Novoobjavljeno istraživanje usredotočilo se na skup kemoreceptorskih stanica smještenih u blizini karotidne arterije u vratu.
Kada su prekomjerno aktivne, te stanice predstavljaju predskazatelj stanja povezanih s kardiovaskularnim zdravljem. Budući da kemoreceptori mogu osjetiti koncentraciju kisika u tijelu, istraživači sa Sveučilišta Missouri postavili su pitanje može li manipulacija razinama kisika utjecati na prekomjernu aktivnost kemoreceptora i potencijalno poboljšati kardiovaskularnu i metaboličku funkciju.

Postoje obećavajuća istraživanja na štakorima koja pokazuju da uklanjanje ovih kemoreceptora, kada postanu prekomjerno aktivni, može poboljšati stanja poput visokog krvnog tlaka i visoke razine šećera u krvi. Prije nego li se razmotrilo potpuno uklanjanje kemoreceptora kod pacijenata, postavljena je sljedeća hipoteza: „Visoke doze kisika mogle smanjiti ili 'ugasiti' aktivnost kemoreceptora, čime bi se poboljšali zdravstveni ishodi." U studiji su sudjelovale dvije skupine – 17 osoba sa šećernom bolesti tipa 2 i 20 osoba bez šećerne bolesti kao kontrolna skupina.

Istraživački tim otkrio je da su periferni kemoreceptori doista prekomjerno aktivni kod odraslih osoba s dijabetesom, a najviša razina aktivnosti bila je povezana s pacijentima koji su imali najvišu razinu šećera u krvi.

Nakon ulaska u stanje hiperoksije, stanje u kojem je osoba izložena visokim razinama kisika, aktivnost kemoreceptora se smanjila, zajedno s brojem otkucaja srca, krvnim tlakom i brojem udisaja u minuti. Međutim, učinak se nije razlikovao između dviju skupina. Osim toga, nije bilo utjecaja na toleranciju glukoze ili osjetljivost na inzulin.

Cilj ovog istraživanja bio je razumjeti kako periferni kemoreceptori utječu na kardiovaskularne i metaboličke posljedice šećerne bolesti tipa 2. Iz rezultata je razumiljivo da jedna epizoda hiperoksije ne poboljšava funkciju odmah. No dobivena saznanja omogućuju usmjeravanje pažnje na druge terapije koje pokazuju obećavajuće rezultate za pacijente sa šećernom bolesti tipa 2.