Trakcija za križobolju sa ili bez išijasa
23.12.2014.
Cochrane sustavni pregled analizirao je dokaze o utjecaju trakcije na intenzitet boli, sposobnost obavljanja aktivnosti u svakodnevnom životu, opće poboljšanje zdravlja i povratak na posao u ljudi s križoboljom u akutnoj (trajanje manje od četiri tjedna), subakutnoj (trajanje od 4 do 12 tjedana) ili kroničnoj (više od 12 tjedana) fazi.
Nuspojave su navedene u sedam od 32 istraživanja, a uključivale su povećanu bol, pogoršanje neuroloških znakova i naknadne operacije. Četiri istraživanja su navela da nije bilo nuspojava. Preostala istraživanja nisu navela nuspojave. Kvaliteta dokaza je u rasponu od vrlo niske do umjerene. Nedostaju visokokvalitetna istraživanja, posebno ona koja su razlikovala ljude s različitim simptomima (sa i bez išijasa, s boli različitog trajanja).
Neki pacijenti su također imali išijas. Učinci trakcije ispitani su odmah nakon liječenja trakcijom, u kratkom roku (do tri mjeseca nakon trakcije) i dugoročno (oko godinu dana nakon trakcije).
Križobolja je jedan od glavnih zdravstvenih problema u svijetu, te je glavni uzrok medicinskih troškova, izostajanja s posla i onesposobljenosti. Jedna od mogućnosti za liječenje križobolje koja se koristi već tisućama godina je trakcija, primjena sile koja razdvaja dvije susjedne kosti jednu od druge, kako bi se povećao unutar zglobni prostor. Koriste se razne vrste trakcije, često u kombinaciji s drugim metodama fizikalne terapije. Najčešće korištene tehnike trakcije su mehanička ili motorna trakcija (trakcija se vrši pomoću sustava motoriziranih kolotura) i ručna trakcija (trakciju vrši fizioterapeuta, koji koristi svoju tjelesnu težinu za promjenu snage i smjera povlačenja).
Analizirani su podaci dostupni do kolovoza 2012. U Cochrane sustavni pregled uključena su 32 istraživanja i 2762 ljudi s križoboljom. Najviše istraživanja uključilo je sličnu populaciju osoba s križoboljom sa i bez išijasa. Većina istraživanja uključila je osobe s akutnom, subakutnom i kroničnom križoboljom. Najveći broj istraživanja navelo je praćenje od jednog do 16 tjedana, dok je manji broj istraživanja imao dugoročno praćenje ispitanika od šest mjeseci do jedne godine.
Uključena istraživanja pokazala su da trakcija kao jedina terapija ili u kombinaciji s ostalim fizoterapijskim postupcima nije učinkovitija u liječenju križobolje nego „prividno liječenje“, fizikalna terapija bez trakcije ili druge metode liječenja, uključujući vježbe, laser, ultrazvuk i ortoze. Ovi zaključci su primjenjivi za osobe sa i bez išijasa. Nije bilo razlike u pogledu vrste trakcije (ručno ili mehanički).
Nuspojave su navedene u sedam od 32 istraživanja, a uključivale su povećanu bol, pogoršanje neuroloških znakova i naknadne operacije. Četiri istraživanja su navela da nije bilo nuspojava. Preostala istraživanja nisu navela nuspojave.
Kvaliteta dokaza je u rasponu od vrlo niske do umjerene. Nedostaju visokokvalitetna istraživanja, posebno ona koja su razlikovala ljude s različitim simptomima (sa i bez išijasa, s boli različitog trajanja).
