Trenutačni pristupi liječenju koji uključuju oralne antihiperglikemijske lijekove i injekcije inzulina često dovode do nuspojava, poput debljanja, razvoja hipoglikemije i učestalih prijeloma kostiju. Uz to, mnogim oboljelima održavanje životnih promjena kao što su promjena prehrambenih navika i redovita tjelesna aktivnost može biti izazovno. S obzirom na spomenuta ograničenja u liječenju, raste interes za razvojem učinkovitijih terapijskih pristupa koji bi mogli doprinijeti boljoj kontroli glikemije kod osoba sa ŠBT2.

Nedavne epidemiološke studije upućuju da bi vitamin D mogao imati ključnu ulogu u regulaciji inzulinske osjetljivosti i izlučivanja inzulina, kao i u prevenciji razvoja ŠBT2. Nadalje, istraživanja ukazuju na povezanost između niskih razina vitamina D u krvi i povećanog rizika od ŠBT2, smanjenog izlučivanja inzulina i inzulinske rezistencije. Ipak, unatoč spomenutim zapažanjima, rezultati studija i dalje ostaju nedosljedni. Kako bi se razjasnio potencijal vitamina D kao dopunske terapije u kontroli glikemije, provedena je sveobuhvatna meta-analiza koja uključuje najnovije randomizirane kontrolirane studije. 

Provedena meta-analiza uključila je 39 randomiziranih kontroliranih studija s ukupno 2982 ispitanika s dijagnosticiranom ŠBT2. Uključene studije uspoređivale su učinke dodatka vitamina D u odnosu na placebo na razine glukoze u krvi natašte, glikirani hemoglobin (HbA1c), razine inzulina natašte i inzulinsku rezistenciju. Prema rezultatima promatranih studija, koncentracije vitamina D u serumu bile su više u skupinama koje su primale dodatak vitamina D, u usporedbi s placebo skupinama.

Dodatak vitamina D doveo je do značajnih poboljšanja ključnih pokazatelja kontrole glikemije, uključujući smanjene razine glukoze u krvi natašte (p<0,001), HbA1c (p<0,001), HOMA-IR (p=0,002) i razine inzulina natašte (p<0,001). Poboljšanja su bila najizraženija kod sudionika s početnim niskim razinama vitamina D, prekomjernom tjelesnom masom ili početnim razinama HbA1c od 8 % ili više.

Zaključno, studija podupire primjenu vitamina D u ranoj fazi liječenja ŠBT2, što može pomoći u smanjenju rizika od razvoja dijabetičkih komplikacija, poput kardiovaskularnih bolesti. Optimalni učinci na glikemijsku kontrolu postižu se kratkotrajnom primjenom visokih doza, dok dugotrajne intervencije s umjerenim dozama mogu biti prikladne za održavanje kontrole glikemije i osjetljivosti na inzulin.