Britanski znanstvenici proučavali su 104 dojenčadi koju su evaluirali u dobi 6 do 10 mjeseci te ponovno u dobi od 3 godine. Našli su da oni koji su razvili autizam imaju neuobičajene uzorke moždane aktivnosti u odgovoru na kontakt s očima druge osobe. Rezultati koje su objavili u časopisu Current Biology pokazuju da bi izravno mjerenje aktivnosti mozga moglo pomoći u predviđanju budućeg rizika za nastanak autizma u dobi od samo 6 mjeseci.

Karakteristično autističko ponašanje uglavnom se ne javlja prije 2 godine života, a stoga čvrsta dijagnoza prije ove dobi se rijetko može postaviti, a uglavnom se postavlja nakon treće godine. S druge strane, pokazalo se da intenzivne rane intervencije u djece koja pokazuju rane upozoravajuće znakove, a koje se temelje na osnovnim vještinama interakcije i komunikacije, mogu dovesti do značajnih poboljšanja u ponašanju. Upravo zbog iznimne važnosti što ranijeg prepoznavanja i činjenice da za sada nema pouzdanih bihevioralnih znakova autizma u dojenačkoj dobi, autori su željeli ispitati može li mjerenje moždane aktivnosti na izravniji način doprinijeti ranijem prepoznavanju.

U studiju su uključena djeca čiji brat ili sestra imaju dijagnozu autizma te su radi toga pod povećanim rizikom za nastanak autizma. Moždana aktivnost se mjerila uz pomoć pasivnih senzora postavljenih na glavu koji su registrirali moždanu aktivnost tijekom gledanja lica. Lica kojima ispitanici su bili izloženi izmjenjivala su se između lica koja su gledala u dijete i onih koja su gledala od njega.

Djeca za koju se kasnije pokazalo da se razvijaju tipično, pokazivala su jasnu razliku između moždane aktivnosti u odgovoru na lice koje je gledalo prema njima u odnosu na lice koje je gledalo od njih. Za razliku od toga, većina djece koja su kasnije razvila simptome autizma pokazivala su značajno manje razlika u moždanoj aktivnosti kada je druga osoba s njima uspostavila kontakt očima u odnosu na to kada je gledala u drugu stranu.

Autori upozoravaju da ovi prediktivni markeri nisu 100% točni s obzirom da je u studiji bilo djece koja nisu pokazivala razlike u moždanoj aktivnost, a kasnije im nije dijagnosticiran autizam, kao i obrnuto. No ovi rezultati svakako su prvi korak prema ranijoj dijagnozi autizma. Potrebna su dodatna ispitivanja koja bi potvrdila i kvantificirala korisnost primjene markera moždane aktivnosti u ranoj dijagnozi autizma.