Stručna društva trebaju na transparentan, učinkovit i etični način, razviti konstruktivnu suradnju s industrijom. Da bi se to postiglo, mora se zadržati i poštovati povjerenje ne samo javnosti, nego i zdravstvenih djelatnika, vlade i regulatornih tijela. Ako bi se poslušali pozivi za zabranom industrijske podrške stručnim društvima prije nego se ponudi alternativno rješenje, tada bi se ozbiljno ugrozile mogućnosti za trajnu edukaciju.
Aktualni oblici pružanja izobrazbe
Kada bi se ukinula pomoć institucija zdravstvene zaštite za edukacijske aktivnosti, tada bi teret pao na druge, poput vlade ili institucija zdravstvenog osiguranja ili poslodavce koji bi trebali osigurati financijsku potporu za trajnu izobrazbu liječnika.
Diljem Europe medicinski fakulteti organiziraju opsežne i cjelovite programe za dodiplomsku i poslijediplomsku medicinsku izobrazbu, no etabliranim kliničkim specijalistima ne pruža se jednaka izobrazba u obliku SMU (stalnog medicinskog usavršavanja) u procesu stalnog stručnog napredovanja (CPD). Tu prazninu ispunjavaju stručne udruge i ponekad pružatelji SMU, često uz podršku industrije. Određena stručna udruga, kao što je ESC, vrlo je prikladno tijelo za pružanje SMU, budući da na takav način ispunjava svoju misiju i jer njezini članovi predstavljaju stručnjake u okviru svakog područja kardiovaskularne medicine.
Kada bi se ukinula pomoć institucija zdravstvene zaštite za edukacijske aktivnosti, tada bi teret pao na druge, poput vlade ili institucija zdravstvenog osiguranja ili poslodavce koji bi trebali osigurati financijsku potporu za trajnu izobrazbu liječnika. Konačno koji god model da se usvoji - bilo da se troškovi izobrazbe uključe u troškove lijekova i uređaja ili troškove zdravstvenih usluga ili budžete sveučilišta ili plaće i naknade liječnika, plaćat će društvo i bolesnici. Bilo bi neprihvatljivo ukinuti trenutne modele financiranja bez da ih se zamijeni alternativnim modelima, jer je SMU izuzetno bitan za održavanje visokih kliničkih standarda i kvalitete u zdravstvenoj zaštiti. Liječnici imaju etičku dužnost da poduzmu SMU i u najmanje 16 europskih država se ovo već zahtjeva za ponovnu validaciju njihove licence za rad (30-32).
Kako se u Europi i SAD-u provodi trajna edukacija?
Potpuno oslanjanje na državno financiranje nije održiva opcija za Europu u ovom trenutku. Odricanje od pomoći industrije za stručne udruge bi za posljedicu imalo povećanje naknada i smanjeno sudjelovanje na kongresima posebno od strane specijalizanata i mladih kolega. Stav je ESC da je, u nedostatku alternativnog financiranja, odnosno do uočavanja alternativnog financiranja, održavanje veza s industrijom primjereno sve dok su obrazovni i znanstveni proizvodi i dalje neovisni, učinkoviti i nepristrani i sve dok su odnosi između stručnjaka ili glasnogovornika ESC i industrije transparentni i dok se objavljuju na odgovarajući način.
Postoje značajne razlike diljem Europe u tome kako se omogućuje SMU (32,33). Detaljni podaci o troškovima farmaceutskih tvrtki i tvrtki koje se bave uređajima u Europi o SMU nisu dostupni (34), ali ta pomoć varira od oko 20% u Danskoj, do gotovo potpune potpore za SMU u Italiji (32). U Francuskoj, ukupna sredstva predviđena budžetom za SMU iznose 64,9 mil. EUR godišnje. Budući da je 85% raspoređeno obiteljskim liječnicima, samo 9,7 mil. EUR je dostupno za podjelu između svih 95.000 specijalista;(31,35) to iznosi približno 100 EUR po specijalisti godišnje. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Kraljevski liječnički zbor favorizira ukidanje povezanosti između industrije i medicinske edukacije oslanjajući se na Kraljevska udruženja i Ministarstvo zdravstva, koji će pružati pomoć za poslijediplomsku medicinsku edukaciju (36), ali nikakva formalna sredstva iz budžeta nisu raspoređena pojedinačnim liječnicima kod pružanja ovakve pomoći. U Njemačkoj liječnici obično moraju plaćati svoje vlastite aktivnosti SMU,(32) dok u Nizozemskoj svaki sveučilišni specijalist dobije 5.000 EUR godišnje iz budžeta za svoj CPD(37). U Belgiji liječnici koji su akreditirani za CPD mogu tražiti i nešto veće naknade (32). U Finskoj bi poslodavac svojim liječnicima trebao platiti 80% troškova za SMU, a vlada 20 % (32).
