Prema zadnjim podacima iz gerontološke datoteke Centra za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo grada Zagreba u Hrvatskoj (2004. godina), 96% osoba starijih od 65 godina je umrlo uslijed komplikacija prijeloma bedrene kosti. Padovi su najveći javnozdravstveni problem koji mogu posebice u starijih ljudi dovesti do nepokretnosti ali i smrtnosti. Ljudi stariji od 75 godina statistički češće padaju nego bilo koja druga grupa ljudi (osim novorođenčadi i male djece koja su tek prohodala), a osobe koje su već pretrpjele posljedice pada imaju veći rizik od ponovnog pada. Američke statistike kažu kako su nesreće šesti vodeći uzrok smrti u ljudi starijih od 65  godina, a padovi su vodeći uzrok nesreća u kući. Kada se pad dogodi, jedna od četrdeset osoba će biti hospitalizirana. Od toga broja oko polovice ljudi će biti živo do godinu dana nakon pada. Jedna petina od svih padova će zahtijevati nekakvi oblik medicinske pomoći. Najčešća područja gdje se događaju padovi jesu ulice odnosno nogostupi (rinzoli) te ulazak i/ili izlazak u javni prijevoz ili ustanovu. Kako osoba stari, padovi se najčešće događaju u fizičkoj okolini koju čine arhitektonske barijere, objekti u kojoj se osoba kreće itd... Primarni uzroci padova proizlaze iz te fizičke okoline (oko 51% padova u osoba starije dobi dogodi se izvan kuće), dok se jedna trećina svih padova događa u kući. S obzirom na rezultate ove gerontološke analize, nedvojbeno  je nužno unaprijediti interdisciplinarne preventivne programe u cilju smanjivanja broja ozljeda u starijih osoba, ali i njihovih komplikacija sa svrhom očuvanja funkcionalne sposobnosti starijih osoba i u srednjoj i u dubokoj starosti.

Etiologija

Kako ljudi stare, tako dolazi i do postupnog opadanja izdržljivosti, snage i kognitivnih sposobnosti u strukturiranju zadataka te samim ophođenjem u svojoj okolini. Razlozi su multifaktorijalni. Mogu biti biološki (senzorički, neurološki/mišićno-koštani, kardiovaskularni itd.), kognitivni, psihosocijalni ali i funkcionalni .. Senzorička oštećenja mogu biti različita. Vizualna oštećenja mogu nastati uslijed oštećenja centralnoga i perifernoga vida, mrene, dijabetičke retinopatije, glaukoma i ostalo. Oko jedna trećina osoba iznad 65 godina ima nekakvi oblik oštećenja vida. Oštećenje vida itekako utječe na sposobnost osobe da sudjeluje u aktivnostima svakodnevnoga života, uključujući i mobilnost. Osim vizualnih oštećenja, druga se najčešća oštećenja javljaju na području taktilne osviještenosti odnosne taktilne obrade informacija, gdje uslijed starenja dolazi do postupnog gubitka osjeta u perifernim dijelovima tijela. Druga senzorička oštećenja mogu se manifestirati na vestibularnom i/ili auditornom području. Neurološka/mišićno koštana oštećenja mogu nastati uslijed degeneracije zglobova, spondiloza, prijašnjih ali i trenutnih fraktura, osteoporoza, menopauza, neishranjenosti, dehidracije, Parkinsonove bolesti, multiple skleroze, različitih oblika demencije ali i drugih neurološki poremećaja koji dovode do problema posturalne kontrole i prilagodbe, oslabljenih refleksa, smanjenog, povećanog ili fluktuirajućeg mišićnog tonusa, smanjene snage, smanjene izdržljivosti i slično. Kardiovaskularna oštećenja koja također utječu na padove nastaju uslijed različitih bolesti odnosno stanja, kao što je npr. ortostatska (posturalna) hipotenzija koja se javlja u najmanje jedne trećine starije populacije, zatim hipertenzija, dijabetes te aritmije koje uzrokuju do 50% svih nesvjestica i drugo. Kognitivna kategorija ima veliku funkciju prilikom mobilnosti i transfera kao i kod obavljanja  aktivnosti svakodnevnoga života. Poteškoće se mogu javiti na različitim poljima kao što su orijentacija, raspon pažnje, pamćenje, sekvencioniranje, kategorizacija, stvaranje koncepata, prostorne operacije, rješavanje problema itd.. Kognitivna kategorija izrazito utječe na padove. Statistike kažu kako je multidisciplinarna intervencija učinkovita kod smanjenja posljedica pada u kognitivno zdravih starijih ljudi koji se javljaju u službe hitne pomoći, ali se ne smanjuje sveukupni postotak padova.

