Prema posljednjim podacima HZJZ-a iz rujna 2021. godine, na području Republike Hrvatske registrirano je 3648 osoba s poremećajem iz autističnog spektra, što čini 0,6% ukupnog broja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj.

Autizam je specifičan poremećaj i oblik invaliditeta koji zahtijeva nekonvencionalan pristup, kako u smislu odgojno-obrazovnog programa, edukacijskog i rehabilitacijskog tretmana, tako i u smislu potrebe za uspostavom cjelovitog sustava zaštite koji podrazumijeva usku suradnju različitih resora posebice zdravstva, socijalne skrbi te odgoja i obrazovanja.

Unatoč brojnim inicijativama pravobraniteljice za osobe s invaliditetom adresiranim prema svim razinama državne vlasti od osnutka pravobraniteljstva za osobe s invaliditetom, kao i apelima udruga za zaštitu prava osoba s poremećajem iz spektra autizma, roditelja i članova obitelji djece i osoba sa spomenutim oblikom invaliditeta, resorna ministarstva u suradnji s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave nisu ni nakon 20 godina uspjeli dogovoriti i implementirati cjelokupni sustav zaštite i podrške usmjeren na odgojno-obrazovne, socijalno-zdravstvene i rehabilitacijske potrebe djece, mladih i odraslih s autizmom na cijelom prostoru RH.

Zbog propusta sustava i inercije svih razina vlasti, generacije osoba s autizmom u Hrvatskoj rađaju se i žive bez pravovremene rane intervencije, bez dostatnih socijalnih usluga boravka i smještaja za one kojima je on potreban, nedostupna im je specijalizirana i multidisciplinarna zdravstvena skrb posebice ona u području mentalnog zdravlja, a nije im prilagođen ni redovni obrazovni sustav.

Postojeći Centri za autizam u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku nisu odgovarajuće organizirani, nedostaju im stručnjaci, a za odrasle osobe nisu razvijene usluge koje bi im omogućile život u zajednici.

Neprepoznavanje specifičnosti problematike i otpori sustavnim rješenjima na najvišoj razini državne vlasti doveli su do toga da kvaliteta života osoba s autizmom u Hrvatskoj zaostaje za onom u razvijenijim zemljama i oni ne mogu razviti svoje pune potencijale već ih se učestalo hospitalizira na psihijatrijskim odjelima, a kad se njihove obitelji više ne mogu brinuti o njima smješta u ustanove kao jedino preostalo rješenje.

Svi pokušaji da se problemu autizma pristupi cjelovito i na društveno odgovoran način svedeni su na određene dogovore, prijedloge, osnivanja međuresornih skupina, sastanke ministara, potpisivanje sporazuma, humanitarne akcije, ali bez konkretnog učinka i aktivnosti kojima bi se realiziralo ono što je potrebno.