Digitalne intervencije u prevenciji stresa kod zdravstvenih radnika
15.01.2024.
Pandemija COVID-19 postavila je izazove u održavanju dobrog mentalnog zdravlja liječnika, uzrokovala je distres i moralne povrede. Virtualna stvarnost koristan je alat za proučavanje distresa i povrede jer može učinkovito izazvati psihofiziološke reakcije, prilagodljiva je i dopušta kontrolirano proučavanje sudionika u stvarnom vremenu.
Cilj: Ova studija imala je cilj istražiti intervencije koja se sastojala od scenarija virtualne realnosti, edukativnog videa za ispitivanje distresa i moralne povrede među zdravstvenim radnicima tijekom pandemije COVID-19 te kako se koristila mobilna aplikacija za longitudinalno praćenje stresa nakon intervencije.
Metode: Regrutirano je 15 sudionika za složenu intervenciju koja se sastojala od scenarija virtualne stvarnosti praćene edukativnim videom te ponavljanjem scenarija virtualne stvarnosti. Scenarij je prikazivao etički izazovnu situaciju povezanu s nedostatkom opreme za spašavanje života. Prikupljeni su fiziološki signali i rezultati ljestvice ishoda moralne ozljede (MIOS) i ljestvice percipiranog stresa (PSS). Sudionici su u razgovoru dali svoje dojmove o intervenciji, a na sesijama je obavljena analiza sadržaja. Sudionici su također bili upućeni kako koristiti mobilnu aplikaciju za praćenje stresa i mentalnog zdravlja 8 tjedana nakon intervencije.
Rezultati: Svi sudionici su završili intervenciju. Prosječni rezultati prije i poslije intervencije bili su 10,4 (SD 9,9) i 13,5 (SD 9,1) za MIOS i 17,3 (SD 7,5) i 19,1 (SD 8,1) za PSS. Statističke analize nisu otkrile značajnu razliku prije i poslije intervencije u rezultatima MIOS i PSS (P=.11 odnosno P=.22), što sugerira da eksperiment nije akutno inducirao značajne razine stresa. Međutim, analiza sadržaja je otkrila osjećaje krivnje, srama i izdaje, koji se odnose na iskustvo distresa. Na temelju rezultata Upitnika o prisutnosti u grupama, scenarij virtualne stvarnosti je postigao natprosječan stupanj ukupne prisutnosti, prostorne prisutnosti i uključenosti te malo ispodprosječnu realističnost. Od 15 sudionika, 8 (53%) nije odgovorilo na ankete o simptomima u mobilnoj aplikaciji.
Zaključci: Studija je pokazala da je virtualna stvarnost izvediva metoda za simuliranje etički izazovnih situacija i izazivanje istinskih odgovora povezanih s distresom uz visoku prihvatljivost. Buduća bi istraživanja mogla bolje definirati učinkovitost virtualne stvarnosti u ispitivanju stresa i moralnih povreda, akutno i dugoročno. Za buduće studije potrebno je napraviti bolju strategiju za prikupljanje podataka pametnim telefonima.