Andrea Danese iz King's College u Londonu i Cathy Spatz Widom s John Jay College City University of New York u New Yorku, procijenile su povezanost objektivnih i subjektivnih parametara zlostavljanja s kognitivne sposobnostima kod istih osoba. Analiza je uključila 1179 osoba s objektivnim, sudski dokumentiranim dokazima o zlostavljanju u djetinjstvu, subjektivnim samoprovjerama anamnestičkih podataka pojedinaca u dobi od 29 godina i kognitivnim testiranjem u dobi od 29 do 41 godine.

Istraživači su otkrili da su sudionici s objektivnim podatcima o zlostavljanju u djetinjstvu i poduzetim mjerama pokazali široko rasprostranjene kognitivne nedostatke u odnosu na one bez objektivnih mjera (Brzi test: β = –7,97; Revidirani test širokog raspona postignuća: β = –7,41; Test matrice rasuđivanja: β = –3,86; Test izrade staze Dio B: β = 3,66; i Test izrade staze Dio A: β = 2,92).

Povezanost s kognitivnim nedostatkom bila je ograničena na zlostavljanje. Za sudionike sa subjektivnim mjerama zlostavljanja u djetinjstvu, nije bilo razlika u kognitivnim deficitima u odnosu na kontrolnu skupinu. Kognitivni nedostaci nisu mogli objasniti povezanost između različitih mjera zlostavljanja i kasnije dijagnosticirane psihopatologije.

Malo je vjerojatno da će se psihopatologija povezana sa zlostavljanjem pojaviti zbog kognitivnih nedostataka, već bi umjesto toga mogla biti potaknuta individualnim procjenama, autobiografskim sjećanjima i povezanim obrascima.