Danas postoji mnogo različitih antidepresiva. Oni se mogu podijeliti prema kemijskoj strukturi, generacijama i prema mehanizmu djelovanja. Najčešće korištena klasifikacija proizlazi iz njihovog mehanizma djelovanja koji se odnosi na serotonergički, adrenergički i dopaminergički sustav.
TCA
Mehanizam djelovanja TCA uključuje inhibiciju ponovne pohrane serotonina i noradrenalina, iako u različitim omjerima. Klomipramin ima najveći učinak u blokadi SERT-a, amitriptilin, nortriptilin, dezipramin i imipramin inhibiraju oba transportera, a maprotilin koji blokira samo NET. Međutim, oni istodobno imaju učinak na razne receptore, uključujući antikolinergički, antiadrenergički (α1) te antihistaminski (H1) učinak, kao i blokade provodnog sustava u miokardu. Upravo radi ovih osobina TCA se danas mnogo rjeđe primjenjuju, dok su tijekom 25 godina, prije otkrića SIPPSa, bili najpropisivaniji antidepresivi.
Tablica 1. Prikaz osobina pojedinih TCA
TCA
|
Poluvrijeme eliminacije
|
Preporučene dnevne doze
|
Napomena
|
Amitriptilin
|
10-50 sati
|
50-100 mg
|
Slab inhibitor CYP2C19
|
Maprotilin
|
43-45 sati
|
50-100 mg
|
Metabolizam putem CYP2D6
|
MAO I
Posljedica primjene MAO I su povišene koncentracije monoamina u mozgu što je u konačnici slično kao i nakon primjene većine ostalih antidepresiva. Ovu skupinu lijekova dijelimo na reverzibilne i ireverzibilne, kao i na selektivne i neselektivne. Selektivnost se odnosi na afinitet samo prema izoformi A ili B. Na našem tržištu nalazi se samo jedan MAO I, i to reverzibilni inhibitor MAO A (RIMA), moklobemid. Terapija moklobemidom dovodi do okupiranosti od oko 74% MAO-A u mozgu. Moklobemid povisuje koncentraciju serotonina, noradrenalina i dopamina u mozgu.
Tablica 2. Prikaz osobina moklobemida
|
Poluvrijeme eliminacije
|
Preporučene dnevne doze
|
Napomena
|
Moklobemid
|
3 sata
|
300-600 mg
|
Inhibitor CYP2C19, metabolizam putem CYP2C19
|
Serotonergički antidepresivi
SIPPS
Ovi lijekovi primarno povećavaju aktivnost serotoninskog sustava. To postižu pomoću snažne inhibicije SERT-a. U terapijskim dozama zauzimaju oko 80% ovog transportera. Na hrvatskom, kao i svjetskom tržištu, nalazi se šest antidepresiva ove skupine, čija osnovna svojstva su prikazana u tablici 3.
Tablica 3. Prikaz osobina pojedinih SIPSS-ova.
SIPSS
|
Poluvrijeme eliminacije
|
Preporučene dnevne doze
|
Napomena
|
Citalopram
|
36 sati
|
20-60 mg
|
Vrlo slab učinak na enzime CYP
|
Escitalopram
|
30 sati
|
10-20 mg
|
Vrlo slab učinak na enzime CYP
|
Fluoksetin
|
4 do 6 dana
|
20-80 mg
|
Inhibitor CYP2D6
|
Fluvoksamin
|
15 sati u mlađih osoba, do 26 sati u starijih
|
100-300 mg
|
Inhibitor CYP 1A2, 2C9, 2C19, 3A4
|
Paroksetin
|
21 sat
|
20-60 mg
|
Inhibitor CYP2D6
|
Sertralin
|
25 sati
|
50-200 mg
|
Vrlo slab učinak na enzime CYP
|
Osim snažnog učinka na SERT, koji je zajednički svim SIPPSima, među njima postoje i razlike, koje prikazuje tablica 4.
