Uvod: „Smrznuto“ rame najčešći je uzrok boli i ukočenosti ramena. Bol i ukočenost mogu trajati i dvije ili tri godine prije nego spontano nestanu, a u ranoj fazi to stanje može biti jako bolno.
Fizikalna terapija uključuje pokretanje zglobova i drugih struktura koje provodi fizioterapeut. Vježbanje se sastoji od svrhovitog pokretanja zglobova, stezanja mišića i propisanih aktivnosti. Cilj obaju pristupa je ublaženje boli, povećanje opsega zglobnih pokreta i popravak funkcije.

Značajke sustavnoga pregleda: Ovaj sažetak obnovljenoga sustavnoga pregleda donosi sve što znamo iz istraživanja o povoljnim i nepovoljnim učincima fizikalne terapije i vježbanja u ljudi sa smrznutim ramenom. Nakon pretraživanja svih odgovarajućih izvješća o istraživanjima objavljenim do svibnja 2013., u ovu studiju uključena su 32 klinička ispitivanja (1836 sudionika). Od uključenih ispitanika 54% su bile žene srednje vrijednosti dobi od 55 godina s prosječnim vremenom trajanja rečenoga stanja od 6 mjeseci. Prosječno trajanje fizikalne terapije i vježbanja bilo je 4 tjedna.

Ključni rezultati – usporedba fizikalne terapije i vježbanja s učinkom injiciranja glukokortikoida (steroid koji suzbija upalu) u rame.

Bol (veći broj znači jaču bol)
Osobama koje su šest tjedana liječene fizikalnom terapijom i vježbanjem nije se stanje poboljšalo onoliko koliko se poboljšalo u onih koji su primili injekciju glukokortikoida – smanjenje boli bilo je za 26 bodova (raspon 15 do 37) manje nakon 7 tjedana (26% apsolutno manje poboljšanje).
• Osobe koje su prošle fizikalnu terapiju i vježbanje ocijenile su promjenu intenziteta svoje boli s 32 boda na ljestvici od nula do 100 bodova.
• Osobe koje su primile injekcije glukokortikoida ocijenile su promjenu intenziteta svoje boli s 58 bodova na ljestvici od nula do 100 bodova.

Funkcija (manje bodova znači bolju funkciju)
Osobama koje su šest tjedana liječene fizikalnom terapijom i vježbanjem nije se stanje poboljšalo onoliko koliko se poboljšalo u onih koji su primili injekciju glukokortikoida – poboljšanje funkcije bilo je za 25 bodova (raspon 15 do 35) manje nakon 7 tjedana (26% apsolutno manje poboljšanje).
• Osobe koje su prošle fizikalnu terapiju i vježbanje ocijenile su poboljšanje svoje funkcije s 14 bodova na ljestvici od nula do 100 bodova.
• Osobe koje su primile injekcije glukokortikoida ocijenile su poboljšanje svoje funkcije s 39 bodova na ljestvici od nula do 100 bodova.

Uspješnost liječenja
Nakon šest tjedana liječenja, od sto liječenih osoba, u usporedbi s osobama liječenim glukokortikoidom, 31 osoba liječena fizikalnom terapijom i vježbanjem manje ocijenila je svoje liječenje uspješnim – to je 31% apsolutno manje poboljšanje (raspon od 13% do 48%).
• 46 od 100 osoba procijenilo je uspješnim liječenje fizikalnom terapijom i vježbanjem.
• 77 od 100 osoba procijenilo je liječenje glukokortikoidom uspješnim.

Neželjene nuspojave
U usporedbi s liječenjem glukokortikoidima, od 100 osoba 3 su imale blage neželjene popratne pojave poput prolazne boli nakon primjene fizikalne terapije i vježbanja u tijeku 6 tjedana liječenja.
• 56 od 100 osoba liječenih fizikalnom terapijom i vježbanjem izvijestilo je o neželjenim popratnim pojavama.
• 53 od 100 osoba liječenih glukokortikoidnom injekcijom izvijestilo je o neželjenim popratnim pojavama.

Kvaliteta dokaza: Umjereno kvalitetni dokazi govore da, nakon 7 tjedana liječenja, kombinacija fizikalne terapije i vježbanja vjerojatno manje ublažuje bol i poboljšava funkciju negoli injekcije glukokortikoida, a vjerojatno nema više neželjenih popratnih pojava liječenja. Dodatna istraživanja mogla bi promijeniti te procjene.
Dokazi niske kvalitete upućuju da (1) kombinacija fizikalne terapije, vježbanja i elektroterapije (poput terapijskoga ultrazvuka) ne ublažuje bol i ne poboljšavaju funkciju više negoli injekcija glukokortikoida ili placebo-injekcija u rame, (2) kombinacija fizikalne terapije, vježbanja, elektroterapije i injekcije glukokortikoida ne djeluje bolje od same injekcije glukokortikoida i (3) kombinacija fizikalne terapije, vježbanja, elektroterapije i oralnih nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID) ne popravlja funkcije bolje od samih oralnih NSAID. Dodatna istraživanja mogla bi promijeniti te procjene.
Dokazi visoke kvalitete pokazuju da nakon artrografskog rastezanja zgloba, kombinacija fizikalne terapije i vježbanja ne djeluje na ublaženje boli i popravljanje funkcije bolje nego lažni ultrazvuk, ali može postići da pacijenti bolje ocijene uspjeh liječenja i dobiju veći aktivni raspon pokreta. Malo je vjerojatno da bi dalja istraživanja mogla promijeniti našu procjenu toga učinka.
Ni jedno istraživanje nije uspoređivalo učinak fizikalne terapije i vježbanja s učinkom placeba ili izostanka liječenja.