Ključ uspjeha u liječenju tvrdokorne kronične boli leži u multimodalnosti i multidiscilinarnosti u liječenju boli. U centru za bol i palijativnu medicinu postoje četiri zasebne podjedinice kao osnova za multimodalno i multidisciplinarno liječenje boli.
Kod bolesnika kod kojih se analgetsko liječenje pokazalo nedostatno po obiteljskom liječniku, a i po drugim specijalistima, često kao zadnja opcija ostaju ambulante za liječenje boli najčešće pri klinikama i odjelima za anesteziju i intenzivno liječenje.
Liječenje boli ponekad zna biti frustrirajuće i za bolesnika i za liječnika. Nerazumijevanje patofiziologije boli često ima za posljedicu propisivanje neodgovarajuće analgetske terapije, hipodoziranje analgetika, a ponekad se i uz odgovarajuću farmakoterapiju ne uspijeva postići zadovoljavajuće smanjenje boli. Za takve bolesnike kod kojih se analgetsko liječenje pokazalo nedostatno po obiteljskom liječniku, a i po drugim specijalistima, često kao zadnja opcija ostaju ambulante za liječenje boli najčešće pri klinikama i odjelima za anesteziju i intenzivno liječenje. U čemu je prednost ambulanti za liječenje boli i što mogu ambulante za liječenje boli ponuditi, a što ne mogu ambulante liječnika obiteljske medicine ili druge specijalističke ambulante? Najbolji primjer za to je Centar za bol i palijativnu medicine u Kliničkom bolničkom centru Osijek.
Centar za bol i palijativnu medicinu u KBC-u Osijek
Uz dvije ambulante za liječenje boli gdje se svakodnevno rade prvi i kontrolni pregledi titrira se analgetska terapija po najnovijim smjernicama hrvatskih, europskih i svjetskih stručnih društava iz liječenja boli. Pri odabiru analgetske terapije u Centru za bol i palijativnu medicine KBC Osijek vode se s dvije osnovne premise, a to je patofiziološka podloga određenih bolnih entiteta te intenzitet boli.
Važnost patofiziološke podloge boli u liječenju
Patofiziološka podloga boli od osobite je važnosti u propisivanju određenih neopioidnih kao i opioidnih analgetika, te adjuvantnih analgetika kao što su antidepresivi i antikonvulzivi kod neuropatske boli. Mnogi bolni entiteti imaju zastupljenu i nociceptivnu i neuropatsku komponentu boli te je stoga važno kod takvih bolesnika kombinirati odgovarajuću analgesku terapiju koja će zadovoljavajuće smanjiti i nociceptivnu i neuropatsku bol uz primjenu analgetika za probijajuću bol. Također postoji više podvrsta neuropatske boli te je također važno odabrati odgovarajući adjuvantni analgetik za kupiranje neuropatske boli jer nisu svi adjuvantni analgetici djelotvorni kod svih oblika neuropatske boli.
Model lifta u liječenju boli
Kod modela lifta kao prva opcija u liječenju mogu biti adjuvantni analgetici kao što su antidepresivi i antikonvulzivi u liječenju neuropatske boli koja je često posljedica samog liječenja osnovne karcinomske bolesti, a također prva opcija u liječenju mogu bit i male doze jakih opijata i invazivni zahvati u liječenju boli.
Mnogi liječnici i dalje se drže slijepo modela trostupanjske ljestvice u liječenju karcinomske, a i kronične boli. Navedeni model često dovodi do nepotrebnog trpljenja bolesnika prilikom titracije farmakoterapije koja može trajati više dana pa i tjedana. Da bi se navedena patnja što prije smanjila, te se što prije postiglo zadovoljavajuće smanjenje, osobito karcinomske boli danas je općeprihvaćen “model lifta”. Kod modela lifta kao prva opcija u liječenju mogu biti adjuvantni analgetici kao što su antidepresivi i antikonvulzivi u liječenju neuropatske boli koja je često posljedica samog liječenja osnovne karcinomske bolesti, a također prva opcija u liječenju mogu bit i male doze jakih opijata i invazivni zahvati u liječenju boli. Navedeni oblici liječenja u modelu trostupanjske ljestvice Svjetske zdravstvene organizacije bili su treća ili četvrta stepenica u liječenju boli (prva stepenica su neopioidni analgetici, druga stepenica slabi opijati, a treća stepenica jaki opijati) što je kod bolesnika često prolongiralo postizanje zadovoljavajuće analgezije.