Tablica 4. osobine pojedinih SIPPSa
SIPPS
|
Dodatni učinak
|
Moguća posljedica
|
Citalopram
|
Slab afinitet za H1 receptore
|
Mogućnost antihistaminskog učinka u visokim dozama
|
Escitalopram=najselektivniji SIPPS
|
Jedini potpuno selektivni SIPPS
|
Nema učinaka na druge receptore i transportere
|
Fluoksetin=SIPPS sa nadužim t1/2
|
Vrlo blaga inhibicija MAO A, MAO B i slaba blokada 5HT2c receptora
|
Dodatni učinak na simptome
|
Fluvoksamin=najveći afinitet za sigma-1 receptore
|
Agonizam na sigma-1 receptore
|
Poboljšanje kognitivnih funkcija
|
Paroksetin=najpotentniji SIPPS
|
Inhibicija NETa u višim dozama
|
Dodatni učinak na simptome
|
Slabi antikolinergički učinak
|
Antikolinergičke nuspojave, ali i povoljan učinak kod Parkinsonove bolesti u visokim dozama
|
Sertralin= SIPPS sa najslabijim učinkom na CYP450
|
Blokada DATa
|
Dodatni učinak na simptome
|
Slabi afinitet za adrenergičke α1 receptore
|
Moguća hipotenzija u visokim dozama
|
Učinke SIPPSa možemo podijeliti na:
- Akutne: dolazi do naglog porasta koncentracije serotonina u sinapsi te neselektivnog učinka na sve serotoninske receptore, što uzrokuje, s jedne strane akutne nuspojave, poput mučnine i agitacije, a s druge strane smanjenja sinteze i otpuštanja serotonina zbog akutne stimulacije autoreceptora
- Kronične: dolazi do adaptacije serotoninskih receptora. Posljedica desenzitizacije presinaptičkih receptora (autoreceptora) jest porast sinteze i otpuštanja serotonina, a postsinaptičkih receptora, ublažavanje/prestanak nuspojava, kao i antidepresivni učinak. Dok akutna primjena SIPPS-a ima anksiogeni, kronična primjena ima anksiolitički učinak. U konačnici dolazi do antidepresivnog učinka koji je posljedica brojnih učinaka unutar neurona, uključujući promjenu ekspresije gena i sintezu različitih proteina
Posljedice neselektivnog učinka na serotoninske receptore pokazuje tablica 5.
Tablica 5. Učinci stimulacije i blokade serotoninskih receptora
Receptor
|
Učinak stimulacije
|
Učinak blokade
|
5HT1A
|
Presinaptički: ↓ oslobađanja serotonina iz neurona
Postsinaptički: Anksioliza, Antidepresivni učinak, antiagresivni, prokognitivniantinociceptivni učinak, mučnina
|
Poništavanje učinka antidepresiva (SIPPS),
|
5HT2A
|
Agitacija; ↓ aktivnosti noradrenergičkih neurona, Mučnina
|
Poboljšanje sporovalnog spavanja i kogntivnih funkcija; ↑ aktivnosti noradrenergičkih neurona, antiemetički učinak
|
5HT2B
|
Aktivacija senzornih receptora-glavobolja
|
Antimigrenozni učinak
|
5HT2C
|
Seksualna disfunkcija, apatija, ↓ aktivnosti mezolimbičkih dopaminergičkih neurona, anksiogeneza, ↓ uzimanja hrane, antiopsesivni učinak
|
↑ apetita/tjelesne težine, Anksiolitički i antidepresivni učinak, ↑ kognitivnih funkcija i spavanja, ↑prisilnih misli i radnji
|
5HT3
|
↑ motiliteta probavnog sustava, Mučnina, povraćanje, seksualna disfunkcija
|
Antiemetski učinak, Opstipacija, Anksioliza, ↓ dijareju uzrokovanu stresom
|
5HT4
|
↑ izlučivanja acetilkolina u mozgu i probavnom sustavu: ↑motiliteta probavnog sustava i dijareja, anksiolitički, antidepresivni i prokognitivniučinak
|
↓ motiliteta probavnog sustava
|
5HT7
|
Poboljšanje pamćenja
|
Anksiolitički i antidepresivni učinak, blagi antipsihotični učinak, Antiemetski učinak
|
Serotonergički i noradrenergički antidepresivi (SNRI)
Ovi antidepresivi blokiraju SERT te za njih vrijedi sve što je rečeno za SIPPS-e. Međutim, dodatno imaju i učinak blokade NET-a koji ima četri dodatna klinička značenja:
1) Moguću veću učinkovitost u liječenju umjerene i teške depresije u odnosu na SIPPS-e te učinak u letargičkih osoba, gdje dovode do aktivacije i podizanja razine energije.
