Starenjem populacije sve je veći broj bolesnika koji boluju od bolesti krvožilnog sustava, zbog čega u terapiji imaju neki od antitrombocitnih lijekova, najčešće acetilsalicilnu kiselinu, čime se povećava rizik od razvoja peptičkoga ulkusa. Infekcija bakterijom Helicobacter pylori (H. pylori) je dobro poznat uzrok kroničnog gastritisa, te želučanog i duodenalnog ulkusa. Liječenje infekcije predstavlja sve veći izazov za liječnike obiteljske medicine s obzirom da raste prevalencija rezistencije bakterije na najčešće korištene antibiotike, naročito klaritromicin. 

Prisustvo H. pylori može se u ambulanti obiteljske medicine dokazati jednom od neinvazivnih dijagnostičkih metoda, a u slučaju pozitivnog nalaza potrebno je provesti eradikacijsku terapiju kombinacijom antibiotika i inhibitora protonske pumpe. Do danas potpuno uspješna terapijska strategija eradikacije H. pylori ostaje nedostižna, međutim sekvencijska terapija i modificirana trojna terapija su efikasne u prvoj i drugoj liniji liječenja.

Primjenom novih terapijskih strategija postiže se znatno veći stupanj eradikacije u usporedbi s dosadašnjom trojnom terapijom. U svakodnevnom radu sve većem broju bolesnika propisujemo acetilsalicilnu kiselinu (ASK) zbog primarne ili sekundarne prevencije kardiovaskularnih bolesti, a pritom zanemarujemo rizik od razvoja gastointestinalnih komplikacija. Često se ne pridržavamo u potpunosti aktualnih preporuka o propisivanju IPP-a bolesnicima koji moraju uzimati ASK, a imaju povećani rizik gastrointestinalnih nuspojava. Alati implementirani u  elektroničke kartone naših bolesnika koji bi nas upozoravali na rizične bolesnike prilikom propisivanja NSAID i ASK bi nam u tome pomogli. To bi omogućilo liječniku obiteljske medicine da odabere neku drugu vrstu lijeka za svojeg bolesnika ili istovremeno propiše IPP, čime bi se smanjio rizik od razvoja peptičkog ulkusa i krvarenja. Liječnik obiteljske medicine jedini je u zdravstvenom sustavu koji kontinuirano prati i poznaje bolesnika kojega ima u skrbi, te posjeduje sva potrebna znanja i vještine kako bi proveo odgovarajuće liječenje. Brojni primjeri u praksi ukazuju kako primjenom ASK-a u svrhu prevencije kardiovaskularnih događaja dolazi do komplikacija od strane gastrointestinalnog trakta. Ta spoznaja ističe nužnost integriranja postojećih preporuka u standardizirane smjernice koje bi koristili liječnici obiteljske medicine u svom radu.

Kristina Sambol, Tatjana Cikač