Također su otkrili, kako tvrdi Pat Levitt iz Instituta za neurogenetiku Zilkha pri Sveučilištu u južnoj Kaliforniji, da serotonin počinje djelovati još u maternici, kad iz posteljice u prvom tromjesečju ulazi u prednji mozak zametka.

Ta je sićušna molekula u krvnom serumu otkrivena 1948. godine te se pokazalo da uzrokuje stezanje krvnih žila.

Pet godina kasnije serotonin je otkriven i u moždanom esktraktu pa su znanstvenici uskoro shvatili da netom izumljen LSD, dietilamid lisergične kiseline, utječe na serotoninski sustav u mozgu.

U sintezi serotonina ljudima i drugim vrstama pomaže triptofan, esencijalna aminokiselina koja se nalazi u mnogim namirnicama, naprimjer puretini, siru, tofuu, orašastim plodovima, sjemenkama i bananama.

Mnogi su se znanstvenici posvetili neurotransmiterskom djelovanju serotonina u mozgu. "Ta molekula ljudima pomaže da se nose s očajem, da se ne izgube, da nastave dalje i probaju riješiti probleme", kaže Philip Cowen, stručnjak za serotonin sa Sveučilišta Oxford i član Vijeća za medicinska istraživanja. Njegov kolega sa Sveučilišta u Manchesteru Bill Deakin kaže da se radi o neurotransmiteru koji ublažava osjećaj panike. Poremećaji u tijelu mogu dovesti do depresije, tjeskobe, napadaja panike i nesposobnosti da se problemi razmotre s drugog gledišta.

Paroksetin i drugi serotoninski blokatori sprečavaju prijenos podražaja neurotransmitera receptorima koji su ga spremni primiti. No, pojavila se nova generacija antidepresiva, kao što je vilazodon (nije registriran u RH), koji također djeluju na jedan ili više od čak 15 serotoninskih receptora tako što se učinkovitost lijeka povećava, a nuspojave su smanjene. Nova istraživanja usmjerena su na hormonsko djelovanje serotonina u oblikovanju tkiva.

U posljednje broju časopisa Nature Levitt i njegovi kolege opisali su istraživanje koje su proveli na miševima i kako su došli do zaključka da se desetog dana gestacije prednji mozak miševa natapa serotoninom. Prethodno su, naime, zaključili da serotonin stimulira rast novih živčanih spojeva. No, što je dovelo do stvaranja anaboličkog serotonina? Krenuli su korak po korak i došli do posteljice.

Velik dio zaliha serotonina u tijelu sintetizira se izvan mozga. Dva rezervoara serotonina koje naše tijelo ima odvojena su, no prema novim istraživanjima, ljudske kosti iskorištavaju oba izvora zaliha: gradivni osteoblasti grade i popravljaju koštani sastav, a razarajući osteoklasti odvajaju odumrlo koštano tkivo.

Patricia Ducy, biologinja sa Sveučilišta Columbia u New Yorku koja proučava učinak serotonina na kosti, i njezini kolege u Journal of Cell Biology and Nature Medicine opisali su postupak prema kojem serotonin iz utrobe sprečava osteoblaste u izgradnji novog koštanog tkiva.U pokusima s miševima i štakorima kod kojih je osteoporoza u visokom stupnju razvoja pokazalo se da lijek za smanjenje lučenja serotonina iz utrobe za 40 posto oslobađa osteoblaste u toj mjeri da mogu nanovo izgraditi čak i najoštećenije koštane strukture. "Nismo otkrili nikakve nuspojave", kaže Ducy, "vjerojatno zato što nismo morali u potpunosti obustaviti sintezu serotonina kako bi se na kostima vidio povoljan učinak".

Natalie Angier