Iznos za SMU u SAD iznosio je od 2,3 milijarde dolara u 2008. godini uz 44% prihoda od komercijalnih sponzora (38). Farmaceutske tvrtke i tvrtke koje se bave uređajima su potrošile oko 1 milijardu dolara za SMU, od čega je 45% je završilo kao dobit tvrtki koje se bave SMU, 22% sveučilištima, 19% stručnim društvima, 4% bolnicama, a 10% ostalim dobavljačima (38 ). 2009. godine, iz budžeta koji je dosegnuo gotovo 700 milijun dolara, Američko udruženje za bolesti srca (AHA) potrošilo je 82 milijuna dolara na stručnu izobrazbu i usavršavanje (39). Time bi si SAD mogao priuštiti ograničenje ili isključenje pomoći industrije za SMU kako bi se više oslonili na državne potpore.
Ukoliko bi Europa odlučila slijediti strategiju iz SAD, prekidajući veze između industrije i stručnih društava,(13) SMU bi se mogla jako ugroziti. Potpuno oslanjanje na državno financiranje nije održiva opcija za Europu u ovom trenutku. Odricanje od pomoći industrije za stručne udruge bi za posljedicu imalo povećanje naknada i smanjeno sudjelovanje na kongresima posebno od strane specijalizanata i mladih kolega. Stav je ESC da je, u nedostatku alternativnog financiranja, odnosno do uočavanja alternativnog financiranja, održavanje veza s industrijom primjereno sve dok su obrazovni i znanstveni proizvodi i dalje neovisni, učinkoviti i nepristrani i sve dok su odnosi između stručnjaka ili glasnogovornika ESC i industrije transparentni i dok se objavljuju na odgovarajući način.
Preporuke
Buduća etičnost medicinske izobrazbe u Europi ovisi o osmišljavanju legitimne i etičke suradnje između pružatelja zdravstvene zaštite, akademskih ustanova, stručnih udruga, dobrotvornih zaklada i industrije.
Pružatelji zdravstvene zaštite, edukatori, stručne udruge i industrija moraju djelovati zajednički i pojedinačno kako bi potvrdili i eliminirali stvarnu ili percipiranu pristranost. Buduća etičnost medicinske izobrazbe u Europi ovisi o osmišljavanju legitimne i etičke suradnje između pružatelja zdravstvene zaštite, akademskih ustanova, stručnih udruga, dobrotvornih zaklada i industrije (25).
ESC se zalaže za principijelan i uravnotežen pristup koji prihvaća objave interesa između zdravstvenih stručnjaka i industrije, s ciljem osiguranja poštene i nepristrane izobrazbe zdravstvenih stručnjaka (40).
Cilj stalnog medicinskog usavršavanja
Cilj SMU je razviti, održavati ili proširiti znanje, razumijevanje, proceduralne vještine i profesionalni rad liječnika kako bi mogli osigurati najvišu kvalitetu skrbi za svoje pacijente. Svi programi izobrazbe, bez obzira potječu li od ESC, organizatora SMU, industrije ili regulatornih tijela, bi se trebali uskladiti s temeljnim smjernicama i načelima. Trebali bi biti utemeljeni na dokazima, imati jasno definirane obrazovne ciljeve, jasno definiranu ciljnu publiku i ne sadržavati komercijalnu pristranost.
Edukacijski programi
Postoji potreba organiziranja praktičnih skupova u malim grupama s temama o kliničkim slučajevima, a što može učinkovitije utjecati na promjenu ponašanja liječnika.
