Broj oboljelih od šećerne bolest u svijetu zasigurno će poprimiti pandemijski oblik. Tendencija porasta oboljelih od šećerne bolesti bilježi se i u Hrvatskoj. Reiber (1991.) ističe da u samom nastanku šećerne bolesti osim nasljednih osobina važnu ulogu zauzimaju nezdravi stilovi života kao što je nezdrava prehrana, prekomjerna tjelesna težina i tjelesna neaktivnost. Prema istraživanjima Međunarodne dijabetičke federacije (IDF), iz 2007. godine učestalost šećerne bolesti u svijetu iznosi 6,0% dok je u Europi taj postotak veći (8,4%). Rizik za nastanak kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih incidenata nekoliko je puta veći u osoba oboljelih od šećerne bolesti. Dijabetička retinopatija, nefropatija i dijabetičko stopalo glavni su razlozi invaliditeta oboljelih osoba. Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolesti obuhvaća rano otkrivanje bolesti, prevenciju kroničnih komplikacija i edukaciju. Prema istraživanju (WHO) iz 2009. godine predviđa se porast broja osoba sa šećernom bolesti od 194 milijuna u 2003. godini na 333 milijuna u 2025. godini.

Pojavnosti faktora rizika

Istraživanja vezana uz izvođenje dnevnih aktivnosti osoba stariji od šezdeset godina kod kojih je dijagnosticiran dijabetes ukazuju na smanjenu mogućnost izvođenja aktivnosti produktivnosti van kuće i u kući u odnosu na osobe iste dobi bez dijabetesa.

"Pandemija" osoba sa povećanom tjelesnom težinom, sve veći udio "starih ljudi" u populaciji, loše navike hranjenja osobito djece i mladih ljudi zasigurno su jedan od novijih faktora rizika. Moderni stilovi života, povećan broj aktivnosti potiču nezdrave oblike prehrane mladih osoba. Prehrana je bogata masnoćama, koncentriranim ugljikohidratima u kojima dominira "brza" hrana. Nacionalni Institut za dijabetes u istraživanju koje je provedeno za Sjedinjene Američke Države za 2007.godinu navodi da među osobama u dobi od dvadeset godina starosti 10,7 posto ima dijabetes. Prema istraživanju National Health and Nutrition Examination Survey estimates oko 186.300 osoba mlađih od 20 godina imaju dijabetes-tip 1 ili tip 2. što predstavlja 0,2 posto svih ljudi u ovoj dobnoj skupini. Kao posljedica komplikacije šećerne bolesti, uz brojne učestale su srčane bolesti ili moždani udar koji su oko 2-4 puta češći u osoba oboljelih od šećerne bolesti i glavni su uzrok smrti u 75% osoba oboljelih od šećerne bolesti u industrijskim zemljama. 85% netraumatskih amputacija posljedica su dijabetičkog stopala koje je progrediralo do duboke infekcije i gangrene. Osobe sa šećernom bolešću imaju do dvadeset puta veći rizik za amputaciju ekstremiteta. Nekontrolirani dijabetes često dovodi do neuravnotežene biokemije koje mogu uzrokovati akutne i po život opasna stanja.

Istraživanja vezana uz izvođenje dnevnih aktivnosti osoba stariji od šezdeset godina kod kojih je dijagnosticiran dijabetes ukazuju na smanjenu mogućnost izvođenja aktivnosti produktivnosti van kuće i u kući u odnosu na osobe iste dobi bez dijabetesa. Program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolesti ima za cilj poboljšati prevenciju bolesti u skladu s odrednicama Nacionalne strategije razvitka zdravstva 2006 - 2011. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi 2007. godine prihvatilo je Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolesti, po prvi puta s posebnim ciljem prevencije bolesti. Zasigurno se pravovremenim i kvalitetnim programima prevencije mogu prevenirati i neki od faktora rizika u nastanku dijabetesa. Ciljevi Nacionalnog programa uključuju rano otkrivanje oboljelih osoba, rano otkrivanje šećerne bolesti u trudnica, prevenciju razvoja kroničnih komplikacija te edukaciju.

Hrvatski model prevencije dijabetesa

Organizacija zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolesti temelji se na "Hrvatskom modelu" trodimenzionalne mreže primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite, koji postoji još od 1967. godine. Sve tri razine zaštite funkcionalno su i komunikacijski povezane i objedinjene radom Referalnog centra kojem su direktno podređene. Organizaciju ovog modela dopunjuje rad Saveza dijabetičkih udruga koji sudjeluje u edukaciji i prevenciji.

