Fizički i emocionalni simptomi nakon ozljede

I tjedan dana nakon ozljede bolesnici su i dalje imali značajne simptome, uključujući glavobolju, zaboravljivost, slabiju koncentraciju i emocionalne probleme. Bolesnici su također imali i osjetljivost na zvukove i svijetlo.

Djeca koja zadobiju potres mozga mogu imati simptome i nekoliko tjedana nakon ozljede, a simptomi mogu biti drugačiji od onih koji se jave neposredno nakon ozlijede, pokazali su rezultati nove studije objavljene u časopisu Pediatrics.

Tipično nakon ozlijede bolesnik ima fizičke simptome, poput glavobolje, no važno je znati da se kasnije tijekom oporavka razvijaju emocionalni simptomi te da kognitivni simptomi mogu biti prisutni čitavo vrijeme, utvrdili su autori na čelu s dr. M.A. Eisenbergom.

Potres mozga jedan je od najčešćih razloga posjete liječniku u SAD-u, no malo se zna o tijeku simptoma i učincima na mozak u razvoju. Postoji malo dokaza o incidenciji i trajanju simptoma nakon ozljede mozga kao što su umor, slaba koncentracije i iritabilnost. Stoga su liječnici iz dječje bolnice u Bostonu proveli sekundarnu analizu bolesnika koji su liječeni u hitnoj službi bolnice tercijarne razine unutar 72 h od potresa mozga u jednogodišnjem periodu. U ranijoj analizi ovih bolesnika autori su identificirali čimbenike povezane s produljenim tijekom oporavka.

Bolesnici su bili u dobi od 11 do 22 godine. Iz analize su bili isključeni oni sa sljedećim kriterijima: bolesnici sa Glasgow Coma Score nižim od 13, što upućuje na umjerenu do težu ozljedu mozga; bolesnici s frakturom lubanje ili duge kosti; bolesnici s ozljedama abdominalnih ili torakalnih organa ili kralješničke moždine; bolesnici s kognitivnim ili razvojnim poremećajem koji onemogućuje ispunjavanje upitnika; bolesnici kod kojih je bila uključena policija ili socijalna služba. Primarna mjera ishoda je bilo vrijeme potrebno da se povuku postkonvulzivni simptomi.

Simptomi su utvrđivani uz pomoć upitnika Rivermead Post-Concussion Symptoms Questionnaire (RPSQ), koji je validirana lista sa 16 pitanja na kojoj bolesnici ocjenjuju simptome ocjenom od 0 (ne osjećam uopće) do 4 (težak problem).

Ukupno je 235 djece sudjelovalo u ispitivanju. Prosječna dob ispitanika je bila 14,3 god, a 57,4% je bilo muškog spola.

Najčešći simptom kod dolaska u hitnu službu je bila glavobolja, koju je prijavilo 85,1% bolesnika, a potom umor (64.2%), produljeno vrijeme potrebno za razmišljanje (57,8%) i slabija koncentracija (52,4%).  Do 7. dana glavobolju je imalo 69,2% bolesnika, a do 90. dana glavobolja je nestala u svih osim 5.2% od 207 evaluirane djece. Umor je perzistirao do 7. dana u 59.6%, dok je 90. dan bio prisutan u 3,4% djece. Više od polovica djece (54,3%) prijavila je sporije razmišljanje 7. dan, a to se zadržalo do 90. dana u 4.3% djece. Slabu koncentraciju prijavilo je 56,8% 7. dan, te svega 3,4% 90. dan.

Također su se  razvijali i emocionalni simptomi. Depresija, frustracija, iritabilnost i nemir inicijalno su zabilježeni u 22.9%, 27.7%, 25.5%, odnosno 24.6% djece. Do 7. dana ti postoci su narasli na 25.6%, 37.6%, 30.3%, odnosno 31.6%. Do 90. dana ti su se simptomi u velikog broja djece smanjili, te su postoci iznosili 1.4%, 1.4%, 1.9%, odnosno 1.4%.

Slično tome, poremećaj spavanja javio se inicijalno u 11,6% bolesnika, 24,8% nakon 7 dana, te svega 1% nakon 90 dana.

Medijan trajanja svih simptoma je bio 13 dana (95% confidence interval [CI], 11 - 15 dana), u rasponu od depresije koja ja trajala 9 dana (95% CI, 7 - 11 dana), do iritabilnosti čiji je medijan trajanja bio 16 dana (95% CI, 9 - 23 dana) i poremećaja spavanja koji je također imao medijan trajanja od 16 dana (95% CI, 10 - 22 dana).

Ovi rezultati pokazuju da su tjedan dana nakon ozljede bolesnici i dalje imali značajne simptome, uključujući glavobolju, zaboravljivost, slabiju koncentraciju i emocionalne probleme. Bolesnici su također imali i osjetljivost na zvukove i svijetlo, što je inicijalno prijavljeno u 42,5%, odnosno 40,4% bolesnika, a 7. dan u 44%, odnosno 43,2% bolesnika.

Rasprava i zaključak

Spoznaje iz ove studije mogu pomoći obiteljima i nastavnicima da se bolje pripreme za očekivane prepreke u oporavku i povratku normalnim akademskim i sportskim aktivnostima.

Kada se sve skupa uzme u obzir, rezultati pokazuju da, iako simptomi potresa mozga nestaju brzo, oni mogu biti iscrpljujući tijekom kratkog perioda za puno bolesnika. Djecu koja su zadobila potres mozga treba upozoriti o mogućnosti nastanka umora i poremećaja spavanja, a te simptome treba specifično popratiti tijekom kontrolnog pregleda. Bolesnici i liječnici trebaju biti na oprezu zbog emocionalnih promjena povezanih s ovim simptomima.

Ograničenja studije uključuju manjak kontrolne skupine, oslanjanje na simptome koje su djeca sama prijavljivala i definiranje trajanja simptoma od dana kada su prvi puta prijavljeni, do dana kada je prijavljen njihov nestanak. Isto tako, ova skupina bolesnika je obrađivana u tercijarnom centru te je moguće da su bili ozlijeđeni teže od prosjeka.

U zaključku se navodi da spoznaje iz ove studije mogu pomoći obiteljima i nastavnicima da se bolje pripreme za očekivane prepreke u oporavku i povratku normalnim akademskim i sportskim aktivnostima. Za zdravstvene djelatnike ovo može smanjiti nepotrebnu dijagnostičku obradu i upućivanja zbog sumnje da je tijek oporavka pojedinog bolesnika atipičan, a može pomoći i boljoj ciljanoj evaluaciji edukaciji samih bolesnika i njihovih obitelji.