Radna terapija

Funkcionalna oštećenja dio su svakodnevnoga života tijekom procesa starenja. Izvođenje svakidašnjih aktivnosti postaje izrazito zahtjevno za starije ljude. Oštećena funkcionalna mobilnost dovodi do poteškoća u izvođenju aktivnosti svakodnevnoga života kao što su transferi (na krevet/sa kreveta, u kadu/iz kade, na zahod/s zahoda itd.), oblačenje/svlačenje, kupanje/tuširanje (posebice donji dio tijela), dohvaćanje, sjedanje, ustajanje, hodanje i ostale aktivnosti svakodnevnoga života. Također, neadekvatna obuća i odjeća mogu također doprinijeti oštećenju funkcionalne mobilnosti. Iz svega navedenoga, zdravstveni tim uključujući radnoga terapeuta treba uvijek prevenirati padove te maksimalno olakšati izvođenje aktivnosti svakodnevnoga života. Tijekom izvođenja aktivnosti svakodnevnoga života mogu se iz različitih razloga javiti velike poteškoće vezane uz mobilnost i transfere te samim time dovesti do povećanog rizika od pada. Samo jedan posjet radnoga terapeuta u stambeni prostor korisnika nakon otpusta iz bolnice, uvelike može doprinijeti smanjenju rizika od pada no pozitivan učinak ne može biti realiziran samo putem adaptacije okoline.

Adaptacija stambenog okružja

Oko jedna trećina svih padova događa se u kući od čega je jedna petina ljudi palo tijekom izvođenja transfera i to najčešće iz kreveta na stolicu ili u kolica. Najčešći se broj padova neovisno o kronološkoj dobi događa prilikom transfera u stambenom prostoru i to najčešće u kupaonici a potom u spavaćoj sobi te kuhinji.

Radni terapeuti u prevenciji padova imaju veliku ulogu. Jedna od osnovnih intervencija jest adaptacija stambenog okružja. Adaptacija stambenog okružja treba se provoditi u dogovoru s korisnikom te članovima njegove obitelji. Stambeni prostor treba biti ergonomski prilagođen ovisno o potrebama ali i trenutnim mogućnostima korisnika. Cilj adaptacije stambenog prostora jest stvoriti sigurno okružje za kretanje korisnika koje će poboljšavati izvođenje aktivnosti svakodnevnoga života, smanjiti rizik od ozljeđivanja i padova te djelovati pozitivno na psihičko zdravlje ali i na zadovoljstvo prilikom provođenja željenih aktivnosti. Oko jedna trećina svih padova događa se u kući od čega je jedna petina ljudi palo tijekom izvođenja transfera i to najčešće iz kreveta na stolicu ili u kolica. Najčešći se broj padova neovisno o kronološkoj dobi događa prilikom transfera u stambenom prostoru i to najčešće u kupaonici a potom u spavaćoj sobi te kuhinji. Adaptacije stambene i izvanstambene okoline dugoročno gledajući dovode do povećanja kvalitete života jer se padovi rjeđe javljaju, samim time se smanjenju veliki troškovi zdravstvene zaštite te institucionalni troškovi liječenja koji su nastali kao posljedica tih padova. Tijekom radnoterapijskih intervencija radni terapeuti uvijek provode i edukaciju korisnika ali i njegove obitelji odnosno skrbnika.

