Moždani udar je klinički sindrom definiran kao naglo nastali žarišni ili rjeđe globalni neurološki deficit koji traje dulje od 24 sata ili dovodi do smrti, a posljedica je poremećene moždane cirkulacije. Ovisno o mehanizmu nastanka oštećenja mozga dijeli se na cerebralni infarkt (ishemijski moždani udar), intracerebralno krvarenje (hemoragijski moždani udar) i subarahnoidalno krvarenje.
Prema pokazateljima oboljevanja i smrtnosti prioritetni javnozdravstveni problem u Hrvatskoj i svijetu su kardio i cerebrovaskularne bolesti. Prema recentnim podacima, u Hrvatskoj je u 2009. godini od tih bolesti umrlo 25 976 ljudi, odnosno 49.6% svih umrlih (1). Od posljedica cerebralnog infarkta je umrlo 4802 ljudi. Prema pojedinačnim dijagnozama i spolu, cerebralni infarkt je u žena vodeći uzrok dok je u muškaraca na 2. mjestu smrtnosti, odmah iza akutnog srčanog infarkta (1).
Pored visoke stope mortaliteta, specifičnost moždanog udara je visok udio bolesnika sa značajno narušenom kvalitetom života i zaostalim invaliditetom nakon preboljele akutne faze bolesti.
Prikaz bolesnika
Bolesnik
F.R., rođen 1949. godine, iz Zagreba, građevinski tehničar
Obiteljska anamneza: majka je liječena od arterijske hipertenzije, umrla je
u 72-oj godini života, otac je imao operaciju karotide, umro je od karcinoma
debelog crijeva u dobi od 69 godina.
Osobna anamneza:
Višegodišnji, intermitentni bolovi u području lumbosakralne kralježnice sa
širenjem u lijevu nogu. Unazad dvije godine verificirana arterijska
hipertenzija blažeg do umjerenog stupnja, medikamentnu terapiju nije uzimao
redovito.
Sadašnja bolest: na dan prijema po ustajanju iznenada je osjetio slabost desne ruke i noge
i smetnje govora tipa otežanog izgovaranja. Nakon nekoliko sati javlja se na
pregled u Hitnu neurološku ambulantu.
Navike: puši
prosječno 20 cigareta na dan, alkoholna pića konzumira redovito u umjerenim
količinama.
Klinički status: tjelesna visina 183 cm, tjelesna masa 90 kg, BMI 26.9, afebrilan, eupnoičan, kardiopulmonalno
kompenziran. Arterijski tlak kod dolaska 180/110 mm Hg, frekvencija srca 84
/min.
Iz neurološkog statusa: pri svijesti, motorna disfazija. Desnostrana centralna
facioglosopareza. Uredna inervacija ostalih kranijalnih živaca. Teška pareza
desne ruke i srednje teška desne noge sa sniženim miotatskim refleksima,
Babinski ipsilateralno. Hipoestezija desno. Meningealni sindrom negativan.
Iz laboratorijskih nalaza: GUK 7,1 mmol/L, HbA1c 6,7 %, kreatinin 93 µg/l, kolesterol
5,9 mmol/L, LDL 3,8 mmol/L, HDL 0,9 mol/l, trigliceridi 2,3 mmol/l, AST 47 U/l,
ALT 38 U/l, GGT 58 U/l, urin: proteini i ketoni u tragu
MSCT mozga u hitnoj
službi: bez znakova
jasne ishemije, hemoragije ili tumorskog procesa.
Kontrolni MSCT mozga
nakon 48 sati:
ishemijska lezija u opskrbnom području lijeve arterije cerebri medije (ACM),
(Slika 1.).
CDFI karotida: mješoviti
plak lijeve unutrašnje karotidne arterije koji dovodi do stenoze od oko 50%.
(Slika 2.).
EKG: sinus
ritam frekvencije 82 /min, lijeva električna os
Očna pozadina:
fundus hypertonicus gr. II.
Tijek liječenja:
Bolesnik je hospitaliziran putem hitne službe zbog klinički i (naknadno)
neuroradiološki dijagnosticiranog akutnog cerebralnog infarkta. Radi se o
bolesniku s višegodišnjom arterijskom hipertenzijom koja nije bila adekvatno
liječena, primarno zbog nesuradljivosti bolesnika.
Kardiovaskularni rizični profil
bolesnika je značajan: pozitivna obiteljska anamneza, prekomjerna tjelesna
težina blažeg stupnja, višegodišnja, neadekvatno liječena arterijska
hipertenzija, nikotinizam, redovita konzumacija alkoholnih pića, blaža
dislipidemija, intolerancija glukoze.
S obzirom da je od početka simptoma
bolesti prošlo više od šest sati, bolesnik nije liječen trombolitičkom
terapijom (rekombinantnim tkivnim plazminogen aktivatorom - alteplazom) koji je
danas prema suvremenim smjernicama prva linija liječenja bolesnika s
cerebralnim infarktom unutar 3 (6) sata od početka bolesti, ukoliko ne postoje
kontraindikacije za primjenu istog. Bolesnik je liječen antiagregacijskom
terapijom (Andol 300 mg/3 dana, potom 100 mg) uz gastroprotekciju.
U prvim danima hospitalizacije nije
dozvoljeno agresivno snižavanje arterijskog tlaka zbog opasnosti od
hipoperfuzije mozga, odnosno mogućeg povećanja zone ishemije. S obzirom na
rizični profil bolesnika i komorbiditet, bolesnik je liječen kombinacijom ACE
inhibitora, antagonista kalcijskih kanala, statina i ASK 100 mg. Postupno je
uveden ramipril u dozi od 2.5 mg uz daljnju titraciju doze, amlodipin 5 mg kao
i atorvastatin u dozi od 20 mg.
Provođena je fizikalna terapija u
odjelu zbog neurološkog deficita. Po završetku akutne faze liječenja, bolesnik
je direktno premješten u Varaždinske Toplice radi daljnjeg liječenja i rehabilitacije
sa svrhom minimaliziranja motoričkog i govornog deficita te maksimalnog mogućeg
osposobljavanja za samostalno funkcioniranje u daljnjem životu.
Preporučene mjere kod premještaja:
1. Redukcija tjelesne težine (ciljna težina oko 86 kg),
dijabetička dijeta, redovite kontrole arterijskog tlaka
2. Prestanak pušenja i redukcija konzumacije alkoholnih
pića
3. Medikamentna terapija: ramipril 2x2.5 mg (Prilen), amlodipin 5 mg ujutro (Vilipin), acetilsalicilna kiselina 100 mg
(Andol), atorvastatin (Atorvox) 20 mg uvečer.
4. Kontrola laboratorijskih parametara kroz 3-4 mjeseca
(GUK, HbA1c, kreatinin, kalij, lipidogram, jetrene probe)
5. Kontrolni CDFI karotida kroz 4 mjeseca
Korištena
literatura
1.
Kralj V, Ćorić T, Tomić B, Hrabak-Žerjavić V. Izvori podataka za pokazatelje mortaliteta i morbiditeta kardiovaskularnih bolesti. Kardio list 2011; 6 (1-2): 2-9.