prof. dr. sc. Neven Ljubičić, dr. med., specijalist internist-gastroenterolog
06.08.2016.
Nužno je strogo poštivanje indikacija za eradikaciju infekcije H. pylori prema objavljenom postupniku za dijagnostiku i terapiju infekcije Helicobacterom pylori u Republici Hrvatskoj.
U nedavno objavljenom postupniku za dijagnostiku i terapiju infekcije Helicobacterom pylori (H. pylori) u Republici Hrvatskoj (1) jasno je navedeno da novije studije pokazuju značajan pad djelotvornosti dosada uobičajene terapije čemu je glavni razlog porast primarne rezistencije H. pylori na klaritromicin. U sjevernim područjima Republike Hrvatske primarna rezistencija na klaritromicin u 2011. godini iznosila je 25,6%, dok je u priobalnom području primarna rezistencija na klaritromicin iznosila 22%. U istom postupniku se navodi preporuka da bi prvi izbor u liječenju infekcije H. pylori u Republici Hrvatskoj trebala biti „sekvencijska“ desetodnevna terapija ili terapija u kojoj se uz inhibitor protonske crpke (IPP) istodobno daju i amoksicilin i metronidazol u trajanju od 10 do 14 dana, dok se kao druga linija terapije navode terapijski protokoli zasnovani na primjeni preparata bizmuta, tetraciklina i/ili levofloksacina, lijekova koji u ovom trenutku u Republici Hrvatskoj nisu registrirani za liječenje infekcije H. pylori. U tom smislu postavlja se pitanje: možemo li onim što imamo eradicirati H. pylori i koje kombinacije lijekova registriranih u Republici Hrvatskoj za liječenje infekcije s H. pylori možemo koristiti (Tablica 1).
Sekvencijska terapija je terapija koja uključuje istodobnu primjenu IPP-a i amoksicilina tijekom 5 - 7 dana, a potom, tijekom idućih 5 - 7 dana istodobnu primjenu IPP-a, klaritromicina i metronidazola (Tablica 1). Gatta i suradnici (2) su u meta-analizi obradili 13 randomiziranih studija i pokazali da je učinkovitost sekvencijske terapije u odnosu na standardnu trojnu terapiju u smislu postotka eradikacije infekcije H. pylori veća za oko 12%. Međutim, svakako treba spomenuti da je većina studija u kojima je istraživana učinkovitost sekvencijske terapije provedena u Italiji što donekle kompromitira sve dosadašnje rezultate.
Tablica 1. Terapijski protokoli u liječenju infekcije H. pylori (pripravci registrirani u Republici Hrvatskoj)
Standardna trojna terapija |
IPP (2 x dnevna definirana doza), amoksicilin (2 x 1 g dnevno) i metronidazol (2 x 400 mg dnevno) tijekom 10 - 14 dana |
Sekvencijska terapija |
IPP (2 x dnevna definirana doza) i amoksicilin (2 x 1 g dnevno) tijekom 5 dana, a potom IPP (2 x dnevna definirana doza), metronidazol (2 x 400 mg dnevno) i klaritromicin (2 x 500 mg dnevno) još tijekom 5 dana |
Konkomitantna terapija |
IPP (2 x dnevna definirana doza), amoksicilin (2 x 1 g dnevno), metronidazol (2 x 400 mg dnevno) i klaritromicin (2 x 500 mg dnevno) tijekom 10 dana |
Hibridna terapija |
IPP (2 x dnevna definirana doza) i amoksicilin (2 x 1 g dnevno) tijekom 7 dana, a potom IPP (2 x dnevna definirana doza), amoksicilin (2 x 1 g dnevno), metronidazol (2 x 400 mg dnevno) i klaritromicin (2 x 500 mg dnevno) tijekom 7 dana |
Konkomitantna terapija predstavlja istodobnu primjenu četiri lijeka tijekom deset dana (Tablica 1). Premda je jednostavnija od sekvencijske terapije, jer se tijekom čitavog razdoblja uzimaju isti lijekovi, učinkovitost konkomitantne terapije u usporedbi sa sekvencijskom terapijom, posebice u slučajevima dokazane rezistencije H. pylori na klaritromicin, gotovo je identična (3).
Hibridna terapija predstavlja kombinaciju sedmodnevne dvojne terapije i sedmodnevne konkomitantne terapije (Tablica 1). Čini se da je hibridna terapija posebice učinkovita u slučajevima rezistencije H. pylori i na klaritromicin i na metronidazol (4) i gdje je učinkovitost sekvencijske terapije u pravilu mala (5). Mogući odgovor na pitanje zašto bi hibridna terapija bila učinkovitija od sekvencijske terapije leži u produženoj primjeni amoksicilina.
U svjetlu značajne rezistencije H. pylori posebice na klaritromicin sasvim je sigurno da bi uzimanje uzoraka sluznice želuca i mikrobiološko kultiviranje H. pylori bilo idealna metoda, ali za naše (ne)prilike sasvim sigurno neprikladna. U tom smislu, dobra i sveobuhvatna anamneza o prijašnjem uzimanju imidazola i/ili makrolida može biti dobar putokaz kako i što dalje. Nedvojbeno je da velik broj neželjenih učinaka uvelike ograničava primjenu terapijskih protokola u liječenju infekcije H. pylori uz pravilo: što je terapija kompleksnija to su i neželjeni učinci terapije izraženiji. Stoga je nužno strogo poštivanje indikacija za eradikaciju infekcije H. pylori koje moraju biti rigorozne, a ne „prema želji bolesnika (nakon konzultacije s liječnikom)“ kako se to navodi u nedavno objavljenom postupniku za dijagnostiku i terapiju infekcije Helicobacterom pylori u Republici Hrvatskoj (1).
AUTOR: prof. dr. sc. Neven Ljubičić, prim., dr. med.,, znanstveni savjetnik, redoviti profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, redoviti profesor na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i gostujući profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
RECENZENT: prof. dr. sc. Ante Tonkić, redoviti profesor i prodekan za nastavu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, Klinika za unutarnje bolesti, KBC Split