Trening sigurnosti

Edukacija o prevenciji padova, ponovnom ustajanju s poda (klinička iskustva govore da se to jako rijetko radi), korištenju pomagala, pravilnom pozicioniranju, načinima transfera i slično, može se provoditi osim razgovorom i na druge načine: putem letaka, brošura, plakata, javnih medija te edukativnih radionica. Edukacija koji se još popularno zove i "trening sigurnosti" je jedan od načina kako radni terapeut starijoj osobi koja koristi štap, hodalicu, invalidska kolica ili neko drugo pomagalo može svojim znanjem pomoći te spriječiti potencijalne, buduće padove. Ovaj trening sigurnosti jako je važan za sve ljude bez obzira na kronološku dob i bez obzira koriste li ili ne koriste neka funkcionalna pomagala, iz razloga što se najviše padova događa tijekom transfera. Pokušavajući predvidjeti buduće padove je izrazito teško, gotovo i nemoguće, ali edukacijom odnosno obrazovanjem ljudi, te korištenje standardiziranih procjena okoline i funkcionalnih sposobnosti osobe moguće je potencijalne probleme svesti na minimum te samim time utjecati na smanjenje rizika od pada i daljnjih ozljeda. Radni terapeuti trebaju stimulirati ponašanje korisnika dok se ne ostvare željeni obrasci.

Kućne posjete radnoga terapeuta

Potrebno je spriječiti povrede i nesreće uklanjanjem prepreka i ergonomskim adaptacijama stambenoga prostora u kojoj starija osoba živi.

Kućne posjete radnoga terapeuta moraju pridonijeti i promjenama u ponašanju korisnika koje će im omogućiti da žive i da se kreću sigurnije u svojoj stambenoj i izvanstambenoj okolini. Trening stres menadžmenta također je jedna od važnih sastavnica radnoterapijskih intervencija, jer strah od pada može biti uzrok ali i posljedica novih padova, te se iz toga razloga ljudski strah kao dio osobe ne smije zanemariti. Sve se prostorije u stanu/kući trebaju modificirati odnosno ergonomski prilagoditi korisniku. Neki od mnogobrojnih primjera adaptacije kupaonice su sljedeći. U kupaonici se mogu postaviti rukohvati i kupaonske klupe za tuš/kadu koje će olakšati provođenje osobne higijene. Također mogu se maknuti kupaonske klizne stijene te staviti kupaonske zavjese radi očuvanja privatnosti. Kupaonski pod kao i kadu može se obložiti protukliznim kupaonskim tepisima. Ergonomski prilagođena wc školjka uvelike će omogućiti bolji opseg pokreta i stabilnost korisnika. Ukoliko korisnik izvodi sjedeće aktivnosti prilikom obavljanja osobne higijene (npr. umivanja), trebaju se ispod umivaonika maknuti ormarići kako bi osoba imala dovoljno mjesta za noge tijekom sjedenja odnosno provođenja higijenskih aktivnosti. Kozmetiku kao i sve predmete koji se učestalo upotrebljavaju treba postaviti na dohvat ruke. Također, korisnika se mora naučiti tehnikama očuvanja energije tijekom izvođenja aktivnosti jer se putem tih tehnika može smanjiti opasnost od pada zbog iscrpljenosti ili ortostatske (posturalne) hipotenzije. Iz svega navedenog potrebno je spriječiti povrede i nesreće uklanjanjem prepreka i ergonomskim adaptacijama stambenoga prostora u kojoj starija osoba živi. Nadalje, starije osobe trebaju imati i obuću koja se ne skliže jer samim time smanjiti mogućnost od pada.

Izrazito je bitno da svaka osoba postane svjesna svojih sposobnosti i ograničenja, jer će jedino na taj način prilikom provođenja aktivnosti svakodnevnoga života smanjiti mogućnost od pada i nezgode. Ukoliko je funkcionalna sposobnost zbog bilo kojeg razloga jako smanjena, starija će osoba trebati pomoć i njegu u kući, kako bi bila sigurnija i zaštićena od mogućega pada i daljnjih ozljeda.