Nefarmakološki zahvati u liječenju boli
Svi minimalnoinvazivni zahvati rade se po svjetskim standardima, a najčešće u operacijskoj sali u sterilnim uvjetima pod kontrolom fluoroskopa i često upotrebom kontrasta.
Druga podjedinica u multimodalnom liječenju boli Centra za bol i palijativnu medicine Kliničkog bolničkog centra Osijek su nefarmakološki zahvati u liječenju boli. Bolesnici na analgetsku terapiju često imaju nuspojave koje mogu biti prolazne, ali ponekad su trajne te se nažalost takva analgetska terapija unatoč djelotvornosti mora prekinuti. Kod nekih bolesnika su nefarmakološki oblici liječenja boli kao što je akupunktura, magnetoterapija, ultrazvučna terapija, laseroterapija, a osobito transkutana električna terapija (TENS) dostatne za zadovoljavajuće kupiranje boli, a ponekad imaju“sparing efekt” u liječenju boli jer bolesnici koriste manje neopioidnih i opioidnih lijekova u liječenju boli.
Treća podjedinica u liječenju kronične i karcinomske boli u Centru za bol i palijativnu medicine Kliničkog bolničkog centra Osijek predstavlja minimalno invazivno liječenje boli.
Od navedenih zahvata najčešće se primjenjuju blokade fasetnih zglobova vratne i lumbalne kralježnice kod degenerativnih promjena na malim zglobovima kralježnice, epiduralna primjena steroida duž cijele kralježnice kod akutne radikularne boli interlaminarnim, transforaminalnim ili sakralnim pristupom, blokada ganglija stelatuma kod raznih bolnih stanja na gornjim ekstremitetima kao i blokada lumbalnih simpatičkih ganglija duž donjih ekstremiteta, blokada zglobova od čega najčešće zgloba ramena, lakta, kuka i koljena, blokada pojedinačnih izlazišta živaca te pojedinačnih živaca ili živčanih spletova, a također i postavljanje trajnih subclavia katetera kod bolesnika na kemoterapiji te postavljanje trajnih epiduralnih katetera za liječenje karcinomske boli. Svi navedeni minimalnoinvazivni zahvati rade se po svjetskim standardima, a najčešće u operacijskoj sali u sterilnim uvjetima pod kontrolom fluoroskopa i često upotrebom kontrasta. Na taj način djelotvornost navedenih zahvata značajno se povećava, a također smanjuje mogućnost komplikacija prilikom izvođenja takvih zahvata.
Program za liječenje boli
Multidisciplinarni program za liječenje boli je cjelodnevni i traje 4 tjedna.
Četvrta i najmlađa podjedinica za liječenje boli predstavlja “Program za liječenje boli”. To je prvi takav program u Republici Hrvatskoj i predstavlja najviši stupanj u multidisciplinarnom liječenju boli. Navedeni program za liječenje boli je cjelodnevni i traje 4 tjedna. Program je grupni tj. istovremeno ga polazi oko 10 bolesnika a u radu se radi grupno i individualno. U njega se uključuju bolesnici kojima prije navedeni oblici liječenja nisu dali zadovoljavajuće smanjenje boli, a također je liječenje boli kod takvih bolesnika iscrpljeno i po drugim specijalistima. Pošto se radi o multidisciplinarnom programu u njega su uključeni uz liječnika educiranog za liječenje boli po temeljnoj edukaciji anesteziologa, viša medicinska sestra educirana iz liječenja boli, psiholog, psihijatar, fizioterapeut, fizijatar, radni terapeut te specijalisti gastroenterolog i endokrinolog koji educiraju bolesnike o važnosti pravilne prehrane te štetnosti prekomjerne tjelesne težine na intenzitet boli. U navedenom programu bolesnik se educira da preuzme aktivnu ulogu u liječenju boli, te da ne bude pasivni promatrač u samom procesu liječenja boli. Navedeni multidisciplinarni oblik liječenja boli postoji samo u najboljim centrima za liječenje boli u svijetu, te smo u Osijeku ponosni da i mi u Hrvatskoj imamo prvi i za sada jedini takav oblik liječenja boli.