Edukacijski programi se moraju ocjenjivati na temelju njihove znanstvene vrijednosti, kvalitete, praktične korisnosti, uočenih dokaza, mogućih predrasuda, inovacije i nastavnih metoda. ESC traži akreditaciju svojih obrazovnih programa putem Europskog akreditacijskog vijeća za stalno medicinsko usavršavanje (EACCME) (41) i Europskog odbora za akreditaciju u kardiologiji (EBAC), pod pokroviteljstvom Europske unije liječnika specijalista (UEMS). Organizatori SMU bi trebali nastojati osigurati obrazovne resurse i mogućnosti koje su prikladne i učinkovite. Tijekom vremena može se pojaviti potreba za kulturološkom promjenom uz manju ovisnost o tradicionalnim obrascima, uključujući predavanja (42) i sve više organiziranja praktičnih skupova u malim grupama s temama o kliničkim slučajevima, a što može učinkovitije utjecati na promjenu ponašanja liječnika (43-45). Je li pitanje neograničene potpore za izobrazbu koje utječe na ponašanje liječnika vrijedna ove studije ili nije obzirom da ima malo empirijskih dokaza o mogućem utjecaju financiranja zdravstvenih udruga na učinkovitost njihovih edukacijskih programa (5,46).
Suradnja akademskog i privatnog sektora
Posebno je važno da bilo koja suradnja između medicinske struke i industrije bude potpuno transparentna i da ciljevi izobrazbe budu od najveće važnosti.
Suradnja između akademskih i privatnih sektora važna je za medicinska istraživanja te je u skladu sa pružanjem određenih kategorija SMU, dokle god postoje odgovarajuće mjere zaštite. Zajednički edukacijski programi mogu biti potrebni za usavršavanje liječnika i kirurga kod primjene novih medicinskih uređaja (47). Posebno je važno da bilo koja suradnja između medicinske struke i industrije bude potpuno transparentna i da ciljevi izobrazbe budu od najveće važnosti.
Preporuke koje se tiču objavljivanja i upravljanja mogućim sukobima interesa su objavljeni u Europi, SAD i drugdje (16,48-54) te su uvelike prihvaćeni od strane ESC. ESC je usvojio specifični kodeks ponašanja. Time se osigurava pružanje nepristranog, na dokazima utemeljenog, i visokokvalitetnog SMU u kardiovaskularnoj medicini.
Kongresi i edukacijski programi
1) Svaki član odbora kongresnog programa mora ispuniti izjavu o postojanju interesa. Nijedan zaposlenik neke zdravstvene tvrtke ne može djelovati kao član programskog odbora.
2) Predsjednik Odbora kongresnog programa ne bi trebao imati nikakve veze s industrijom što bi predstavljalo značajan sukob interesa u njegovom/njezinom mandatu.
3) Zajednički odabir skupova od strane članova programskog odbora se mora temeljiti samo na znanstvenoj vrijednosti.
4) Predavači bi trebali biti izabrani za skup kako bi se osigurao ujednačen stav ili usporedba među protagonistima uz izdvajanje vremena za pitanja i raspravu.
5) Svi voditelji sjednica i predavači moraju izvršiti objavu interesa.
6) Svi voditelji sjednica i predavači moraju prikazivati slajd sa svojom objavom interesa dovoljno dugo kako bi publika imala vremena za čitanje cjelokupnog sadržaja. To uključuje izjavu o mogućim akademskim sukobima interesa kao i bilo koje veze s institucijama zdravstvene zaštite.
7) Odgovornost je voditelja sjednice tijekom bilo kojeg skupa publici ukazati na bilo kakve jasne sukobe interesa koji nisu objavljeni, ili bilo koje opite velike pristranosti u sadržaju prezentacije.
8) Svaki pojedinac koji sudjeluje u znanstvenom kongresu ili edukacijskom programu bi trebao dati svoje vlastito mišljenje kod ocjene integriteta i kvalitete svake prezentacije.
9) Ove preporuke odnose se na godišnji kongres ESC, na subspecijalističke kongrese u organizaciji udruženja ESC i druge edukacijske programe u organizaciji ESC i njezinih konstitutivnih tijela, kao što su simpoziji "Update" i edukacijski programi u Europskoj kući srca.
10) Akreditacija kongresa i edukacijskih programa za svrhu SMU bi se trebala tražiti od neovisne organizacije poput EACCME ili EBAC.
Satelitski simpoziji
11) Satelitski skupovi bi se trebali biti jasno označiti kao sponzorirani skupovi od strane industrije i trebalo bi prepoznati komercijalni motiv i opasnost od utjecaja na takvim događajima. Ako su podaci uključeni u konferencijski program, onda isti trebaju biti navedeni u zasebnom i jasno prepoznatljivom dijelu (npr. na papiru u drugačijoj boji).
12) Satelitski simpoziji bi se trebali održavati u posebnim terminima koji se ne poklapaju s terminima znanstvenih sjednica.
13) Proizvodi tvrtki se ne smiju reklamirati u predavaonicama, sobama za sastanke niti konferencijskoj sali.
