Cilj ovog istraživanja bio je ocijeniti učinkovitost digitalnog obrazovanja zdravstvenih radnika o obiteljskom nasilju i usporediti ga s tradicionalnim načinima edukacije, odnosno sa skupinom bez edukacije

Pretraženo je sedam elektronskih baza podataka za randomizirane kontrolirane studije od siječnja 1990. do kolovoza 2017. godine. Korištene su smjernice Cochraneovog priručnika, a uključene su i studije u kojima su istraženi digitalni načini edukacije zdravstvenih radnika o rješavanju problema obiteljskog nasilja.

Šest studija s 631 sudionikom ispunilo je kriterije uključivanja. Metaanaliza 5 studija pokazala je da u usporedbi s kontrolnim uvjetima, digitalno obrazovanje može poboljšati znanje (510 sudionika i 5 studija; standardizirana razlika [SMD] 0,67, 95% CI 0,38-0,95; I2 = 59%; niska razina dokaza) stavovi (339 sudionika i 3 studije; SMD 0,67; 95% CI 0,25-1,09; I2 = 68%; niska razina dokaza) i samo-procjena (174 sudionika i 3 studije; SMD 0,47; 95% CI 0,16-0,77; I2 = 0%, srednja razina dokaza).

U zaključku se navodi da su dobiveni rezultati obećavajući o digitalnoj edukaciji zdravstvenih radnika o razumijevanju obiteljskog nasilja. Međutim, razina dokaza je uglavnom niska tako da su potrebna daljnja istraživanja. 

Danas postoji mogućnost postepenog digitalnog obrazovanja koje je potrebno implementirati, dalje istraživati i evaluirati ponuđeni sadržaj.