2) Učinak u liječenju kronične boli koji SIPPS-i nemaju
3) Uz serotonergičke, javljaju se i noradrenergičke nuspojave, poput povišenja krvnog tlaka, ovisno o dozi, suhoće usta, pojačanog znojenja i midrijaze. Stoga je oprez potreban u osoba koje imaju glaukom uskog kuta i/ili hipertenziju
4) pokazuju učinak u osoba s depresijom u sklopu bipolarnog poremećaja koja se povezuje sa sniženom aktivnošću upravo noradrenergičkog sustava. Međutim, ovdje imaju i veći potencijal „prebacivanja“ u maniju, stoga njihovu primjenu u ovih bolesnika treba vrlo pažljivo odvagati i pratiti stanje bolesnika
Dva su najznačajnija predstavnika ove skupine prikazana u tablici 6.
Tablica 6. Osnovna obilježja inhibitora ponovne pohrane serotonina i noradrenalina
Antidepresiv
|
Poluvrijeme eliminacije
|
Dnevna doza
|
Napomena
|
Duloksetin
|
12 sati
|
60-120 mg
|
UmjereninhibitorCYP2D6, metabolizam putem CYP1A2
|
Venlafaksin
|
5 sati
|
75-225 mg
|
Slab inhibitor CYP2D6
|
Noradrenergički antidepresivi
Reboksetin
Jedini učinak reboksetina jest inhibicija NET-a. Iako je uloga noradrenalina bitna u regulaciji raspoloženja, čini se da samo inhibicija NET-a nije dovoljan za puni antidepresivni učinak. Reboksetin, prema rezultatima meta-analiza, ima slabiji antidepresivni učinak u odnosu na ostale antidepresive. Reboksetin se i rjeđe propisuje u odnosu na ostale antidepresive. Stoga se čini da je noradrenergička komponenta bitna više kao dodatak drugim mehanizmima djelovanja, a manje kao samostalni učinak.
Dopaminergički i noradrenergički antidepresivi
Jedini pripadnik ove skupine je bupropion koji je umjereni blokator ponovne pohrane noradrenalina i dopamina. U terapijskim dozama dovodi do blokade DAT-a u strijatumu između 20% i 26%. Čini se da je za ovaj učinak odgovorna stimulacija dopaminskih D1 receptora jer se njihovom blokadom ovaj učinak otklanja. Bupropion također inhibira i aktivnost NET-a, no nema podataka u kolikoj mjeri se to događa.
Bupropion je i antagonist neuronalnih nikotinskih receptora, koji se nalaze u ventralnom tegmentumu (VTA), gdje je ishodište mezolimbičkogdopaminskog puta. Ovaj učinak doprinosi učinku bupropiona u odvikavanju od pušenja.
Tablica 7. Osnovna obilježja reboksetina i bupropiona
Antidepresiv
|
Poluvrijeme eliminacije
|
Dnevna doza
|
Napomena
|
Reboksetin
|
13 sati
|
8-12 mg
|
Vrlo slab učinak na enzime CYP, metabolizam putem CYP3A4
|
Bupropion
|
20 sati
|
150-300 mg
|
Snažan inhibitor CYP2D6
|
Izvor: Poslijediplomski tečaj I. kategorije: Antidepresivi u kliničkoj praksi
Voditeljice:
prof. dr. sc. Alma Mihaljević - Peleš
dr.sc. Marina Šagud