14) Pozvani akademski govornici su odgovorni za informacije koje su prikazane na njihovim slajdovima.
Trgovačke izložbe
15) Bilo koja tvrtka koja sudjeluje na trgovačkoj izložbi na ESC kongresu mora ispuniti zahtjeve koji su uključeni u kodekse rada u industriji.
Neograničene potpore
6) Dozvoljen je pojam ‘neograničene edukacijske potpore' iz farmaceutske tvrtke ili tvrtke koja se bavi uređajima. Sredstva dobivena kroz neograničene edukacijske potpore će se isplatiti za aktivnosti SMU prema samostalnoj odluci ESC.
Webinari, e-učenje i učenje na daljinu
17) Zahtjevi za transparentnošću su isti za programe učenja na daljinu i obrazovne aktivnosti temeljene na internetu kao i za kongrese i "face-to-face" edukacijske sastanke. Svi članovi fakulteta moraju izvršiti objavu interesa. Izravno sponzoriranje tvrtke nije dopušteno, ali je dozvoljena pomoć u obliku neograničene edukacijske potpore.
Smjernice kliničke prakse
18) Akademska nezavisnost i integritet su osobito važni u razvoju kliničkih smjernica, pa su tako neophodni i posebno strogi standardi.
19) Niti jedan zaposlenik farmaceutske tvrtke ili tvrtke medicinskih uređaja ili tehnološke tvrtke ne može biti član Odbora za smjernice.
20) Nije dopušten bilo koji oblik izravne podrške tvrtke za izradu smjernice.
21) Svi članovi odbora za kliničke smjernice te svi članovi pojedinih radnih skupina za smjernice moraju ispuniti obrazac o objavi interesa. U pojedinoj radnoj skupini Odbora za smjernice kliničkog rada ove objave se moraju podijeliti među članovima. Objave interesa članova radne skupine se spominju u objavi Smjernica i stavljaju na internet stranicu.
22) Zbog bilo kojih sljedećih karakteristika će se pojedinac diskvalificirati iz rada odbora za smjernice: djelomično radno vrijeme ili plaća od povezane tvrtke, značajno dioničko vlasništvo, odnosno vlasništvo nad patentom kojim se ostvaruju značajni prihodi ili primanje značajnih naknada za autorska prava za intelektualno vlasništvo u svezi s temom smjernica. Ovo pravilo se primjenjuje od 1. rujna 2012. godine.
23) Primanje konzultantskih naknada ili naknada za predavanja neće biti prepreka da određena osoba postane član odbora, ali te podatke mora u potpunosti objaviti.
24) Dva predsjednika bi trebala supredsjedati svakom radnom skupinom za smjernice. Najmanje jedan od ovih predsjednika ne bi smio biti u sukobu interesa vezanog za temu tijekom razdoblja pripreme i sastavljanja smjernice. Ova mjera će se izvršiti za smjernice o kojima odluku donese Odbor za smjernice kliničkog rada 2012.-2014.
25) Članovi Radne skupine za smjernice mogu imati povezane interese (kao što je sudjelovanje u upravnim odborima kliničkih istraživanja), ali se isti moraju u potpunosti objaviti.
26) Slične preporuke se odnose na članove bilo kojeg stručnog odbora ili znanstvenu radnu skupinu koju imenuje bilo koje konstitutivno tijelo ESC. Objava interesa je obvezna.
27) Ostali pojedinci i oni koji imaju interese koji ih onemogućavaju da budu u članstvu odbora za smjernice mogu biti pozvani da daju savjete zbog svog akademskog stručnog znanja. Zaposlenici odjela za istraživanje i razvoj medicinskih tvrtki mogu djelovati kao savjetnici za pojedina znanstvena ili tehnička pitanja za radne skupine, ali bilo kakvi takvi doprinosi se moraju objaviti.
Kardiološki časopisi ESC
28) Postupanje autora, recenzenata i urednika časopisa ESC treba biti u skladu sa standardima preporučenim od strane Međunarodnog odbora urednika medicinskih časopisa (55). Obvezne su objave interesa pojedinih autora.
29) Ako se dostavljaju kliničke studije uz potporu industrije, autori bi trebali navesti da su imali potpuni pristup bazi podataka i potpunu slobodu u tumačenju rezultata.
30) Glavni urednik i urednici te redakcija svakog ESC časopisa moraju ispuniti cjelovitu izjavu o interesima. Glavni konkurentski interesi će onemogućiti pojedinca da postane urednik ESC časopisa.
