Dijagnoza alergijskog rinitisa: anamneza

Očni su simptomi česti u alergijskom rinitisu, osobito u bolesnika alergičnog na vanjske alergene, a rijetki su u akutnog rinosinuitisa.

Kod velikog broja bolesnika anamnestički podaci sugeriraju dijagnozu AR-a. U glavne se simptome ubrajaju opetovane epizode nosne sekrecije, kihanja, nosne kongestije i lakrimacije. Samo u težih oblika PAR-a može biti prisutan i umjeren gubitak njuha. Pruritis (nosa, oka, ždrijela) vrlo je sugestivan simptom alergije. Nadalje, u simptome AR-a ulaze i postnazalna sekrecija, potreba čišćenja grla te disfunkcija Eustachijeve cijevi. Od sistemskih simptoma mogu se javiti poremećaji spavanja, umor, razdražljivost. Simptome AR-a pogoršava izloženost duhanskom dimu i smogu. Bitno je utvrditi kada se simptomi javljaju, jer se dijagnoza AR-a i njegova diferencijacija od akutnog rinosinuitisa pretežno temelje na osobnoj anamnezi alergije i atopije te ekspoziciji na određeni alergen. Očni su simptomi česti u AR-u, osobito u bolesnika alergičnog na vanjske alergene, a rijetki su u akutnog rinosinuitisa. Obrnuto, mukopurulentna nosna sekrecija, bol, nosna opstrukcija i anosmija bez drugih simptoma rijetki su u AR-u (2, 5).

Klinički status

Rinoskopski, AR karakteriziraju edem sluznice, koja je lividne boje te vodenasti sekret. Treba napomenuti da sekret s vremenom može postati mukozniji, pa čak i gnojan, s obzirom na to da edem sluznice, ako potraje, može dovesti do blokade ušća sinusa te posljedične infekcije. Na donjoj polovici hrpta nosa može se vidjeti „alergijski nabor“, rezultat trljanja donje trećine nosa zbog prekomjernog svrbeža. Uz prednju rinoskopiju (kojom se kvalitetno vidi prednja trećina nosnih šupljina) svakako bi trebalo uključiti i endoskopski pregled nakon epimukozne anemizacije i anestezije radi evaluacije anatomije i patoloških promjena. Endoskopija omogućuje otkrivanje čak i vrlo malih promjena; njome se može odlično vidjeti učinkovitost terapije i indicirati operacija. Međutim ona zahtijeva određenu stručnost i nije svugdje dostupna. U statusu nosa treba isključiti ev. anatomske varijante koje interferiraju s AR-om i/ili komorbiditet (najčešće deformacija septuma, nosna polipoza, adenoidne vegetacije, hipertrofične donje školjke). Otoskopski se kod AR-a može vidjeti skraćen ili odsutan refleks bubnjića te ev. izljev u srednjem uhu. Orofaringoskopski AR karakterizira cijeđenje sekreta iz epifarinksa po stražnjem zidu ždrijela i ev. blaža hiperemija sluznice.

Dijagnostički testovi

Vrlo koristan, brz i jeftin test jest uzimanje citološkog obriska nosa koji bi kod AR-a trebao pokazati eozinofile. Dijagnostički se testovi temelje na identifikaciji alergen-specifičnog IgE u koži ili krvi. Kožnim testovima (testiranje neposredne preosjetljivosti) uvodi se suspektni alergen u kožu različitim tehnikama („scratch, prick, puncture ili patch“ testiranje) i zatim se kvantificira reakcija. Krvnim testovima određuje se razina alergen-specifičnog IgE u uzorku krvi. Klasični testovi krvi su tzv. RAST (Radio-Allergo-Sorbent-Test) u kojem se određuje IgE za pojedine alergene te RIST (Radio-Immuno-Sorbent-Test), kojim se utvrđuje ukupna razina IgE, tj. radi li se uopće o atopijskoj bolesti (2, 5).

Literatura

1. BOUSQUET J, KHALTAEV N, CRUZ AA i sur. Allergic Rhinitis and its Impact on Asthma (ARIA) 2008. update. Allergy 2008;63(Suppl 86):8-160.
2. Van CAUWENBERGE P, Van HOECKE H. Management of allergic rhinitis. B-ENT 2005;1(Suppl. 1):45-64.
3. FOKKENS WJ, LUND VJ, MULLOL C i sur. European position paper on rhinosinusitis and nasal polyps. Rhinol Suppl. 2012;23:1-298.
4. BOUSQUET J, Van CAUWENBERGE P, KHALTAEV N. Allergic rhinitis and its impact on asthma. J Allergy Clin Immunol 2001;108(Suppl. 5):S147-334.
5. BROŽEK JL, BOUSQUET J, BAENA-CAGNANI CE i sur. Allergic Rhinitis and its Impact on Asthma (ARIA) guidelines: 2010 revision. J Allergy Clin Immunol 2010;126:466-76.