Istraživanje je obuhvatilo 171 dijete s akutnim pijelonefritisom. Istraživački tim je nasumice dodijelio djeci terapiju ili oralnim antibiotikom cefiksimom tijekom 10 dana ili sekvencijalnu terapiju koja je uključivala ceftriakson intra venski tijekom četiri dana nakon čega su primali oralno cefiksim kroz šest dana.
Nakon isključivanja i povlačenja iz ispitivanja onih sudionika koji studiju nisu završili u skladu s planom ispitivanja (per protocol), u analizu je uključeno 52 djeteta iz oralne terapijske skupine i 44 djeteta iz sekvencijalne terapijske skupine.
Ispitivane skupine imale su sličnu stopu ožiljčenja bubrega kako u skupini koja je primala tretman (intent to treat; ITT - 41 % oralna, 44,8 % sekvencijska) kao i u skupini koja je završila studiju u skladu s planom ispitivanja (per protocol; PP - 30,8 % oralna, 27,3 % sekvencijska). Isto se pokazalo i kada su istraživači napravili analize 'subgrupa' stratificirane po dobi (mlađi od jedne godine i jedna do tri godine starosti) i po spolu.
U grupi najmlađih ispitanika, dojenčad mlađa od tri mjeseca života, niti jedno dojenče, bilo u oralnoj ili sekvencijalnoj skupini, nije imalo pojavu ožiljčenja bubrega. Vrijeme povlačenja simptoma povišene temperature nije se značajno razlikovalo u obje ispitivane skupine. Istraživači su istaknuli da niti jednom trenutno dostupnom antibiotskom terapijom nije moguće spriječiti nastanak ožiljčenja bubrega nakon pijelonefritisa. Učestalost ožiljčenja u ovom ispitivanju bila je slična učestalosti zabilježenoj u prethodnim kliničkim studijama.
Istraživači nisu bili iznenađeni rezultatima istraživanja, a nadaju se da će i liječnici uzeti u obzir kako rezultate prijašnjih tako i rezultate njihova istraživanja te da će pijelonefritis kod djece liječiti oralnim antibioticima.
Do sada su objavljene tri prospektivne pedijatrijske studije koje su uspoređivale oralnu i sekvencijsku terapiju s obzirom na učestalost kliničkog ishoda ožiljčenja bubrega detektiranog DMSA scintigrafijom (scinitigrafijom bubrega sa tehnecijem 99m-dimerkaptosukcinične kiseline).
Autori zaključuju da bi za daljnje preporuke o terapiji akutnog pijelonefritisa kod djece bilo neophodno napraviti meta-analizu rezultata njihove studije i prethodnih sličnih pedijatrijskih kliničkih studija.