Upravo stariju populaciju ova bolest najčešće i pogađa te joj bitno narušava sposobnost kretanja i mogućnost adekvatne participacije u svakodnevnim aktivnostima, smanjujući time i kvalitetu življenja. Upravo zbog navedenih činjenica, problem ove bolesti razmotrit ćemo prvenstveno kod ljudi starije životne dobi.

Definicija i podjele

Kada jednom nastane oštećenje hrskavice, mehanički faktori imaju važnu ulogu u brzini razvoja i težini oštećenja.

Osteoartritis je progresivna degenerativna bolest zglobova čiji je patogenetski mehanizam nastanka vezan prvenstveno uz insuficijenciju zglobne hrskavice. Ona je prva zahvaćena promjenama koje se s napretkom bolesti, šire na sve zglobne strukture. Insuficijencija građevnih elemenata hijaline hrskavice tj. hondrocita dovodi do stvaranja neadekvatne hrskavice koja je podložnija traumi. S druge strane, u nastanku bolesti bitna je uloga mehaničkih čimbenika, koji kroz cikličko pokretanje zgloba omogućavaju njegovu ishranu (iz tog razloga ove promjene češće se javljaju na zglobovima ljudi čije je zanimanje povezano s velikim udjelom statičkog položaja npr. vozači, stomatolozi). Kada oštećenje jednom nastane, mehanički faktori imaju važnu ulogu u brzini razvoja i težini oštećenja.

Osteoartritis kuka možemo podijeliti na primarni i sekundarni.
Od primarnog najčešće obolijevaju ljudi srednje i starije životne dobi. Nepoznatog je uzroka, mada se može govoriti o predisponirajućim faktorima kao što su povećana tjelesna težina, teški fizički rad i dr., koji mogu bitno pospješiti njegov nastanak. Sekundarni osteoartritis javlja se najčešće u ljudi mlađe životne dobi koji kao predispoziciju imaju određenu bolest kuka (kongenitalne defomacije kuka, koštane displazije, Perthesovu bolet, avaskularne nekroze, upale, traume...)

Klinička slika

Bol je najčešće lokalizirana u preponi, velikom trohanteru, glutealnom predjelu i koljenu. Upravo ta prenesena bol u koljeno, ne smije zavesti kliničara na pomisao kako je upravo koljeno ishodište problema, budući da je u tim slučajevima uvijek nužno pregledati i zglob kuka.

Osnovni simptom osteoartritisa kuka je bol koja je prisutna u svim fazama bolesti. U ranim stadijima ona se javlja pri povećanom opterećenju i obično nestaje nakon odmora, dok je u razvijenim stadijima bolesti prisutna i u mirovanju  te noću. Najčešće je lokalizirana u preponi, velikom trohanteru, glutealnom predjelu i koljenu. Upravo ta prenesena bol u koljeno ne smije zavesti kliničara na pomisao kako  je upravo koljeno ishodište problema, budući da je u tim slučajevima uvijek nužno pregledati i zglob kuka.

Osim bolova u početku bolesti javlja se i kratkotrajna zakočenost pri određenim pokretima (npr.pri vezivanju cipela), a progresijom bolesti dolazi i do sve značajnijeg smanjenja opsega pokreta. Posebno su smanjeni pokreti unutarnje rotacije i abdukcije, a kasnije i fleksije i adukcije, tako da nerijetko dolazi i do razvoja fleksijskih i adukcijskih kontraktura. Zbog sve izrazitijih bolova, u kasnijem razvoju bolesti, dolazi do sve očitijeg smanjenja aktivnosti u zglobu kuka i gubitka mišićne snage s hipotrofijom i atrofijom zdjelično - natkoljenične muskulature. Ovo ima za posljedicu daljnji poremećaj biomehaničkih odnosa zdjelice i kralježnice i pojavu izraženog šepanja na strani bolesnog zgloba (pozitvan Duchenneov znak) i funkcionalnog skraćenja noge. Svi navedeni čimbenici međusobno se povezuju u začarani krug u kojem hipotrofija muskulature, zbog smanjene aktivnosti, dovodi do sve većih bolova, a posljedično tome, do sve teže pokretljivosti i mogućnosti sudjelovanja u aktivnostima svakodnevnog života.

Dijagnoza

Dijagnoza osteoartritisa kuka postavlja se na temelju anamneze (podaci o boli, njezinoj pojavnosti, lokalizaciji,itd..), inspekcije (promatra se ritam hoda,prisutnost šepanja), palpacije, te ispitivanja pokretljivosti (ispituje se fleksija, ekstenzija, unutarnja i vanjska rotacija). Sumnja postavljena kliničkim pregledom potvrđuje se standardnom radiološkom obradom kojom se uočavaju tipični znakovi degenerativnih promjena na zglobu kuka. To su: subhondralna skleroza, suženje zglobne pukotine, pojava rubnih osteofita i cistične promjene kosti.

Provodi se i laboratorijska dijagnostika kako bi se isključili drugi uzroci navedenih promjena te rjeđe CT i MR.

Liječenje

Glavni cilj liječenja osteoartritisa kuka  je stavljanje pod kontrolu osnovnih simptoma bolesti, zaustavljanje njihove progresije i poboljšanje bolesnikove kvalitete života, te samim time i odgađanje kirurške intervencije. Posljedično tome, osnovni ciljevi liječenja  su smanjenje boli, poboljšanje pokretljivosti te ograničenje i sprječavanje nastanka onesposobljenosti.

