Klasifikacija boli je korisna za planiranje liječenja

Postoji mnogo klasifikacija boli, a sve su one korisne jer pomažu dijagnostici i planiranju liječenja boli. Tako bol možemo klasificirati bol kao malignu i nemalignu, akutnu i kroničnu, nociceptivnu i neuropatsku; zadnja klasifikacija najkorisnija je u kliničkoj praksi za dijagnostiku i liječenje kronične nemaligne boli.

Osim ovih klasifikacija, za planiranje liječenja boli, korisno je poznavati i prepoznati i druge tipove boli u bolesnika, poput probijajuće boli (kratkotrajna, iznenadna bol koja se pojavljuje kod bolesnika čija je bol dobro kontrolirana analgeticima te zahtijeva dodatnu dozu analgetika), incidente boli (bol koja se pogoršava određenom aktivnošću bolesnika), psihosomatske boli (bol za koju se pretpostavlja da je psihičkog podrijetla uz odsustvo organske podloge).

Kronična nemaligna bol je najčešći razlog za traženje pomoći. Rezultat je kombiniranih bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika te najčešće zahtijeva multifaktorijalan pristup u liječenju.

Nefarmakološkie mjere

Liječenje treba uvijek započeti nefarmakološkim mjerama te ih nastaviti primjenjivati i u slučaju dodavanja farmakoterapije.

Svakom bolesniku treba u skladu s njegovim ograničenjima preporučiti tjelesnu aktivnost: hodanje, jogu, balneoterapiju, grupnu terapiju i druge. Ako je to potrebno, treba preporučiti fizikalnu terapiju s individualiziranim programom vježbanja. Mogu se koristiti i druge fizikalne metode poput hlađenja/zagrijavanja, TENS (od engl. Transcutaneous electrical nerve stimulation), masaže i druge.

Kako je bol gotovo uvijek povezana s nesanicom koja pogoršava osjećaj boli i otežava dodatno funkcioniranje bolesnika, potrebno je prije razmatranja farmakoterapije nesanice preporučiti održavanje higijene spavanja: ići na spavanje uvijek u isto vrijeme, spavati u zatamnjenoj prostoriji, ne gledati TV program ili mobitel 2-3 prije spavanja, ne uzimati veće obroke bar 3-4 sata prije spavanja. Ako je dostupna, bihevioralna i psihološka terapija pomažu mnogim bolesnicima, a nekim bolesnicima može pomoći i akupunktura. Važno je znati da za sada nedostaju dokazi da je akupunktura učinkovitija od placeba, no kako je bol jedno od stanja podložno placebo reakciji, akupunktura može pomoći nekim bolesnicima. Općenito treba bolesnicima s korničnom boli (i drugim bolesnicima) preporučiti zdrav stil života: izbjegavanje pušenja i alkoholnih pića, zdravu (mediteransku) prehranu, umjerenu tjelesnu aktivnost te održavanje zdravih životnih navika.

Farmakološke mjere liječenja boli

U slučaju neuspjeha nefarmakoloških mjera, može se razmotriti uvođenje farmakoterapije uz obavezan nastavak nefarmakoloških mjera.

Za planiranje farmakoerapije liječenja boli, korisna je analgetska ljestvica Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Ona donosi osnovne principe farmakoterapije boli: u ovisnosti o intenzitetu boli započeti liječenje neopioidnim analgeticima uz adjuvantnu terapiju prema potrebi te dodavati veću dozu ili druge analgetike, uz nastavak ili dopunu adjuvantne terapije. Osnovna je ovdje podjela analgetika na neopioidne i opioidne analgetike.

Danas postoje mnoge zamjerke analgetskoj ljestvici SZO-a,s argumentom da se liječenje bez obzira na intenzitet boli treba započeti neopiodnim analgeticima te tek nakon neuspjeha primjenjivati opioidne analgetike. Naime, ova ljestvica preporučuje primjenu opioida u prvoj liniji ako je intenzitet boli jak, što većina stručnih društava ne podržava.

Principi odabira farmakoterapije kronične nemaligne boli

Izbor farmakoterapije kronične boli ovisi o patofiziološkom mehanizmu te karakteristikama bolesnika.

Prema patofiziološkom mehanizmu razlikujemo nociceptivnu i neuropatsku bol. Odabir terapije osim prema mehanizmu nastanka boli ovisi i o karakteristikama bolesnika (drugi lijekovi, bolesti). Važno je naglasiti da se za liječenje kronične kontinuirane boli trebaju primijeniti formulacije lijekova s produljenim otpuštanjem, dok se za probijajuću bol koriste formulacije s brzim otpuštanjem. U liječenju kronične boli nema mjesta primjeni analgetika „prema potrebi”, osim u slučaju probijajuće boli.