Naime, varijacije u 2 gena uključena u ravnotežu kalcija u moždanim stanicama, upletene su u ove poremećaje te predstavljaju potencijalnu metu za nove lijekove.

Otkrivena su 4 rizična lokusa sa značajnom i preklapajućom povezanošću sa svih 5 poremećaja. Daljnjom analizom potkrijepljena je činjenica da aktivnost kalcijevih ionskih kanala igra važnu ulogu u razvoju ovih poremećaja.

Ova je analiza prvi genomski dokaz da navedeni psihički poremećaji dijele genetiku, iako se u kliničkoj praksi tretiraju kao različite kategorije.
Stoga je na temelju ovih saznanja moguća promjena klasifikacije psihičkih poremećaja iz deskriptivnih sindroma prema onoj temeljenoj na uzrocima.
Važnost ovog istraživanja leži i u činjenici da genetika može pridonijeti kako predviđanju i prevenciji psihijatrijskih bolesti, tako i identifikaciji molekulskih meta za nove psihotropne lijekove.