Sistemske upalne reumatske bolesti jesu kronične, progresivne autoimunosne bolesti koje zahvaćaju lokomotorni sustav i druge organske sustave. Danas je sve više bolesnika liječeno biološkom terapijom. Iako biološki lijekovi selektivno djeluju na specifične molekule imunosnog sustava, oni smanjuju opću obrambenu funkciju organizma, zbog čega su bolesnici podložniji infekcijama, ali i nekim malignim bolestima poput limfoma, karcinoma kože, dojke ili melanoma. Također, sama kronična upala u sklopu autoimunosne bolesti jest rizični čimbenik za razvoj tumorske bolesti. U ovom preglednom radu analizirana je dostupna medicinska literatura o rizicima za razvoj malignih bolesti u bolesnika s reumatološkim bolestima koji su liječeni biološkim antireumatskim lijekovima koji mijenjaju tijek bolesti.

Uvođenjem biološke terapije kao standardnog modaliteta liječenja upalnih reumatskih bolesti značajno se poboljšala kvaliteta života bolesnika i funkcionalni status bolesnika. Provedene su brojne epidemiološke studije koje su istraživale sigurnost primjene bioloških lijekova u oboljelih od različitih upalnih reumatskih bolesti upravo u kontekstu rizika za razvoj maligniteta. Najviše je studija dostupnih u literaturi provedeno za TNF-alfa inhibitore, budući da su to lijekovi koji su najduže u primjeni. Rezultati su različiti ovisno o tome koji je biološki lijek korišten i koje je sijelo maligne bolesti promatrano. Prema navedenim istraživanjima postoji određen rizik za obolijevanje od hematološke bolesti, kožnih tumora te razvoja nove maligne bolesti u bolesnika s već ranije dijagnosticiranim malignom. Međutim, vrlo je važno naglasiti da tumačenju rezultata treba pristupati oprezno, te između ostalog u obzir uzeti vrstu istraživanja (npr. deskriptivna studija, kohortna studija, randomizirana studija itd.), način prikupljanja podataka, veličinu uzorka i moguću pogrešku u uzorkovanju. Pitanje je potrebe sustavnog probira na maligne bolesti u reumatoloških bolesnika, o čemu za sada nema jasnih, tj. općeprihvaćenih smjernica. Imajući u vidu ranije spomenute tumorske bolesti, u obzir dolazi jednom godišnje učiniti probir u bolesnika s povišenim rizikom (primjerice, ultrazvučni pregled abdomena i limfnih čvorova, elektroforezu serumskih proteina i imunofiksaciju, pregled dermatologa). Budući da je riječ o procjeni rizika na individualnoj razini, zadaća je ordinarijusa da ovisno o tom riziku prilagodi dijagnostički postupak. Učinkovitost i dobar sigurnosni profil bioloških lijekova nedvojbeni su ako se primjenjuju prema smjernicama nacionalnih reumatoloških društava te su samim time rizici povezani s njihovom primjenom minimizirani.

Marija Bakula , Martina Jambrović , Mislav Cerovec , Ivan Padjen , Branimir Anić