Depresivni poremećaj praćen je i gubitkom radne sposobnosti te je prema podatcima SZO vodeći uzrok apsentizma. Depresivni poremećaji mogu se dijagnosticirati prema američkoj DSM IV klasifikaciji i međunarodnoj MKB 10 klasifikaciji. Za postavljanje dijagnoze depresije u Hrvatskoj se primjenjuju kriteriji iz MKB 10 klasifikacije. Neznatne su razlike između američke i međunarodne klasifikacije kod dijagnosticiranja depresivnog poremećaja. U tretmanu bolesnika sa simptomatologijom akutnog velikog depresivnog poremećaja dijagnosticiranog kao depresivna epizoda ili ponavljajući depresivni poremećaj, na raspolaganju je nekoliko odvojenih ali ujedno i komplementarnih postupaka: farmakoterapija, psihoterapija, kombinacija psiho i farmakoterapije i elektrostimulativna terapija. Temelj liječenje su antidepresivi koji se trebaju koristiti u liječenju blagog depresivnog poremećaja, dok su neizostavni u liječenju umjerenih i težih kliničkih slika depresivnog poremećaja. Kombiniranje farmakoterapije i psihoterapije daje potpuniji terapijski odgovor.

Antidepresivi su skupina lijekova različite kemijske strukture s različitim mehanizmima djelovanja kojima je zajednički učinak na simptome depresije.

1. poboljšanje raspoloženja

2. poboljšanja voljno-nagonskih dinamizama

3. reguliranje psihomotorike

4. regulacija spavanja

5. regulacija apetita

6. regulacija vegetativnih funkcija

7. smanjenje tjeskobe i straha

8. uklanjanje depresivnih misaonih sadržaja.

Neki antidepresivi pokazuju stimulativno djelovanje na psihomotoriku, dok drugi imaju sedativno djelovanje.

Indikacije za primjenu antidepresiva:

1. - depresivni poremećaj 2. - anksiozni poremećaji - panični poremećaj - PTSP - OCD - fobični poremećaj 3. - poremećaj spavanja i budnosti 4. - poremećaj hranjenja - anoreksija - bulimija 5. - alkoholizam 6. - poremećaj kontrole impulsa Postoje razne klasifikacije antidepresiva, no ovdje ćemo govoriti o jednom od najnovijih antidepresiva ujedno registriranih i u našoj zemlji.

Najnoviji antidepresivi

Najnoviji antidepresivi se ujedno zovu i dualni antidepresivi radi mehanizma djelovanja na selektivnu inhibijicu ponovne pohrane serotonina i noradrenalina, a u smanjenoj dozi i dopamina, ali bez nuspojava koje su imali triciklički antidepresivi. Navedeni triciklici ( TCA ) su već više desetljeća prisutni na tržištu antidepresivnih lijekova, te imaju također više od jednog farmakološkog mehanizma djelovanja, ali su prozvani prljavim lijekovima radi mnogih neželjenih nuspojava. Navedene nuspojave se javljaju radi blokade alfa 1 receptora što može uzrokovati ortostatsku hipotenziju i vrtoglavicu. Također je moguće javljanje suhih ustiju, zamućenog vida, konstipacije, retencije urina i smetnje pamćenja radi djelovanja na muskarinske kolinergičke receptore, dok blokada histaminskih H 1 receptora može uzrokovati sedaciju i povećanje tjelesne težine. TCA također blokiraju Na kanale u srcu i mozgu, što može biti uzrok konvulzija i kardijalne aritmije kao i srčanog aresta kod uporabe nedozvoljeno velike količine navedenih lijekova u npr. suicidalnoj namjeri, što onda posljedično može dovesti do smrtnog ishoda. Dolaskom na tržište lijekova koji su pokušali kroz svoju selektivnost izbjeći nuspojave ali su zbog "samo jednog mehanizma djelovanja" ponekad gubili na efikasnosti, pristupilo se dizajniranju dualnih antidepresiva koji će zadržati terapijska svojstva triciklika uz redukciju nuspojava koje mogu makar i izrazito rijetko biti fatalne. Navedeni, novo dizajnirani dualni antidepresiv bez nuspojava koje su imali stari triciklički antidepresivi je Velafax ili venlafaksin koji je prototip selektivnog inhibitora ponovne pohrane serotonina, noradrenalina a u smanjenoj mjeri i dopamina, ali bez blokade alfa 1, kolinergičkih i histaminskih receptora. Ovisno o dozi lijek različito inhibira selektivnu pohranu serotonina, noradrenalina i dopamina. To znači da je najpotentniji u selektivnoj inhibiciji ponovne pohrane serotonina što je prisutno i kod administriranja lijeka i u najmanjoj dozi. Inhibicija ponovne pohrane noradrenalina se javlja kod srednjih doza, dok je inhibicija ponovne pohrane dopamina prisutna u najmanjoj mjeri. Dakle, Velafax ima osobine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina i selektivnih inhibitora ponovne pohrane noradrenalina, te dovodi do farmakološke sinergije. Sinergija je zajedničko djelovanje dva ili više mehanizama, pa je ukupna efikasnost lijeka veća nego zbroj pojedinačnih djelovanja, pojednostavljeno rečeno 1+1=10. Iz navedenog sinergijskog mehanizma djelovanja koji ujedno obuhvaća i više neurotransmitera ( serotonina, noradrenalina i dopamina ) bitnih za liječenje depresivnog poremećaja vidljiva je izuzetna efikasnost Velafaxa. Jači antidepresivni učinak koji se postiže tim dualnim djelovanjem pokazao se kod Velafaxa izrazito pozitivnim radi povećane stope remisije (povlačenja simptoma depresije u potpunosti) a bez javljanja nuspojava, u odnosu na antidepresive s jednim mehanizmom djelovanja. Iz svega navedenog proizlazi da je Velafax izrazito djelotvoran i siguran lijek i zasigurno ima značajno mjesto u liječenju jedne od najučestalijih bolesti današnjice - depresije, bolesti sa tisuću lica.