Literatura

[1] Tomek-Roksandić S, Perko G, Mihok D, Radašević H, Puljak A. Vodič o starenju: Padovi i ozljede u starijoj dobi - kako ih spriječiti? [Dostupno na: http://www.stampar.hr/Default.aspx?art=1694&sec=156] (Pristupljeno 31.08.2010.)
[2] Finlayson ML, Peterson EW. Falls, aging, and disability. Phys Med Rehabil Clin N Am. 2010 May;21(2):357-73.
[3] Hendriks MR, van Haastregt JC, Diederiks JP, Evers SM, Crebolder HF, van Eijk JT. Effectiveness and cost-effectiveness of a multidisciplinary intervention programme to prevent new falls and functional decline among elderly persons at risk: design of a replicated randomised controlled trial [ISRCTN64716113]. BMC Public Health. 2005 Jan 14;5:6.
[4] Josephson KB, Fabacher DA, Rubenstein LZ. Home safety and fall prevention. Geriatric Home Care, 7, 707-731 (1991).
[5] Tideiksaar R, Bonder B, Wagner M. Falls - Functional performance in older adults (2nd ed.). Philadelphia, PA: FA Davis. (2001).
[6] Campbell AJ, Reinken J, Allan BC, Martinez GS. Falls in old age: A study of frequency and other related factors. Age and Ageing, 10, 264. (1981).
[7] Gryfe CI, Amies A, Ashley MJ. A longitudinal study of falls in an elderly population: Incidence and morbidity. Age and Ageing, 6, 201. (1977).
[8] Gillespie LD, Gillespie WJ, Roberston MC, Lamb SE, Cumming RG, Rowe BH. Intervetions for preventing falls in elderly people. The cochrane Library (CD000340). (2002).
[9] Tideiksaar R. Fall prevention in the home. Topics in Geriatric Rehabilitation, 3, 1. (1987).
[10] Reinsch S, MacRae P, Lachenbruch PA, Tobis JS. Why do healthy older adults fall? Behavioral and enviromental risks. Physical and Occupational Therapy in Geriatrics, 11, 1-15. (1992).
[11] Hettinger  J. Encouraging activity in older adults. OT Week, 15. (1996).
[12] Hattori OS.. Causes of falls. Fall Prevention. U: Byers-Connon S, Lohman H, Padilla LR, urednici. Occupational Therapy with Elders (2nd ed.). St. Louis; Elsevier Mosby; 2004
[13] Desai M, Pratt LA, Lentzner H, Robinson KN. Trend sin vision and hearing among older Americans. Aging Trends 2, 1-8. (2001).
[14] Carter ND, Kannus P, Khan KM. Exercise in the prevention of falls in older people: A systematic literature review examining the rationale and the evidence. Sports Medicine, 31, 427-438. (2001).
[15] Peterson EW, Cho CC, von Koch L, Finlayson ML. Injurious falls among middle aged and older adults with multiple sclerosis. Arch Phys Med Rehabil. 2008 Jun;89(6):1031-7.
[16] Brummel-Smith K, Ramsedell JW. Falls and instability int he older person. Geriatric rehabilitation. Boston, MA: College Hill Press. (1990).
[17] Sullivan RJ. Maddox G.  Cardiovascular system overview: The encyclopedia of aging (3rd ed.). New York: Springer. (2001).
[18] Davison J, Bond J, Dawson P, Steen IN, Kenny RA. Patients with recurrent falls attending Accident & Emergency benefit from multifactorial intervention--a randomised controlled trial. Age Ageing. 2005 Mar;34(2):162-8.
[19] Di Monaco M, Vallero F, De Toma E, De Lauso L, Tappero R, Cavanna A. A single home visit by an occupational therapist reduces the risk of falling after hip fracture in elderly women: a quasi-randomized controlled trial. J Rehabil Med. 2008 Jun;40(6):446-50.
[20] Cumming RG, Thomas M, Szonyi G, Salkeld G, O'Neill E, Westbury C, Frampton G. Home visits by an occupational therapist for assessment and modification of environmental hazards: a randomized trial of falls prevention. J Am Geriatr Soc. 1999 Dec;47(12):1397-402.
[21] Smith RD, Widiatmoko D. The cost-effectiveness of home assessment and modification to reduce falls in the elderly. Aust N Z J Public Health. 1998 Jun;22(4):436-40.
[22] Simpson JM, Salkin S. Are elderly people at risk of falling taught how to get up again? Age Ageing. 1993 Jul;22(4):294-6.
[23] Ruchinskas R. Clinical prediction of falls in the elderly. Am J Phys Med Rehabil. 2003 Apr;82(4):273-8.
[24] Bleijlevens MH, Hendriks MR, Van Haastregt JC, Crebolder HF, Van Eijk JT. Lessons learned from a multidisciplinary fall-prevention programme: The occupational-therapy element. Scand J Occup Ther. (2009) [Dostupno na: http://informahealthcare.com/doi/abs/10.3109/11038120903419038] (Pristupljeno: 31.08.2010.).