Cilj: Primarni cilj istraživanja bio je utvrditi udio potencijalnih DDI vezanih uz antineoplastične lijekove, stupanj njihove kliničke značajnosti prema Lexi-Interact™ bazi podataka provjere interakcija, mehanizam kojim interakcije nastaju, u koliko su bolesnika identificirane klinički značajne interakcije (stupnja značajnosti C, D i X) povezane s antineoplastičnim lijekovima te koji antineoplastični lijekovi u uzorku bolesnika imaju najveći udio potencijalnih DDI. Sekundarni cilj istraživanja bio je utvrditi udio potencijalnih DDI vezanih za konkomitantnu neantineoplastičnu terapiju koja uključuje lijekove za liječenje kroničnih bolesti, suportivnu, simptomatsku terapiju, terapiju zbrinjavanja akutnih stanja i komplikacija bolesti, odrediti stupanj njihove kliničke značajnosti prema Lexi-Interact™ bazi podataka provjere interakcija te u koliko su bolesnika identificirane klinički značajne interakcije (stupnja značajnosti D i X) i s kojim su lijekovima najčešće povezane.

Ispitanici materijali i metode: Provedena je retrospektivno opservacijsko istraživanje u tercijarnoj sveučilišnoj bolnici. Istraživanje je odobrilo etičko povjerenstvo ustanove. U istraživanje su bili uključeni bolesnici stariji od 45 godina sa solidnim tumorima koji su u siječnju 2015. bili na parenteralnoj kemoterapiji Klinike za onkologiju i Klinike za plućne bolesti, KBC-a Zagreb a koji su u terapiji za liječenje kroničnih bolesti imali najmanje 2 lijeka te da su na nekoj liniji kemoterapijskog liječenja solidnih tumora koja uključuje barem jedan parenteralni antineoplastični lijek. Iz pregleda medicinskih zapisa, anamneza i otpusnih pisama bolničkog informatičkog sustava (BIS) zabilježena je sva zapisana terapija (terapija za liječenje kroničnih bolesti, kemoterapija na početku praćenja, kemoterapija nakon reevaluacije bolesti, suportivna terapija, simptomatska terapija te terapija za zbrinjavanje akutnih i ostalih komplikacija maligne bolesti koju je bolesnik primao u razdoblju praćenja od 2–9 mjeseci. Potencijalne DDI provjeravane u Lexi-Interact™. U obzir uzete potencijalne DDI rizika C (praćenje bolesnikova stanja), D (modifikacija terapije) i X (izbjegavanje kombinacije odnosno kontraindicirana kombinacija lijekova). Kriterije uključenosti zadovoljavao je 191 bolesnik.

Rezultati: Ukupno je zabilježeno 992 DDI od čega 79% C stupnja kliničke značajnosti, 15% D i 6% X-kontraindicirane primjene lijekova. 155 (16%) zabilježenih interakcija povezano je s antineoplactičnim lijekovima. Antineoplastični lijekovi, uzorka bolesnika, kod kojih je zabilježen najveći broj interakcija su paklitaksel 23 (15%), 5-fluorouracil 22 (14%), etopozid 12 (8%), cisplatina 7 (5%), irinotekan 5 (3%), doksorubicin 5 (3%). Prema mehanizmu djelovanja najviše je zabilježeno farmakokinetičkih DDI 75%, farmakodinamičkih 20 % 5 % nepoznatog mehanizma djelovanja. Ostalih 837 zabilježenih DDI uključuje neantineoplastične lijekove. 73% je stupnja kliničke značajnosti C, 16% D, 11% X. U 26 % bolesnika zabilježena je kontraindicirana primjena lijekova. Lijekovi s kojima su najviše povezane interakcije stupnja kliničke značajnosti D i X uključuju metoklo-pramid, tietilperazin, tramadol, nesteroidne antireumatske lijakove, varfrain, acetilsalicilnu kiselinu, inhibitore ponovne pohrane serotonina, benzodiazepine, zolpidem, amiodaron, karbamazepin, opioide i antipsihotike. Dok je najčešća kontraindicirana primjena lijekova između metoklopramida i tietilperazina zabilježena u 38 (20% bolesnika).

Zaključak: DDI češće su povezane s neantineoplastičnom terapijom 155 vs 837. Visok je udio DDI kontraindicirane primjene lijekova (26% bolesnika od 191). U procjenu interakcija moraju se uključiti i biljni pripravci procjenu pri uzimanju medikacijske povijesti. Odabirom najprikladnijeg lijeka i praćenjem simptoma interakcija, prilagodbom doze mogu se smanjiti neželjeni učinci lijekova (ADE) koji su posljedica interakcije. Klinički farmaceuti mogu pridonijeti boljoj prevenciji i detekciji DDI provjerom interakcija i imati proaktivnu ulogu u nadzoru farmakoterapije te educirati bolesnike o mogućim posljedicama interakcija lijekova. Uloga kliničkog farmaceuta u optimizaciji terapije onkoloških bolesnika uključuje ne samo provjeru interakcija, već i druge intervencije vezane uz prilagodbu doze, neliječena stanja, put i vrijeme primjene lijeka, praćenje bolesnika, uočavanje svih problema vezanih uz primjenu lijekova.