Rezultati novog istraživanja otkrivaju da vremenski ograničena konzumacija hrane, poznato i kao povremeni post, može donijeti značajne zdravstvene koristi odraslim osobama s metaboličkim sindromom. Kod ispitanika koji su jeli unutar dosljednog osmosatnog do desetosatnog vremenskog okvira svaki dan tijekom tri mjeseca, došlo je do poboljšanja nekoliko markera regulacije šećera u krvi i metaboličke funkcije. S druge strane, kod ispitanika koji su liječeni standardnim načinima liječenja nije došlo do jednakog poboljšanja.

TIMET istraživanje prvo je koje je procijenilo koristi prilagođenog rasporeda vremenski ograničenog jedenja kod osoba koje uzimaju lijekove za metabolički sindrom. Zapadnjačka prehrana bogata šećerom, soli i zasićenim mastima, u kombinaciji sa sjedilačkim načinom života, smatra se jednim od glavnih uzroka sve većih stopa metaboličke disfunkcije. Iako je početna preporuka "jedi manje i kreći se više", ove promjene u načinu života teško su održive za većinu ljudi dugoročno. Istraživači tvrde da vremenski ograničena konzumacija hrane nudi praktičniji pristup dostupan široj populaciji, uključujući i osobe koji već uzimaju lijekove jer se ovakav način prehrane temelji na tome da oboljeline moraju mijenjati što jedu već samo kada jedu.

Protokoli vremenski ograničenog jedenja u istraživanju prilagođeni su prehrambenim navikama svakog sudionika, rasporedu spavanja/buđenja i osobnim obvezama. Plan je predviđao smanjenje razdoblja konzumacije hrane na dosljednih osam do deset sati dnevno, počevši barem jedan sat nakon buđenja i završavajući barem tri sata prije spavanja, što je olakšao sudionicima istraživanja pridržavanje režima, u usporedbi s drugim istraživanjima u kojima se istražuje utjecaj povremenog posta, a koja obično određuju isti strogi vremenski okvir za sve sudionike.

TIMET istraživanje također je uključivalo sudionike koji su već uzimali lijekove za metabolički sindrom — skupinu koja je obično isključena iz ovakvih ispitivanja. Time je ovo istraživanje prvo koje mjeri koristi vremenski ograničenog jedenja uz postojeće farmakološke tretmane. U istraživanju je sudjelovalo 108 odraslih osoba s metaboličkim sindromom koje su nasumično j raspoređene u skupinu za vremenski ograničeno jedenje ili kontrolnu skupinu. Obje skupine nastavile su primati standardne tretmane i dobile su savjete o prehrani temeljene na mediteranskom načinu prehrane.

Nakon tri mjeseca, bolesnici koji su se pridržavali vremenski ograničenog režima pokazali su poboljšanja u ključnim markerima kardiometaboličkog zdravlja, uključujući šećer u krvi i kolesterol. Također su imali niže razine hemoglobina A1c, pokazatelja dugoročne kontrole šećera u krvi.

Ovo smanjenje bilo je slično onome što se obično postiže kroz intenzivnije intervencije Nacionalnog programa za prevenciju dijabetesa. Skupina za vremenski ograničeno jedenje također je zabilježila 3-4% veća smanjenja tjelesne mase, indeksa tjelesne mase i masnog tkiva u području abdomena, vrste masnog tkiva koja je usko povezana s metaboličkim bolestima. Važno je napomenuti da ovi sudionici nisu imali značajan gubitak mišićne mase, što je česta negativna nuspojava mršavljenja.

TIMET studija doprinosi rastućem broju dokaza koji podržavaju upotrebu vremenski ograničenog jedenja kao praktične, jeftine intervencije za poboljšanje kardiometaboličkog zdravlja. Obećavajući rezultati sugeriraju da bi zdravstveni djelatnici mogli preporučiti ovu promjenu načina života osobamas metaboličkim sindromom kao dopunu postojećim tretmanima, iako su potrebne dodatne dugoročne studije kako bi se utvrdilo može li vremenski ograničeno jedenje održati ove koristi i na kraju smanjiti rizik od kroničnih bolesti.