Ordinacijski ili izvanordinacijski arterijski tlak?

Izvanordinacijski tlak obično je niži od ordinacijskog. Smjernice pružaju definicije hipertenzije za razne načine mjerenja arterijskog tlaka.

Za ordinacijsko mjerenje arterijskog tlaka sve se više koriste auskultatorni ili oscilometrijski poluautomatski sfigmomanometri umjesto živinih sfigmomanometara. Izvanordinacijsko mjerenje arterijskog tlaka (kućno ili kontinuirano) pruža mjerenja izvan medicinskog okruženja koja imaju veći prognostički značaj. Kućno i kontinuirano 24-satno mjerenje arterijskog tlaka međusobno su komplementarne metode, a ne kompetitivne. Kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka (holter za tlak) provodi se tako da pacijent 24 sata nosi na nadlaktici manžetu spojenu na uređaj koji automatski prati arterijski tlak.

Izvanordinacijski tlak obično je niži od ordinacijskog. Smjernice pružaju definicije hipertenzije za razne načine mjerenja arterijskog tlaka.

Tablica 1. Definicije hipertenzije za ordinacijska i izvanordinacijska mjerenja tlaka

	Sistolički tlak (mmHg)		Dijastolički tlak (mmHg)
Ambulanta ili klinika	≥140	i/ili	≥90
Izvan ordinacije
Dan (ili budnost)	≥135	i/ili	≥85
Noć (ili san)	≥120	i/ili	≥70
24 sata	≥130	i/ili	≥80
Kod kuće	≥135	i/ili	≥85

Tablica 2. Definicija i klasifikacija arterijskog tlaka izmjerenog u ordinaciji

	Sistolički tlak		Dijastolički tlak
Optimalan	<120	i	<80
Normalan	120-129	i/ili	80-84
Visoko normalan	130-139	i/ili	85-89
Hipertenzija 1. stupnja	140-159	i/ili	90-99
Hipertenzija 2. stupnja	160-179	i/ili	100-109
Hipertenzija 3. stupnja	>180	i/ili	>110
Izolirana sistolička hipertenzija	≥140	i	<90

Hipertenzija bijele kute i “maskirana hipertenzija”?

I hipertenzija bijele kute i “maskirana” hipertenzija povezane su s kardiovaskularnim čimbenicima rizika, oštećenjima organa, dugoročnim rizikom nastanka dijabetesa i napredovanjem u hipertenziju.

Hipertenzija bijele kute tema je rasprave. Prema nekim studijama, njezin dugoročni kardiovaskularni rizik je između hipertenzije i stvarne normotenzije, što ipak nije potvrđeno meta-analizama. Ove nejasnoće mogle bi biti posljedica liječenja koje vodi k snižavanju kardiovaskularnog rizika.

“Maskirana hipertenzija” definirana je kao stanje u kojem je ordinacijski arterijski tlak bolesnika <140/90 mmHg, no kontinuirano ili kućno mjerenje tlaka pokazuje hipertenzivne vrijednosti. Nekoliko čimbenika može povisiti izvanordinacijske vrijednosti arterijskog tlaka u odnosu na ordinacijske. Učestalost maskirane hipertenzije veća je u pojedinaca s visokonormalnim ordinacijskim arterijskim tlakom.

I hipertenzija bijele kute i “maskirana” hipertenzija povezane su s kardiovaskularnim čimbenicima rizika, oštećenjima organa, dugoročnim rizikom nastanka dijabetesa i napredovanjem u hipertenziju. Medikamentna terapija može se razmotriti pri hipertenziji bijele kute u bolesnika s visokim kardiovaskularnim rizikom. Također, medikamentnu terapiju treba razmotriti u bolesnika s “maskiranom” hipertenzijom.

Lijekovi za hipertenziju stupnja I s niskim do umjerenim rizikom?

Dokazi u korist medikamentne terapije takvih bolesnika su oskudni jer se ni jedno istraživanje nije bavilo upravo tim stanjem. Argumenti u korist liječenja su sljedeći: čekanje povećava ukupan rizik, danas je dostupan velik broj sigurnih antihipertenziva, postoje brojni antihipertenzivi s dobrim “cost-benefit” omjerom.

“Niže je bolje” ili hipoteza J-oblika krivulje?

Prethodne smjernice savjetovale su niže ciljne vrijednosti arterijskog tlaka u visokorizičnoj populaciji. Nove smjernice predstavljaju gotovo jedinstven ciljni sistolički tlak (<140 mmHg) i u visokorizičnih i u niskorizičnih bolesnika. To znači da visokonormalne vrijednosti tlaka ne treba snižavati, čak ni u bolesnika s dijabetesom ili kroničnom bubrežnom bolešću. U bolesnika starijih od 80 godina, ciljne vrijednosti sistoličkog tlaka su 140-150 mmHg. Ciljni dijastolički tlak je <90 mmHg, osim u dijabetesu, gdje se preporučuju niže vrijednosti.

Ciljne vrijednosti arterijskog tlaka u hipertenzivnih pacijenata

Sistolički tlak <140 mmHg

-preporuča se pacijentima s niskim do umjerenim KV rizikom

-preporuča se pacijentima sa šećernom bolešću

-razmotriti u pacijenata s prethodnim moždanim udarom ili TIA-om

-razmotriti u pacijenata s koronarnom bolešću

-razmotriti u pacijenata s dijabetičkom ili nedijabetičkom kroničnom bubrežnom bolešću

Pacijentima starijima od 80 godina preporuča se sistolički tlak 140-150 mmHg

Svima se preporuča dijastolički tlak <90 mmHg, osim pacijentima sa šećernom bolešću, kada se preporuča dijastolički tlak <85 mmHg

Jesu li svi antihipertenzivi i kombinacije jednako učinkoviti?

Trenutne smjernice potvrđuju da su diuretici (tiazidi, klortalidon i indapamid), beta-blokatori, antagonisti kalcija, ACE inhibitori i blokatori angiotenzinskih receptora primjereni za započinjanje i održavanje antihipertenzivnog liječenja, ali kod određenih stanja neki lijekovi pred drugima imaju prednost. Potvrđene su i brojne nuspojave beta-blokatora, uključujući novonastali diabetes u predisponiranih pacijenata.

Rezistentna hipertenzija: jesmo li za brzu renalnu denervaciju?

Rezistentna hipertenzija prisutna je ako bolesnik nakon promjene načina života i farmakoterapije diureticima te dvama drugim antihipertenzivima i dalje ima visoke vrijednosti krvnog tlaka. Renalna denervacija ili stimulacija baroreceptora može se razmotriti u stvarno rezistentnih pacijenata, što treba biti potvrđeno kontinuiranim mjerenjem tlaka i sistoličkim vrijednostima ≥160 mmHg ili dijastoličkim ≥110 mmHg. Dok ne bude dostupno više dokaza o dugoročnoj učinkovitosti i sigurnosti, preporuča se da ovi zahvati ostanu u rukama iskusnih operatera.