Prikaz slučaja: Pedesetdvogodišnja bolesnica kojoj je prije šest mjeseci dijagnosticiran maligni melanom na desnoj podlaktici javila se svojoj obiteljskoj liječnici radi uputnice za ambulantnu kemoterapiju. U odnosu na nedavni, prošli pregled, liječnica primjećuje veliku promjenu kod bolesnice. Inače vedra majka troje djece, koja živi u skladnom braku, prevoditeljica po zanimanju, dobro je prihvatila svoju dijagnozu. Sada je bila potištena, s bolnim izrazom lica, nesigurna oko potrebe daljeg liječenja. Iako je PET-CT dva mjeseca nakon operacije melanoma bio uredan, novi nalaz CT toraksa, abdomena i zdjelice upućivao je na progresiju bolesti u plućima i jetri. Razgovorom i s nekoliko izravnih pitanja o boli saznaje se da bolesnica svoju bol unatrag nekoliko dana procjenjuje prema VAS ljestvici brojem 10, a povremeno i “jače od najjače boli”. Ranije ordiniran fentanilski naljepak u dozi 50 μg/h zamijenjen je dozom 75 μg/h i dodane su tablete morfija (sevredol) 10 mg uz precizne upute kako ih uzeti javi li se probijajuća bol. Nakon šest dana bolesnica je telefonski javila svojoj liječnici da je dobro podnijela prvu kemoterapiju, da je bol zanemariva te da posljednja tri dana nije uzimala tablete morfija.

Zaključak: Uloga liječnika obiteljske medicine posebno dolazi do izražaja u liječenju karcinomske i probijajuće karcinomske boli jer liječnici obiteljske medicine dobro poznaju svoje bolesnike te im mogu pružiti adekvatnu skrb i medikamentno liječenje.

Neva Purgar, Dora Franceschi, Valerija Bralić Lang