Nedavna studija u International Journal of Geriatric Psychiatry istraživala je ovo pitanje tražeći od sredovječnih i starijih ljudi da ispune upitnik o svom životnom glazbenom iskustvu prije ispunjavanja kognitivnih testova. Rezultati su pokazali da muzikalni ljudi imaju bolje pamćenje i izvršne funkcije (sposobnost da ostanu usredotočeni na zadatke, planiraju i imaju samokontrolu) od onih s manje ili nimalo muzikalnosti.

Dobro pamćenje važno je za sviranje glazbenog instrumenta, poput sviranja glazbe iz sjećanja, a čini se da se to odražava na kognitivne performanse ljudi. Slično tome, kod sviranja instrumenta potrebne su izvršne funkcije, a to također znači poboljšanu kognitivnu performansu.

Rezultati su bili slično neovisno o vrsti instrumenta ili razini glazbene vještine koju su ljudi stekli – iako je većina ljudi u studiji svirala instrument samo nekoliko godina svog života. Međutim, ono što je činilo razliku bilo je to sviraju li još uvijek neki instrument ili su svirali samo u prošlosti, pri čemu sadašnji glazbenici amateri pokazuju najveću kognitivnu performansu ispitanika.

To ima smisla jer kontinuirano bavljenje kognitivno stimulirajućim aktivnostima, kao što je sviranje instrumenta, treba rezultirati kontinuiranom dobrobiti za zdravlje mozga, dok sviranje blok flaute tri godine u osnovnoj školi možda neće imati toliki utjecaj na naše kognitivne performanse kasnije u životu . Ali što kažete na to da budete muzikalni bez sviranja instrumenta?

Pjevanje je vrlo popularna glazbena aktivnost jer omogućuje pridruživanje glazbenim skupinama, poput zborova, bez potrebe za učenjem glazbenog instrumenta. No pruža li pjevanje istu kognitivnu korist kao sviranje instrumenta? Prema rezultatima studije, pjevanje može rezultirati boljim izvršnim funkcijama, ali ne i pamćenjem, što sugerira da sviranje instrumenta ima dodatnu dobrobit za zdravlje mozga.

Zašto bi nam pjevanje pomoglo u našim izvršnim funkcijama nije jasno i zahtijeva daljnje istraživanje. Međutim, pjevanje ima snažnu društvenu korist kada se pjeva u zborovima, a postoje dobri dokazi da je uključenost u društvene aktivnosti dobra za zdravlje našeg mozga.

Što kažete na samo slušanje glazbe? Poboljšava li također našu spoznaju i potencijalno zdravlje mozga? 

Mnogi se ljudi možda sjećaju poznatog “Mozartovog efekta”, koji se temeljio na studiji objavljenoj u Natureu 1993. godine koja je pokazala da su studenti imali bolje rezultate na testovima inteligencije kada su im puštali Mozarta. To je dovelo do toga da nam je cijela industrija obećala da bi puštanje takve glazbe sebi ili čak našim bebama moglo dovesti do kognitivne koristi, iako se o dokazima za izvornu studiju i dan danas kontroverzno raspravlja.

Nažalost, trenutna studija nije pronašla povezanost između slušanja glazbe i kognitivnih performansi. Kognitivna stimulacija ovisi o našoj aktivnoj participaciji, pa se čini da pasivno slušanje glazbe ne donosi nikakve kognitivne prednosti. Čini se da sviranje instrumenta ili pjevanje ima koristi za zdravlje našeg mozga u starenju. Ono što se tek treba utvrditi jest hoće li to također pomoći u sprječavanju budućeg kognitivnog pada ili demencije.

Studija još uvijek ne pruža dokaze za to, a također nije jasno kako se rezultati odnose na opću populaciju, budući da su većina ljudi u studiji bile žene, dobro obrazovane i imućne.

Ipak, s obzirom na sveukupne kognitivne i društvene prednosti učenja instrumenta ili pjevanja u zboru, možda bi bilo vrijedno uključiti se u takvu kognitivnu stimulaciju kako starimo. Naši bi roditelji bili ponosni na nas.

Izvornik: Vetere G, Williams G, Ballard C, i sur. The relationship between playing musical instruments and cognitive trajectories: Analysis from a UK ageing cohort. Int J Geriatr Psychiatry. 2024 Feb;39(2):e6061