U kliničkim bakteriološkim laboratorijima antibakterijska aktivnost plazme određuje se in vitro testiranjem, obično disk-difuzijskom metodom. Međutim treba uzeti u obzir da in vitro testiranje ne odražava uvijek djelotvornost antibiotika in vivo.

U ovom istraživanju ispitana je baktericidna aktivnost uzoraka urina dobivenih nakon peroralne primjene pojedinačne doze oralnog antibiotika prema relevantnim gram-pozitivnim urinarnim patogenima. Linezolid je imao zadovoljavajuće baktericidne titrove tijekom cijelog razdoblja testiranja prema svim testiranim gram-pozitivnim kokima, dok su fluorokinoloni pokazivali visoku i perzistentnu baktericidnu aktivnost prema stafilokokima, a znatno slabiju aktivnost prema enterokokima.

Prema rezultatima ex vivo pokusa, amoksicilin bi se mogao preporučiti kao lijek izbora jedino za infekcije koje uzrokuje Enterococcus faecalis.

Amoksicilin u kombinaciji s klavulanskom kiselinom mogao bi se razmatrati kao terapijska opcija kod infekcija koje uzrokuju Staphylococcus saprophyticus i E. faecalis.

Testirani stariji cefalosporini pokazali su se djelotvornima samo prema S. saprophyticus. Njihov je nedostatak kratko poluvrijeme eliminacije u urinu, što rezultira brzim sniženjem urinarnih baktericidnih titrova tijekom ispitivanog razdoblja. Nadalje, nemaju aktivnost prema enterokokima zbog njihove intrinzične rezistencije na cefalosporine.

Branka Bedenić, Ana Budimir, Ana Gverić, Vanda Plečko, Jasmina Vraneš, Marina Bubonja-Šonje, Smilja Kalenić