Poručila je kako su neprepoznavanje specifičnosti problematike i otpori sustavnim rješenjima na najvišoj razini državne vlasti doveli do toga da kvaliteta života osoba s autizmom u Hrvatskoj zaostaje za onom u razvijenijim zemljama.

Osobe s autizmom stoga ne mogu razviti svoje pune potencijale već ih se učestalo hospitalizira na psihijatrijskim odjelima, a kad se njihove obitelji više ne mogu brinuti o njima, smješta ih se u ustanove kao jedino preostalo rješenje.

Posebno zabrinjava izostanak aktivnosti na donošenju strateškog i zakonodavnog okvira kroz koji bi se osigurala potrebna podrška i usluge za 4177 djece i odraslih osoba s poremećajem iz autističnog spektra u Hrvatskoj.

Iako je nakon višegodišnjeg zalaganja pravobraniteljstva, udruga roditelja osoba s poremećajem iz autizma i drugih aktera Nacionalni okvir za probir i dijagnostiku poremećaja iz spektra autizma djece u dobi do 7 godina donesen 2018. godine, njegove implementacije u sustavu zdravstva i pet godina kasnije još uvijek nema.

Unatoč brojnim inicijativama koje je adresirala prema svim razinama državne vlasti od osnutka pravobraniteljstva za osobe s invaliditetom, kao i apelima udruga za zaštitu prava osoba s poremećajem iz spektra autizma, roditelja i članova obitelji djece i osoba s autizmom, resorna ministarstva nisu ni nakon 20 godina uspjela dogovoriti i implementirati cjelokupni sustav zaštite i podrške usmjeren na odgojno-obrazovne, socijalno-zdravstvene i rehabilitacijske potrebe djece, mladih i odraslih s autizmom.

Nakon razdoblja školovanja osobama s autizmom nije osigurana gotovo nikakva sustavna podrška, a nije osiguran ni smještaj u ustanove.

Pravobraniteljica je upozorila i na tešku situaciju u centrima za autizam Zagreb i Split koji zbrinjavaju osobe s autizmom starije od 21 godine u sklopu ustanova koje su registrirane kao odgojno-obrazovne i kao takve ne mogu zaposliti potrebno osoblje za njegu.