A nagli pad broja trombocita praćen ekhimozama, petehijama i krvarenjem sluznice nakon uvođenje novog lijeka trebalo bi pobuditi sumnju na imunotrombocitopeniju uzrokovanu lijekovima.

U prikaz slučaja objavljenom u časopisu Medica Jadertina opisan je slučaj 76-godišnje bolesnice koja se javila na hitan prijam sa simptomima zatajivanja srca i fibrilacijom atrija. U terapiji je imala varfarin.

Nakon kratke hospitalizacije na kardiologiji bolesnica je otpuštena s dabigatranom koji je propisan umjesto varfarina. Nakon nekoliko dana uzimanja dabigatrana bolesnica je opet zaprimljena na hitni prijam zbog tamne boje urina. Njezin broj trombocita (mjeren strojem i ručno prebrojan) bio je 13×10⁹/L, a analiza urina bila je pozitivna na mikrohematuriju. Dabigatran je isključen iz terapije. Kasnije je, na zahtjev pacijentice, počela liječenje rivaroksabanom koji joj je propisao njezin obiteljski liječnik. Test na antitrombocitna IgG protutijela (rađen dok je uzimala dabigatran i kasnije rivaroksaban) bio je pozitivan. To je bio razlog da je i drugi direktni antikoagluans isključen iz farmakoterapije. Nakon normalizacije broja trombocita, u terapiju je ponovo uveden varfarin. 

Budući da je dijagnoza imunotrombocitopenije uzrokovane lijekovima najčešće empirijska, kliničari bi trebali posumnjati na tu dijagnozu ako postoji nagli pad broja trombocita popraćen znakovima krvarenja nakon uvođenja novog lijeka u farmakoterapiju. Potrebna je i dodatna laboratorijska obrada i potvrda dijagnoze, a lijek koji je doveo do ovog stanja treba odmah isključiti iz terapije i prijaviti nuspojavu.

Bruno Korać, Silvana Juranec, Điđi Delalić, Ingrid Prkačin