Uvod

Depresija je često neprepoznata u kliničkoj praksi, posebice kad je u komorbiditetu sa somatskim bolestima. Prevalencija depresije u tjelesnih bolesnika varira od 8% do 60%.

Depresija je danas prema podacima SZO na 4. mjestu na ljestvici najvažnijih zdravstvenih problema, a ako izdvojimo samo žene ona je već sada na drugom mjestu po važnosti. Prema predviđanjima 2020. godine depresija će biti drugi najvažniji svjetski zdravstveni problem općenito, a apsolutno najvažniji zdravstveni problem za žene. Depresija je već sada najčešći uzrok radne nesposobnosti i apsolutno najskuplja bolest na svijetu. Danas svaka deseta osoba ima šansu u životu oboljeti od depresije. Treba imati na umu i visoku stopu suicida, naime oko 15% oboljelih od depresije počini samoubojstvo. Depresija je često neprepoznata u kliničkoj praksi, posebice kad je u komorbiditetu sa somatskim bolestima. Prevalencija depresije u tjelesnih bolesnika varira od 8% do 60%.

Kada govorimo o prirodi povezanosti depresije i drugih poremećaja, ona je je višeznačna i višestruka. Depresija može pogodovati razvoju druge bolesti, ili druga bolest izravno ili neizravno izaziva depresiju, ili pak oba poremećaja imaju zajednički uzrok, i konačno može se dogoditi da depresija i druga bolest slučajno i neovisno postoje u jednoj osobi.
U svakom slučaju istodobni komorbiditet depresije i neke druge bolesti je u jednoj osobi obično pogoršavaju jedna drugoj kliničku sliku i uzajamno otežavaju proces liječenja. Uzročno-posljedična veza može biti biološka ili psihološka, a nerijetko su uključena oba mehanizma. Jedni te isti psihički i tjelesni simptomi mogu biti i sastavni dio kliničke slike depresije i drugog poremećaja što dodatno otežava dijagnostičko stajalište i terapijski izbor.(1,2)
Depresija se javlja u komorbiditetu sa različitim tjelesnim poremećajima (kardiovaskularni poremećaji, endokrini poremećaji, neurološke bolesti, rak i terminalna stanja, bolni sindromi, jatrogene depresije, tjelesne bolesti u starosti).(3)

Infarkt miokarda i depresija

Učestalost depresije u osoba s KV poremećajem opisan je u brojnim istraživanjima te pokazuje da je u 200 bolesnika s akutnim infarktom miokarda incidencija depresije bila 28%, te da se u polovice bolesnika depresija razvila unutar prvog mjeseca poslije infarkta. Možemo govoriti o skupinama simptoma depresije koji ometaju oporavak nakon srčanog udara:

1. Somatski (gubitak energije, teka i težine) - pogoršavaju opće somatsko stanje;
2. Kognitivni (teškoće koncentracije, usporenost ili agitacija) - otežavaju suradljivost;
3. Psihološki ( neraspoloženje, osjećaj bezvrijednosti, suicidalnost) - otpor prema mjerama rehabilitacije i promjenama životnog stila. (4)

Dijabetes i depresija

Prema studijama prevalencija depresije u oboljelih od dijabetesa je u rasponu od 30-40%. Depresija u oboljelih od dijabetesa češće se pojavljuje u žena (28%), u usporedbi sa muškarcima (18%), često se opisuje da depresija nastaje kao posljedica dugogodišnjeg nekontroliranog ili neadekvatno liječenog dijabetesa. (5)

Epilepsija i depresija

Depresija i epilepsija imaju bidirekcionalni odnos, te su ne samo bolesnici s epilepsijom pod povećanim rizikom za razvoj depresije, nego i depresivni bolesnici imaju 4 do 7 puta viši rizik za razvoj epilepsije.

Epilepsija u komorbiditetu s depresijom se javlja s prevalencijom 20-50%, čak i višom u bolesnika s loše kontroliranom pojavom napada. Depresija i epilepsija imaju bidirekcionalni odnos, te su ne samo bolesnici s epilepsijom pod povećanim rizikom za razvoj depresije, nego i depresivni bolesnici imaju 4 do 7 puta viši rizik za razvoj epilepsije. Depresija i epilepsija dijele zajednički patogeni mehanizam koji objašnjava bidirekcionalni odnos (abnormalnosti neurotransmitora 5-HT, NA, DA, GABA, funkcionalne abnormalnosti neuroanatomskih struktura - mediotemporalnih i mediofrontalnih). Depresija u epilepsiji je rezultat zajedničkog djelovanja više faktora (reaktivni proces, genetski rizik, iatrogeni faktori, endogene abnormalnosti povezane s epileptičnim poremećajem).(3,7)

Depresija nakon moždanog udara

Depresija i moždani udar imaju bidirekcionalni odnos, te su ne samo bolesnici s moždanim udarom pod rizikom za razvoj depresije, nego i oboljeli od depresije imaju dva puta veći rizik za razvoj moždanog udara, čak i ukoliko su drugi rizični faktori kontrolirani.