31) Svi rukopisi moraju podlijegati anonimnoj i neovisnoj recenziji. Trebalo bi osigurati neovisnu statističku recenziju za svaki prihvaćeni rukopis.
32) Članovi uredništva i recenzenti trebaju odbiti bilo kakav poziv za uređivanjem ili recenzijom bilo kakvih rukopisa koji se odnose na teme, lijekove ili uređaje u kojima postoje značajni komercijalni ili akademski interesi.
33) Urednici bi trebali dodijeliti vanjskog savjetodavnog urednika za bilo koji dostavljeni rukopis koji se odnosi na teme, lijekove ili uređaje kod kojih imaju značajan konkurentski interes.
ESC opservacijska istraživanja i registri
34) Znanstvene registre u kliničkoj praksi i post-marketinški nadzor medicinskih uređaja treba provoditi u skladu s visokim etičkim standardima, odgovorno te ih evaluirati.
35) Opservacijska istraživanja mogu biti potpomognuta neograničenim edukacijskim potporama. Višestruko sponzorstvo je dozvoljeno, ali ne sponzorstvo od strane jedne tvrtke. Donirana financijska sredstva bi se trebala ujediniti i upravljati centralno, a to ne bi trebalo utjecati na sadržaj ili vođenje
programa.
Objave
Revidirana politika o otkrivanju interesa je usvojena od strane Odbora ESC 2010. godine. Svi članovi Odbora ESC, Odbora ESC udruga, Vijeća i Nukleusa radnih skupina ESC moraju ispuniti obrazac o objavi interesa svake godine jednako kao i više stalno osoblje. U obrascu za objavu se navodi svaka kategorija odnosa prema karakteru odnosa (potpore, naknade govornicima, konzultantski honorari; vlasnički udjeli, radni odnos u određenoj tvrtci itd.) i razina financijskih sredstava od umjerene do značajne.
Zaključci
Znanstveno utemeljena suradnja između stručnih društava i industrije treba biti uzajamno korisna, etička i odgovarajuća. Odmah na početku takve suradnje potrebno je naznačiti osobne interese uključenih strana.
Napredak u medicini ovisi o uspješnosti dijaloga strana uključenih u istraživanje i razvoj i strana koje pružaju zdravstvenu zaštitu. Česta razmjena ljudi između akademske zajednice i industrije (posebno znanstvenika i inženjera u tvrtkama) na obrazovnim skupovima i kongresima može dovesti do nekih od najboljih i najinovativnijih istraživačkih ideja. Prekidanje takvih veza kao rezultat uklanjanja pristranosti kod edukacijskih programa potpomognutih industrijom, može suzbijanjem novih ideja uzrokovati više štete za opće dobro, a iste u konačnici bi mogle pomoći kod poboljšanja kardiovaskularnog zdravlja bolesnika. Stručna društva trebaju na transparentan, učinkovit i etični način, razviti konstruktivnu suradnju s industrijom. Da bi se to postiglo, mora se zadržati i poštovati povjerenje ne samo javnosti, nego i zdravstvenih djelatnika, vlade i regulatornih tijela. Ako bi se poslušali pozivi za zabranom industrijske podrške stručnim društvima prije nego se ponudi alternativno rješenje, tada bi se ozbiljno ugrozile mogućnosti za SMU. Znanstveno utemeljena suradnja između stručnih društava i industrije treba biti uzajamno korisna, etička i odgovarajuća. Odmah na početku takve suradnje potrebno je naznačiti osobne interese uključenih strana. U cilju zaštite krajnjeg korisnika - pacijenta, posebnu pozornost treba usmjeriti na uspostavljanje postupaka upravljanja i reguliranja.
Literatura 2/2
30. Merkur S, Mossialos E, Long M, McKee M. Physician revalidation in Europe. Clin Med 2008;8:371-376.
31. Maisonneuve H, Matillon Y, Negri A, Pallares L, Vigneri R, Young HL. Continuing medical education and professional revalidation in Europe: five case examples. J Contin Educ Health Prof 2009;29:58-62.
32. Fras Z, Destrebecq F, Creplet C, Welling C. Survey of European CME/CPD. Continuing Medical Education and Professional Development. Brussels: European Union of Medicine Specialists (UEMS); 2008. http://www.uems.net/ (20 January 2012).
33. Garattini L, Gritti S, De Compadri P, Casadei G. Continuing medical education in six European countries: a comparative analysis. Health Policy 2010;94:246-254.