Zdravstvena edukacija

Edukacija na primarnoj razini uključuje suočavanje bolesnika s faktorima rizika za šećernu bolest: povećanom tjelesnom težinom i smanjenom tjelesnom aktivnošću.

Primarna prevencija šećerne bolesti uključuje rano otkrivanja bolesti i probir, te edukaciju osoba o zdravim stilovima života. Edukacija na primarnoj razini uključuje suočavanje bolesnika s faktorima rizika za šećernu bolest: povećanom tjelesnom težinom i smanjenom tjelesnom aktivnošću. Sadržaj edukacije podrazumijeva određivanje ITM (indeksa tjelesne mase) i edukaciju o prehrani. Sekundarna prevencija provodi se u Županijskim centrima za dijabetes kada je šećerna bolest dijagnosticirana. Edukativni sadržaj odnosi se na edukaciju o dijabetičkoj prehrani, samokontroli, terapiji i tjelesnoj aktivnosti. Bolesnik se upoznaje s karakterom bolesti i suočava ga se s činjenicom o promjeni stila života jer ga bolest prati cijeli njegov život. Edukacija uključuje aktivan pristup uključivanja bolesnika u skrb o svojoj bolesti i poticanju u što samostalnijem životu. Zbog navedenog edukacija treba sadržavati znanja o akutnim i kroničnim komplikacijama bolesti kako bi se pojava komplikacija svela na najmanju moguću mjeru. Samokontrola bolesti uključuje edukaciju o samopraćenju glikemije i vođenju dnevnika samokontrole te o samopregledu i njezi stopala. Edukacija o terapiji podrazumijeva usvajanje znanja i vještina u primjeni oralnih hipoglikemika ili primjeni inzulina. Savjeti o tjelesnoj aktivnosti podrazumijeva individualni pristup planiranju aktivnosti prema motoričkim sposobnostima i navikama bolesnika. Tercijarna prevencija provodi se u Regionalnim centrima i Referalnom centru za dijabetes. Usmjerena je prevenciji i detekciji komplikacija. Onog trenutka kad su komplikacije detektirane edukacija se usmjerava na zaustavljanje napredovanja komplikacija i očuvanju kvalitete života, obzirom na invaliditet koji kronične komplikacije šećerne bolesti nose sa sobom. Trajnu edukaciju sestara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti organizira Komora medicinskih sestara gdje su sestre Klinike predavači na temu prehrane, samokontrole, terapije i dijabetičkog stopala. Neformalna edukacija se nastavlja aktivnim članstvom i radom u FEND-u (Federation of European Nurses in Diabetes). Sličan oblik edukacije organizira se za liječnike i ljekarnike. Važno je naglasiti da edukativni program sadržava sljedeće sastavnice: izradu stručnih sadržaja za pisane materijale, medijske poruke, terapijsku edukaciju osoba sa šećernom bolešću te edukaciju edukatora. Iako je "Hrvatski model" liječenja šećerne bolesti priznat u svijetu kao kvalitetan organizacijski trodimenzionalni model, do danas nema standardiziranog oblika edukacije niti bolesnika niti edukatora. Sestre edukatori oslanjaju se na standardizirane modele kolegica iz Europe i svijeta. Educiraju se kao edukatori jer prepoznaju zahtjeve populacije o kojoj skrbe. Edukacija sestara edukatora u Hrvatskoj provodi se putem tečajeva trajne edukacije koje organizira Referalni centar. Kvalitetnom terapijskom edukacijom mogu se prevenirati ili odgoditi akutne i kronične komplikacije šećerne bolesti te doprinijeti kvaliteti života oboljelih osoba.

Literatura:

1. Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću s posebnim ciljem prevencije bolesti, Republika Hrvatska, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi,Zagreb, lipanj 2007.

2. World Health Organization, Diabetes Programme? Copyright World Health Organization (WHO), 2009

3. Complications of Diabetes in the United States, www.diabetes.org/diabetes-statistics/complications.jsp

4. Structured diabetes therapy and education improves the outcome of patients with insulin treated diabetes mellitus. The 10 year follow-up of a prospective, population-based survey on the quality of diabetes care (the JEVIN Trial).,Schiel R, Voigt U, Ross IS, Braun A, Rillig A, Hunger-Dathe W, Stein G, Müller UA. Clin Endocrinol Diabetes. 2006 Jan ;114(1):18-27.

5. Complications of diabetes in the United States, National Diabetes Fact Sheet, 2007.