Pod pojmom disfagije podrazumijevamo poremećaje gutanja koji mogu nastati kao posljedica različitih akutnih i kroničnih bolesti. Bolesnici sa disfagijom, osim rizika nastanka aspiracijske pneumonije i infekcije, imaju i povećan rizik nastanka ozbiljne malnutricije i dehidracije zbog smanjenog unosa hrane i tekućina. Sama malnutricija dodatno utječe na pogoršanje atrofije i disfunkcije mišića, rehabilitaciju vezanu uz gutanje, povećava rizik infekcije te produljenje hospitalizacije i troškova liječenja bolesnika uz negativni utjecaj na morbiditet, mortalitet i kvalitetu života bolesnika. Disfagija je neovisan faktor malnutricije sa visokom prevalencijom kod bolesnika sa neurodegenerativnim bolestima (moždani udar > 30 %, Parkinsonova bolest 50-82 %, Alzheimerova bolest 84 %). Učestalost pothranjenosti među bolničkom populacijom kreće se od 20 do 50 % dok kod oboljelih od malignih bolesti i gerijatrijskoj populaciji seže i do 80 %. Individualni pristup multidisciplinarnog tima, osobito suradnja na relaciji logopeda i nutricionista, izrazito je važan kod bolesnika sa disfagijom kako bi se na vrijeme osigurala pravovremena i adekvatna nutritivna potpora. Klinička prehrana koja podrazumijeva različite modalitete liječenja, od dijetoterapije do specijalizirane artificijelne nutritivne potpora danas je nezaobilazan segment liječenja bolesnika sa disfagijom, osobito bolesnika za uznapredovalim kroničnim bolestima. Hrana promijenjene konzistencije, pripravci modificirane teksture (kreme, pudinzi) ili primjena pripravaka za ugušćivanje hrane i tekućina mogu olakšati proces gutanja i smanjiti rizik od aspiracije. Nutritivna potpora osobama s disfagijom povoljno će utjecati na njihovu kvalitetu života, prevenirati negativan utjecaj pothranjenosti na tijek i ishod liječenja bolesnika.

Dina Ljubas Kelečić