34. Desbois EJ, Pardell H, Negri A, Kellner T, Posel P, Kleinoeder T, Maillet B, Maisonneuve H. Continuing medical education in Europe: evolution or revolution, 2010. http://www.continuingmedicaleducation-europe.com/ (20 January 2012).
35. Organisme Gestionnaire Conventionnel. Rapport d'activite´ FPC (Formation professionnelle conventionnelle) 2009;10-11.
36. Royal College of Physicians. (RCP). Innovating for health: patient, physicians, the pharmaceutical industry and the NHS. Report of a Working Party, 2009. http://www.rcplondon.ac.uk/pubs/contents/76673804-76c5-4ab3-89a0-92d44e45edc3.pdf.
37. Netherlands Federation of University Medical Centres. Collective agreement for University Medical Centres, 1 January 2008-1 March 2011. NFU-083083, article 15.9.1.http://www.nfu.nl/fileadmin/documents/Werkg-NFU20083083-OFF-ENGCAOv081016.pdf.
38. Accreditation Council for Continuing Medical Education (ACCME). Annual Report Data 2008. http://www.accme.org/dir_docs/doc_upload/1f8dc476-246a-4e8e-91d3-d24ff2f5bfec_uploaddocument.pdf.
39. American Heart Association. AHA annual report 2009. http://www.nxtbook.com/tristar/tristar/aha_annualreport09/index.php#/30 (20 January 2012).
40. Camilleri M, Parke DW 2nd. Perspective: conflict of interest and professional organizations: considerations and recommendations. Acad Med 2010;85:85-91.
41. Criteria for international accreditation of CME. European Union of Medical Specialists, 2007. http://admin.uems.net/uploadedfiles/1411.pdf.
42. Fletcher S. Pharma and CME: view from the US. BMJ 2008;337:a1023.
43. Davis DA, Thompson MA, Oxman AD, Haynes B. Changing physician performance: a systematic review of the effect of continuing medical education strategies. JAMA 1995;274:700-705.
44. Davis D, O'Brien MAT, Freemantle N, Wolf FM, Mazmanian P, Taylor-Vaisey A. Impact of formal continuing medical education. Do conferences, workshops, rounds, and other traditional continuing education activities change physician behavior or health care outcomes? JAMA 1999;282:867-874.
45. Bowen Judith L. Medical education: educational strategies to promote clinical diagnostic reasoning. N Engl J Med 2006;355:2217-2225.
46. Kahn N. Industry support and professional medical associations - letter to the editor. JAMA 2009;302:737.
47. Smith CD, Buyske J, Talamini MA. Industry support and professional medical associations - letter to the editor. JAMA 2009;302:738-739.
48. Coyle SL. Physician-industry relations. Part 1: individual physicians. Ann Intern Med 2002;136:396-402.
49. Coyle SL. Physician-industry relations. Part 2: organizational issues. Ann Intern Med 2002;136:403-406.
50. European Medicines Agency (EMA). Policy on the Handling of Conflicts of Interests of Management Board and Scientific Committee Members and EMEA Experts. London: EMA; 2006. http://www.ema.europa.eu/pdfs/general/direct/conflicts/3165303en.pdf.
51. Boyd EA, Bero LA. Improving the use of research evidence in guideline development: 4. Managing conflicts of interest. Health Res Policy Syst 2006;4:16.
52. Guyatt G, Akl EA, Hirsh J, Kearon C, Crowther M, Gutterman D, Lewis SZ, Nathanson I, Jaeschke R, Schu¨nemann H. The vexing problem of guidelines and conflict of interest: a potential solution. Ann Intern Med 2010;152:738-741.
53. Mitchell PB. Winds of change: growing demands for transparency in the relationship between doctors and the pharmaceutical industry. Med J Aust 2009;191:273-275.
54. Schünemann HJ, Osborne M, Moss J, Manthous C, Wagner G, Sicilian L, Ohar J, McDermott S, Lucas L, Jaeschke R; ATS Ethics and Conflict of Interest Committee and the Documents Development and Implementation Committee. An official American Thoracic Society Policy statement: managing conflict of interest in professional societies. Am J Respir Crit Care Med 2009;180:564-580.
55. International Committee of Medical Journal Editors. Ethical Considerations in the Conduct and Reporting of Research: Conflicts of Interest. ICMJE; 2009. http://www.icmje.org/ethical_4conflicts.html (20 January 2012).