Sjögrenova bolest je često podcijenjena sustavna autoimuna bolest koja pogađa otprilike 0,1-0,6% odrasle populacije s omjerom žena i muškaraca 9:1. Posljednjih godina imunomodulatorna uloga vitamina D je postala tema interesa, posebice u kontekstu autoimunih bolesti, a time i u kontekstu Sjögrenove bolesti. Općenito, vitamin D neizravno smanjuje odgovor i razvoj Th1 limfocita potiskivanjem IL-12 te pogoduje protuupalnom citokinu IL-10 potičući proizvodnju T regulatornih stanica i aktivnost Th2 limfocita. Nedavna meta-analiza koja istražuje vitamina D u sklopu imunološki posredovanih bolesti kao što su sistemski eritematozni lupus, reumatoidni artritis i sustavna skleroza je pokazala da bi nadoknada vitamina D mogla smanjiti recidiv reumatoidnog artritisa i smanjiti pozitivitet anti-dsDNA u lupusu.

Pitanje uzročno-posljedične veze te posljedično korisnosti nadoknade vitamina D u sklopu Sjögrenove bolesti je prilično slabo zastupljeno u literaturi. Slijedom ranije navedenog za izdvojiti je nedavno objavljeni pregledni članak Radić i sur. u kojem se analizira razina vitamina D u Sjögrenovoj bolesti bez suplementacije (nadoknade) vitaminom D. U preglednom radu obuhvaćene su sve studije na nesuplementiranim ispitanicima pronađene u PubMed-u, Scopus-u, Web of Science-u i Cochrane-u. Primarni ishod evaluacije bile su serumske razine 25(OH) D3, a provedena je i daljnja evaluacija prema geografskoj pozadini. Devet studija s ukupno 670 bolesnika i 857 zdravih kontrola bilo je prihvatljivo za meta-analizu s umjerenom do visokom metodološkom kvalitetom određenom s Newcastle-Ottawa ljestvicom kvalitete. Prema dobivenim rezultatima, uočena je visoka prevalencija hipovitaminoze D u bolesnika u usporedbi sa zdravom kontrolom (95% CI −10,43, −2,39; p < 0,01). Meta-analiza podskupina temeljena na geografskoj pozadini je pokazala da su turske i istočnoazijske podskupine imale značajno niže razine vitamina D, dok europska podskupina nije pokazala značajnost u razinama vitamina D u usporedbi sa zdravim kontrolnim ispitanicima. Očito je da na status vitamina D snažno utječu rasa i geografski položaj, međutim, točan utjecaj u sklopu Sjögrenove bolesti se još uvijek istražuje. Navedena studija se temeljila na presječnim, kohortnim i „case-control“ istraživanjima.

Unatoč potencijalnoj vrijednosti nadoknade vitamina D u Sjögrenovoj bolesti, ovaj sustavni pregled ima određena ograničenja. Na razine vitamina D u serumu mogu utjecati spol, dob, izloženost suncu, sastav tijela, krvni tlak i čimbenici pušenja koji nisu uzeti u obzir u analiziranim studijama. Također, iako je ova studija pokazala povezanost između prisutnosti Sjögrenove bolesti i suboptimalne razine vitamina D u serumu, uzročnost nije utvrđena radi dizajna uključenih studija. Postaje jasno da su potrebna daljnja istraživanja kako bi se razumjeli temeljni mehanizmi povezani s ulogom vitamina D u razvoju i aktivnosti Sjögrenove bolesti te sukladno tome moguća primjena vitamina D.

Mislav Radić