Ana Marija Liberati Čizmek
04.02.2010.
Na prvi pogled pomalo ironičan scenarij borbe sa šećernom bolešću hranom, zapravo ima smisla i funkcionalan je u tolikoj mjeri da je ušao u svjetske smjernice i gotovo je ravnopravan oralnim hipoglikemicima (ne-inzulinskim lijekovima koji različitim mehanizmima smanjuju razinu šećera u krvi).
Kako gotovo niti u jednoj bolesti nisu primjenjive jednostavne jednadžbe, tako niti dijabetes i terapijske smjernice u prevenciji i liječenju šećerne bolesti ne možemo staviti pod isti nazivnik. Primjerice kod dijabetesa tipa 1 koji je uvjetovan autoimunim zbivanjima pri kojima dolazi do oštećenja beta-stanica gušterače te prestanka lučenja inzulina, prehrana neće ostvariti preventivni učinak na njegov nastanak i razvoj. Međutim, kod dijabetesa tipa 2, čiji je nastanak - osim obiteljskim nasljeđem, većim dijelom uvjetovan poremećajima prehrane, tj. prekomjernom tjelesnom masom i posljedičnom neosjetljivošću na inzulin, pravilna prehrana može odigrati ključnu ulogu u prevenciji i odgodi bolesti te ublažavanju njenih posljedica.
S pravom nazivan "epidemijom 21. stoljeća", dijabetes melitus (šećerna bolest) u neprestanom je porastu i zauzima vrh morbiditetnih i mortalitetnih ljestvica u razvijenim zemljama. Smatra se da su kardiovaskularna oboljenja, koja su u velikom broju slučajeva posljedica šećerne bolesti i poremećaja metabolizma lipida, jedan od prva tri uzroka smrti današnjice. Ironija leži upravo u činjenici da su mehanizmi nastanka spomenutih oboljenja u velikoj mjeri razjašnjeni te da je većinu smrti i narušene kvalitete života moguće spriječiti vrlo jednostavnim metodama, među kojima dominira pravilna prehrana, odnosno promjena životnog stila. U današnje vrijeme čest je slučaj da je tjelesna aktivnost svedena na minimum, a hrane (pogotovo brze, rafinirane, bogate masnoćama) ima u izobilju i svima je dostupna. Udruženi sa svakodnevnim stresom i eventualnom genetskom predispozicijom, ovi čimbenici čine rizični kvartet koji - ukoliko izostane pravovremena reakcija - dovodi do niza komplikacija i ozbiljnih posljedica po zdravlje.
Prehrambene smjernice trebale bi biti dio svačije svakodnevice, a ne samo oboljelih od šećerne bolesti. Međutim, kod dijabetičara one poprimaju nešto rigorozniju formu - broj, veličina i raspored dnevnih obroka trebaju biti ujednačeni, što strože određeni, kontrolirani i prilagođeni vrijednostima glukoze u krvi. Preporučeni broj obroka kreće se od 3 do 6 dnevno; kod oboljelih od dijabetesa tip 1 veličina i raspored obroka trebaju se uskladiti sa vrstom i dozama inzulina (dugo-, srednje dugo-, kratko- i ultra kratko-djelujući inzulin) i vrijednostima glukoze u krvi, a kod oboljelih od dijabetesa tip 2 veličina obroka ovisi o trenutnoj i ciljanoj tjelesnoj masi, eventualnom uzimanju hipoglikemika te razini glukoze u krvi. Ukupan dnevni energetski unos trebao bi biti podijeljen u više manjih obroka koji sadržavaju optimalan omjer nutrijenata, obilnu hidrataciju (unos tekućine), a trebale bi ga osiguravati kvalitetne kalorije. Dijabetički je prehrambeni režim zapravo oblik uravnotežene, pravilne prehrane koja se od regularne prehrane razlikuje samo u količini pojedinih namirnica, njihovom omjeru te načinu pripreme obroka. U svakodnevnoj prehrani trebaju biti zastupljeni svi potrebni makro - i mikro - nutrijenti: ugljikohidrati, bjelančevine, masti, prehrambena vlakna, vitamini, minerali i elementi u tragovima. Prvi korak u prevenciji i "zauzdavanju" dijabetesa je pomno planiranje obroka, što podrazumijeva sastavljanje jelovnika sa optimalnim omjerima nutrijenata, sukladno potrebama organizma.
Prema najnovijim smjernicama Američkog Dijabetičkog Društva (2009), svaki od makro-nutrijenata trebao bi biti zastupljen u sljedećim omjerima:
Osim "uobičajenih" nutrijenata, na jelovniku se svakodnevno - ponekad i u više navrata te u većim količinama, nađu i stavke poput alkohola, bezalkoholnih napitaka i zamjenskih sladila, često potpuno nezamjetno - bez ubrajanja u dnevni kalorijski unos. Studije su pokazale kako umjerena konzumacija alkohola pomaže u regulaciji glikemije (razine šećera u krvi), no "prekoračenje granice", makar i neznatno, može dovesti do drastičnog pada razine u krvi te razvoja simptoma hipoglikemije (tresavica, dezorijentacija, bljedilo, suhoća sluznica, omaglice i vrtoglavice, pa čak i koma). Što se tiče energetske vrijednosti alkohola, jedan gram alkohola organizmu osigurava energiju od 7 kcal, što je za svega 2 kcal manje od grama masti.
Zamjenska sladila, vrlo popularna u populaciji oboljelih od šećerne bolesti, ne nose nužno predznak "bezkalorijski". Postoje, naime, sladila sa i bez energetske vrijednosti. Sladila sa energetskom vrijednošću su sorbitol, ksilitol, maltit i izomaltit i ona osiguravaju dvostruko manje energije od šećera (svega 2,4 kcal / g), a njihov dnevni unos ne smije prijeći 30 grama. Sladila bez energetske vrijednosti su saharin, ciklamat, aspartam i acesulfam, a negativna strana njihove (prekomjerne) konzumacije je laksativni učinak. Idealno sredstvo za hidraciju je voda, a preporučeni dnevni unos iznosi 0,3 dcL / kg tjelesne mase. Svakako treba izbjegavati zaslađene i gazirane napitke, te napitke s dodatkom većih količina sladila i konzervansa.
Pravilnoj prehrani svakako je potrebno pridružiti i redovnu tjelesnu aktivnost, a najnovije smjernice govore kako je to minimalno 150 minuta tjelovježbe tjedno. Intenzitet i vrstu vježbi potrebno je prilagoditi dobi, tjelesnoj kondiciji, zdravstvenom stanju - uzimajući u obzir eventualna oboljenja lokomotornog sustava koja mogu biti limitirajući čimbenik i (željenoj) tjelesnoj masi. Tjelovježba je uz redukcijsku dijetu osnovni preduvjet za gubitak tjelesne mase, za koji se - u svrhu prevencije - u predisponiranih i oboljelih od dijabetesa tip 2 smatra da bi trebao iznositi između 5 i 10%. Ukoliko se pravilnoj prehrani pridruži i redovita tjelovježba te izbjegavanje stresa, razina glukoze u krvi neminovno će se početi približavati željenim (referentnim) vrijednostima. Parametar koji je postao standard u praćenju šećerne bolesti je alkilirani hemoglobin - HbA1c, koji služi kao pokazatelj tromjesečnih (oscilacija) vrijednosti šećera u krvi, a željena vrijednost HbA1c je manja od 7%.