Prema najnovijim smjernicama Hrvatskog reumatološkog društva liječenje osteoartritisa dijeli se na nefarmakaloško, farmakološko i kirurško. Osnovni postulat liječenja osteoartritisa zgloba kuka je da se provodi individualno tako da je u potpunosti prilagođeno bolesniku, njegovoj dobi, psihosocijalnom statusu i zahvaćenosti pojedinog zgloba. Da bi se takvo liječenje moglo provesti, potrebno je prije njegovog započinjanja  napraviti  procjenu stanja  bolesnika.

Prema navedenim smjernicama nefarmakaloško liječenje obuhvaća metode:

- Edukacije i samopomoći - usmjerene na promjenu životnih navika, smanjenje prekomjerne tjelesne težine, upućivanja na važnost vježbanja i dr.

- Metode medicinske gimnastike kao temeljne sastavnice nefarmakološkog liječenja, koja bitno poboljšava bolesnikovo zdravlje i kvalitetu života, obuhvaćaju individualne vježbe lokalnog mišićnog snaženja i općeg aerobnog treninga. Izuzetno pozitivan učinak na opće stanje bolesnika ima i provođenje hidrokineziterapije.

 - Metode pasivne fizikalne terapije - provode se kroz procedure termoterapije (krioterapije i topline ovisno o stadiju bolesti), TENS-a, terapijskog ultrazvuka, lasera, elektromagnetoterapije, masaže i akupunkture. Izbor metoda koje će se primijeniti ovisi o odgovoru pojedinca na njihov učinak kao i teorijskoj opravdanost primjene određene metode.

- Upotreba medicinskih pomagala - u bolesnika s osteortritisom primjenjuju se ortoze, štap ili štake ( uvijek ih treba držati u ruci suprotnoj od bolesne noge), hodalice u slučaju obostrane zahvaćenosti te pomagala za samopomoć. Za upotrebu navedenih medicinskih pomagala potrebno je provesti odgovarajuću edukaciju bolesnika.

Farmakološko liječenje

Farmakološko liječenje provodi se primjenom:

Nesteroidnih antireumatika (NSAIR-a) koji u praksi predstavljaju prvu liniju liječenja. U bolesnika s povećanim gastrointestinalnim rizikom uz njih se obavezno primjenjuju i gastroprotektivi. Upotrebljava se i paracetamol, uglavnom za liječenje blage do umjerene boli s maksiomalnom dozom 4 g/dan.

Primjenjuju se i opiodi, pogotovo u bolesnika koji imaju kontraindikacije ili nemaju odgovarajući odgovor na druge analgetike,zatim topički NSAIR kao alternativa oralnim pripravcima, a  koji se mogu primjenjivati i kroz procedure iontoforeze (pojačan unos lijeka uz pomoć galvanske struje) i ultrasonoforeze (pojačan unos lijeka putem UZV-a). U farmakološkom liječenju osteoartritisa kuku koristi se i intraartikularna instilacija glukokortikoida (ne više od 3-4 puta tjedno) te hijaluronske kiseline i njezinih derivata (3-5 injekcija).

Ukoliko navedene metode liječenja ne dovedu do zadovoljavajućih rezultata tako da je kod bolesnika i dalje prisutna jaka bol,ograničen opseg pokreta i izrazito smanjena kvaliteta života, pristupa se odgovarajućem kirurškom liječenju. Kod OA kuka to su:

aloartroplastika (ugradnja umjetnog zgloba ili endoproteze) i korektivna osteotomija (pretežno se primjenjuje kod mlađe populacije).

Kirurškim zahvatom uz provođenje kvalitetne rehabilitcije postiže se zadovoljavajuće obnavljanje funkcije u bolesnika s teškim oblicima osteoartritisa kuka.

Zaključno, mada osteoartritis kuka predstavlja veliki problem u kvaliteti života starije populacije, njegova rana dijagnoza, redovito provođenje vježbi te edukacija pacijenta mogu u značajnoj mjeri prevenirati teža oštećenja i odgoditi kiruršku intervenciju. Stoga je bitno na vrijeme

- reducirati tjelesnu težinu

- ukloniti štetne životne navike

- baviti se umjerenom tjelesnom aktivnošću

- pravilno koristiti medicinska pomagala

te što je najvažnije, osobno preuzeti brigu za svoje zdravlje, kao bitan korak ka poboljšanju kvalitete života u starijoj životnoj dobi.

Literatura

1. S. Grazio, B. Ćurković, Đ. Babić-Naglić, B. Anić, J. Morović-    Vergles, T. Vlak, Z. Gnjidić, D. Matrinović-Kaliterna, S. Novak, T. Kehler, M. Hanih, Smjernice Hrvatskog reumatološkog društva za liječenje osteoartritisa kuka i koljena,Reumatizam, Vol.57, Br.1, God. 2010, Hrvatsko reumatološko društvo HLZ-a, Zagreb, 2010.
2. M. Pećina i suradnici, Ortopedija, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.
3. Ronald McRae, Clinical orthopaedic examination, Elsier limited, 2010.
4. Ivo Jajić, Zrinka Jajić, Fizijatrijsko-reumatološka propedeutika, Medicinska naklada, Zagreb, 2004.