x
x

Osobitosti liječenja bolesnika s ishemijskim moždanim udarom

  Prof. prim. dr. sc. Darija Mahović Lakušić, dr. med. specijalist neurolog

  19.04.2011.

Moždani udar je klinički sindrom definiran kao naglo nastali žarišni ili rjeđe globalni neurološki deficit koji traje dulje od 24 sata ili dovodi do smrti, a posljedica je poremećene moždane cirkulacije. Ovisno o mehanizmu nastanka oštećenja mozga dijeli se na cerebralni infarkt (ishemijski moždani udar), intracerebralno krvarenje (hemoragijski moždani udar) i subarahnoidalno krvarenje.

Osobitosti liječenja bolesnika s ishemijskim moždanim udarom

Prema pokazateljima oboljevanja i smrtnosti prioritetni javnozdravstveni problem u Hrvatskoj i svijetu su kardio i cerebrovaskularne bolesti. Prema recentnim podacima, u Hrvatskoj je u 2009. godini od tih bolesti umrlo 25 976 ljudi, odnosno 49.6% svih umrlih (1). Od posljedica cerebralnog infarkta je umrlo 4802 ljudi. Prema pojedinačnim dijagnozama i spolu, cerebralni infarkt je u žena vodeći uzrok dok je u muškaraca na 2. mjestu smrtnosti, odmah iza akutnog srčanog infarkta (1).
Pored visoke stope mortaliteta, specifičnost moždanog udara je visok udio bolesnika sa značajno narušenom kvalitetom života i zaostalim invaliditetom nakon preboljele akutne faze bolesti.

Prikaz bolesnika

Bolesnik F.R., rođen 1949. godine, iz Zagreba, građevinski tehničar

Obiteljska anamneza: majka je liječena od arterijske hipertenzije, umrla je u 72-oj godini života, otac je imao operaciju karotide, umro je od karcinoma debelog crijeva u dobi od 69 godina.

Osobna anamneza: Višegodišnji, intermitentni bolovi u području lumbosakralne kralježnice sa širenjem u lijevu nogu. Unazad dvije godine verificirana arterijska hipertenzija blažeg do umjerenog stupnja, medikamentnu terapiju nije uzimao redovito.

Sadašnja bolest: na dan prijema po ustajanju iznenada je osjetio slabost desne ruke i noge i smetnje govora tipa otežanog izgovaranja. Nakon nekoliko sati javlja se na pregled u Hitnu neurološku ambulantu.

Navike: puši prosječno 20 cigareta na dan, alkoholna pića konzumira redovito u umjerenim količinama.

Klinički status: tjelesna visina 183 cm, tjelesna masa 90 kg, BMI 26.9, afebrilan, eupnoičan, kardiopulmonalno kompenziran. Arterijski tlak kod dolaska 180/110 mm Hg, frekvencija srca 84 /min.

Iz neurološkog statusa: pri svijesti, motorna disfazija. Desnostrana centralna facioglosopareza. Uredna inervacija ostalih kranijalnih živaca. Teška pareza desne ruke i srednje teška desne noge sa sniženim miotatskim refleksima, Babinski ipsilateralno. Hipoestezija desno. Meningealni sindrom negativan.

Iz laboratorijskih nalaza: GUK 7,1 mmol/L, HbA1c 6,7 %, kreatinin 93 µg/l, kolesterol 5,9 mmol/L, LDL 3,8 mmol/L, HDL 0,9 mol/l, trigliceridi 2,3 mmol/l, AST 47 U/l, ALT 38 U/l, GGT 58 U/l, urin: proteini i ketoni u tragu

MSCT mozga u hitnoj službi: bez znakova jasne ishemije, hemoragije ili tumorskog procesa.

Kontrolni MSCT mozga nakon 48 sati: ishemijska lezija u opskrbnom području lijeve arterije cerebri medije (ACM), (Slika 1.).


CDFI karotida: mješoviti plak lijeve unutrašnje karotidne arterije koji dovodi do stenoze od oko 50%. (Slika 2.).

EKG: sinus ritam frekvencije 82 /min, lijeva električna os

Očna pozadina: fundus hypertonicus gr. II.



Tijek liječenja:

Bolesnik je hospitaliziran putem hitne službe zbog klinički i (naknadno) neuroradiološki dijagnosticiranog akutnog cerebralnog infarkta. Radi se o bolesniku s višegodišnjom arterijskom hipertenzijom koja nije bila adekvatno liječena, primarno zbog nesuradljivosti bolesnika.

Kardiovaskularni rizični profil bolesnika je značajan: pozitivna obiteljska anamneza, prekomjerna tjelesna težina blažeg stupnja, višegodišnja, neadekvatno liječena arterijska hipertenzija, nikotinizam, redovita konzumacija alkoholnih pića, blaža dislipidemija, intolerancija glukoze.

S obzirom da je od početka simptoma bolesti prošlo više od šest sati, bolesnik nije liječen trombolitičkom terapijom (rekombinantnim tkivnim plazminogen aktivatorom - alteplazom) koji je danas prema suvremenim smjernicama prva linija liječenja bolesnika s cerebralnim infarktom unutar 3 (6) sata od početka bolesti, ukoliko ne postoje kontraindikacije za primjenu istog. Bolesnik je liječen antiagregacijskom terapijom (Andol 300 mg/3 dana, potom 100 mg) uz gastroprotekciju.

U prvim danima hospitalizacije nije dozvoljeno agresivno snižavanje arterijskog tlaka zbog opasnosti od hipoperfuzije mozga, odnosno mogućeg povećanja zone ishemije. S obzirom na rizični profil bolesnika i komorbiditet, bolesnik je liječen kombinacijom ACE inhibitora, antagonista kalcijskih kanala, statina i ASK 100 mg. Postupno je uveden ramipril u dozi od 2.5 mg uz daljnju titraciju doze, amlodipin 5 mg kao i atorvastatin u dozi od 20 mg.

Provođena je fizikalna terapija u odjelu zbog neurološkog deficita. Po završetku akutne faze liječenja, bolesnik je direktno premješten u Varaždinske Toplice radi daljnjeg liječenja i rehabilitacije sa svrhom minimaliziranja motoričkog i govornog deficita te maksimalnog mogućeg osposobljavanja za samostalno funkcioniranje u daljnjem životu.

Preporučene mjere kod premještaja:

1. Redukcija tjelesne težine (ciljna težina oko 86 kg), dijabetička dijeta, redovite kontrole arterijskog tlaka
2. Prestanak pušenja i redukcija konzumacije alkoholnih pića
3. Medikamentna terapija: ramipril 2x2.5 mg (Prilen), amlodipin 5 mg ujutro (Vilipin), acetilsalicilna kiselina 100 mg (Andol), atorvastatin (Atorvox) 20 mg uvečer.
4. Kontrola laboratorijskih parametara kroz 3-4 mjeseca (GUK, HbA1c, kreatinin, kalij, lipidogram, jetrene probe)
5. Kontrolni CDFI karotida kroz 4 mjeseca

Korištena literatura

1. Kralj V,  Ćorić T, Tomić B, Hrabakerjavić V. Izvori podataka za pokazatelje mortaliteta i morbiditeta kardiovaskularnih bolesti. Kardio list 2011; 6 (1-2): 2-9.