Ovaj problem dodatno otežava izazov održavanja stabilne razine glukoze u krvi. S obzirom na kompleksne prehrambene izazove s kojima se suočavaju osobe s dijabetesom, što zahtijeva odgovarajuće strategije za samopomoć kako bi se uspješno nosili s svojim stanjem, potencijalne koristi probiotika i sinbiotika postaju još značajnije.

Iako su napredni terapijski pristupi postigli značajan napredak u kontroliranju razine glukoze, još uvijek postoje situacije u kojima se ne postižu optimalni rezultati. Kao rezultat toga, značajan broj osoba s dijabetesom još uvijek se bori s neadekvatnom kontrolom razine glukoze. U slučaju dijabetesa tip 1, imunosni sustav tijela napada beta stanice gušterače koje proizvode inzulin, što rezultira nedostatkom inzulina. U ovom kontekstu, crijevni mikrobiom doživljava promjene koje pokazuju moguću povezanost između promjena u mikrobioti i autoimunog odgovora koji utječe na ozbiljnost ovog tipa dijabetesa.

Dijabetes tip 2 djeluje na drugačiji način. Karakteriziran metaboličkim poremećajem, uglavnom je povezan s inzulinskom rezistencijom uzrokovanom čimbenicima poput genetike i načina života. Kod dijabetesa tipa 2 primijećena je neravnoteža crijeva, što doprinosi povećanoj propusnosti crijeva i kroničnoj upali, što dodatno pogoršava inzulinsku rezistenciju.

Istraživači nove studije analizirali su 41 randomizirano kliničko ispitivanje koja su se provodila od listopada 2023. godine. Studije su obuhvaćale 2991 odraslu osobu s bilo kojim tipom dijabetesa, a većina ispitanika bila je iz Irana. Analiza je istražila tri mjere kontrole razine glukoze: HbA1c, FPR i razine inzulina u serumu. HbA1c pokazuje prosječnu razinu šećera u krvi tijekom približno tri mjeseca, FPG mjeri glukozu u krvi nakon noćnog posta, dok razine inzulina u serumu pružaju uvid u metaboličke odgovore, uključujući endogeno lučenje inzulina i njegovu interakciju s glukozom.

Meta-analiza je pokazala umjeren, ali statistički značajan učinak na razine inzulina u serumu, što naznačuje potencijalnu ulogu probiotika i sinbiotika u regulaciji inzulina.

Konkretno, podanaliza je istaknula da su sinbiotici posebno učinkoviti u poboljšanju razine inzulina, što ukazuje na mogućnost da sinbiotici pružaju dodatne koristi u regulaciji razine inzulina u odnosu na same probiotike. Također, određeni sojevi bakterija, poput Lactobacillus i Bifidobacterium lactis, pokazali su se posebno korisnima za pacijente, što pokazuje da terapijske intervencije mogu biti specifične za određene sojeve.

Stoga istraživači zaključuju da probiotici i sinbiotici mogu poboljšati funkciju crijevne barijere, smanjiti upalu te pružiti dodatne koristi u kontroli razine glukoze u krvi.