x
x

Cervikogena disfagija

  02.05.2013.

O cervikogenoj disfagiji: teškoćama s gutanjem uzrokovanim funkcijskim i organskim poremećajima vratne kralježnice pročitajte u Liječničkom vjesniku.

Cervikogena disfagija
Bolesnici s cervikalnom disfagijom obično dobro reagiraju na prikladnu terapiju. Cervikalni uzroci disfagije ne smiju se previdjeti u bolesnika s otežanim gutanjem uključujući i bolesnike sa smetnjama središnje kontrole gutanja.

Poremećaji vratne kralježnice koji mogu uzrokovati teškoće s gutanjem (cervikogena disfagija; CD) jesu: kronična višesegmentalna/VS disfunkcija (disfunkcija=funkcijska blokada) fasetnih zglobova, promjene fiziološke zakrivljenosti vratne kralježnice, degenerativne promjene (ventralni osteofiti, ventralna hernija diska, osteohondroza, osteoartritis), upalne reumatske bolesti, difuzna idiopatska hiperostotska spondiloza, ozljede, stanja nakon operacije vratne kralježnice prednjim pristupom, prirođene malformacije i tumori.

Prema našim kliničkim zapažanjima degenerativne promjene vratnih diskova i fasetnih zglobova i kronična VS disfunkcija fasetnih zglobova vratne kralježnice jesu poremećaji koji mogu uzrokovati teškoće s gutanjem. Međutim ti poremećaji nisu dovoljno prepoznati kao uzroci disfagije tako da se i ne spominju u diferencijalnoj dijagnozi.

Zbog bliskih anatomskih odnosa vratne kralježnice sa ždrijelom i vratnim dijelom jednjaka, posljedice degenerativnih promjena vratnih diskova i fasetnih zglobova i kronične VS disfunkcije fasetnih zglobova vratne kralježnice kao što su promjene fiziološke zakrivljenosti vratne kralježnice, promjene elastičnosti i kontraktilnosti vratnih mišića i smanjena pokretljivost vratne kralježnice nepovoljno utječu na dimenzije ždrijela i vratnog dijela jednjaka, to jest na kapacitet gutanja, što može rezultirati disfagijom.

Degenerativne promjene vratnih diskova i fasetnih zglobova čest su dodatni uzrok disfagije u starijih osoba sa smetnjama središnje kontrole gutanja (moždani udar, Parkinsonova bolest, senilna demencija i dr.).

Najvažnije terapijske opcije u bolesnika s CD-om jesu: medikamentna terapija, fizikalna terapija, manualna terapija, kineziterapija i kirurško liječenje.

Cilj konzervativne terapije u bolesnika s CD-om jest poboljšanje kapaciteta gutanja (primjerice, tehnike mekih tkiva, istezanje skraćenih mišića, pasivna i aktivna mobilizacija fasetnih zglobova). Budući da bolesnici s CD-om obično dobro reagiraju na prikladnu terapiju, cervikalni uzroci disfagije ne smiju se previdjeti u bolesnika s otežanim gutanjem uključujući i bolesnike sa smetnjama središnje kontrole gutanja.

Vjekoslav Grgić