Krvarenje iz peptičkog ulkusa obično dolazi iz lezija koje nastaju zbog Helicobacter pylori infekcije, uporabe nesteroidnih protuupalnih lijekova ili zbog kombinacije tih dvaju uzroka. Budući da se u razvijenim zemljama bilježi pad prevalencije H. pylori infekcije, čini se da incidencija idiopatskih ulkusa raste.

Kako bi istražili utjecaj ulkusne etiologije na kliničke karaketristike krvarenja iz peptičkog ulkusa, autori su retrospektivno pregledali podatke od 232 pacijenta koja su zaprimljena zbog krvarenja iz peptičkog ulkusa u bolnicu u Seoulu, Južnoj Koreji između 2006. i 2012. Endoskopija je napravljena unutar 24h s odgovarajućom terapijom. Druga endoskopija napravljena je 48h kasnije i uzeti su uzorci biopsije za histološko testiranje; pacijentima koji su dobili H. pylori negativne rezultate, napravljena je još jedna endoskopija i testiranje protutijela tijekom 6-8 tjedana od prve pretrage. Inhibitori protonske pumpe propisani su za više od 4 tjedna za sve pacijente. Pacijenti su raspoređeni u skupine prema etiologiji ulkusa: ulkus povezan s infekcijom H. pylori (47%), ulkus povezan s uzimanjem nesteroidnih antireumatika (NSAIL) (32%), oba uzroka (13%), idiopatski (9%). Uspoređene su kliničke karakteristike i ishodi kod skupina.

Ponovno krvarenje nakon početne hemostaze bilo je učestalije kod pacijenata s idiopatskim ulkusom nego s H.pylori/NSAIL vezanim lezijama (30% u odnosu na 7%). Pacijenti s NSAIL-uzrokovanim krvarenjem bili su stariji od pacijenata s H.pylori-povezanim krvarenjem. Klinički ishodi ovih dviju grupa bili su slični.

Valja napomenuti kako se radi o retrospektivnoj studiji u jednom centru koja je k tome provedena na malom broju ispitanika i to u zemlji s velikom prevalencijom H.pylori infekcije. Premda je dokazano da postoji problem krvarenja u slučaju idiopatskih ulkusa, nužno je provesti veću, multicentričnu studiju kako bi se rezultati mogli smatrati relevantnima.