Napredak medicine koja je omogućila uspješnije rano otkrivanje te liječenje koje polučuje dugotrajno preživljavanje bolesnika i produljenje životnog vijeka pridonosi povećanju broja bolesnika koji uz druge kronične bolesti, boluju i od raka.

Odnos liječnika obiteljske medicine i bolesnika temeljen na povjerenju, uvažavanju uzajamnosti, zajednički dogovorenim ciljevima i očekivanjima može biti snažan izvor podrške bolesniku i djelovati u nekoj mjeri zaštitnički da bi se bolesnik suočio sa saznanjem o teškoj bolesti i nepovoljnoj prognozi.

Liječnik obiteljske medicine je aktivno uključen u ranu dijagnozu kao i u aktivno liječenje i praćenje bolesnika s rakom te u palijativnu skrb. Nadalje, obiteljski liječnik treba pružiti trajniju podršku obitelji bolesnika koji boluje od raka posebice pri kraju života bolesnika i u fazi žalovanja. Također mora biti osposobljen pružati komprehenzivnu skrb bolesniku s rakom koji boluje i od drugih supostojećih bolesti te biti pozoran na pojavu nove bolesti.

Komunikacija između liječnika obiteljske medicine i bolesnika s rakom je temeljni aspekt skrbi koji značajno utječe na liječenje, dobrobit bolesnika i obitelji, odluku o izboru liječenja i sposobnost bolesnika i obitelji za planiranje alternativnih puteva u bolesti i liječenju. Ipak usprkos njenom značenju, komunikaciji između liječnika i bolesnika ne pridaje se dostatna pozornost u medicinskoj edukaciji i često je neadekvatna u skrbi za bolesnika s rakom.

Milica Katić