Prevalencija depresije nakon moždanog udara (PSD) je 30-50%. Najčešće se javlja tri do šest mjeseci nakon moždanog udara, a faktori povezani s depresijom nakon moždanog udara uključuju lokalizaciju, veličinu i intenzitet moždanog udara, te veličinu ventrikula. Depresija nakon moždanog udara ima negativan utjecaj na oporavak kognitivnih funkcija te na oporavak obavljanja dnevnih funkcija, te također povećava rizik mortaliteta. Moram napomenuti da depresija i moždani udar imaju bidirekcionalni odnos, te su ne samo bolesnici s moždanim udarom pod rizikom za razvoj depresije, nego i oboljeli od depresije imaju dva puta veći rizik za razvoj moždanog udara, čak i ukoliko su drugi rizični faktori kontrolirani.(7)

Multipla skleroza u komorbiditetu sa depresijom

Patogeni mehanizam depresije uz multiplu sklerozu uključuje lokalizaciju demijelinizacijskih lezija, imune i endokrine poremećaje povezane s multiplom sklerozom, genetske i jatrogene faktore. Točan mehanizam ostaje nerazjašnjen.

Prevalencija depresije u oboljelih od multiple skleroze je od 20-50%, no prisustvo depresivnih simptoma zabilježeno je čak u 80% bolesnika. Prevalencija bipolarnog poremećaja u bolesnika s multiplom sklerozom je 13% te je viša nego u općoj populaciji. Bolesnici s multiplom sklerozom mogu imati promjene raspoloženja posljedično neuropatološkim abnormalnostima uključujući euforiju, patološki smijeh ili plač (pseudobulbarni afekt), ili druge simptome sindroma frontalnog režnja. Bolesnici s multiplom sklerozom često imaju simptome posljedično neurološkom procesu koji mogu biti lako zamijenjeni sa simptomima depresije, uključujući kognitivne, neurovegetativne i somatske simptome (npr.umor). To može dovesti do postavljanja lažno pozitivnih dijagnoza depresije. Patogeni mehanizam depresije uz multiplu sklerozu uključuje lokalizaciju demijelinizacijskih lezija, imune i endokrine poremećaje povezane s multiplom sklerozom, genetske i jatrogene faktore. Točan mehanizam ostaje nerazjašnjen. (7)

Alzheimerova bolest u komorbiditetu sa depresijom

Depresija ima negativan utjecaj na kvalitetu života, povezana je sa smanjenjem životnih aktivnosti te je prediktor većeg pada kognitivnih funkcija.

Prevalencija depresije u Alzheimerovoj bolesti je 10-20%. Depresivne epizode često prethode početku Alzheimerove bolesti. Da li predstavljaju ranu kliničku manifestaciju Alzheimerove bolesti i klinički pokazatelj postojećih patoloških promjena u mozgu tek treba utvrditi. Depresija ima negativan utjecaj na kvalitetu života, povezana je sa smanjenjem životnih aktivnosti te je prediktor većeg pada kognitivnih funkcija.(2,7)

 

Parkinsonova bolest u komorbiditetu s depresijom

Prevalencija je 5-25% za major depresiju i 20-50% za minor depresiju u komorbiditetu s Parkinsonovom bolešću. Depresija ubrzava pad kognitivnih funkcija kao i progresiju motornih deficita. Depresija i Parkinsonova bolest imaju bidirekcionalni odnos, bolesnici s Parkinsonovom bolešću imaju veći rizik za razvoj depresije, ali i depresivni bolesnici imaju 2,2 do 2,4 puta veći rizik za razvoj Parkinsonove bolesti.(6,7)

Jatrogene depresije

Također je važno spomenuti jatrogene depresije koje često ostaju neprepoznate, a mogu biti prouzrokovane korištenjem brojnih medikamenata kao što su: antihipertenzivi (rezerpin, beta-blokatori, alfa-metildopa), srčani glikozidi (digoksin), hormonska sredstva (kortikosteroidi, oralni kontraceptivi), kemoterapeutici (metotreksat, dakarbazin, vinblastin, prokarbazin, interferon), antiepileptici (fenitoin, karbamazepin, fenobarbiton), lijekovi za snižavanje kolesterola u krvi (pravastatin, lovastatin, kolestiramin), antibiotici i antifungici (cikloserin, dapsone, amfotericin B),blokatori histaminskih H2 receptora (cimetidin, famotidin, ranitidin), antipsihotici (fenotijazini, butirofenoni, tioksanteni).

Depresija i maligne bolesti

Depresija je posebice česta u bolesnika s uznapredovalim karcinomom, u kojih se često previdi i stoga ne liječi.

Depresija se često javlja u oboljelih od malignih bolesti, te često koegzistira sa anksioznošću i bolnim sindromom. Simptomi se javljaju u rasponu od tuge do velike depresivne epizode, te je promjene raspoloženja teško evaluirati i pratiti jer su  bolesnici opetovano u strahu za vlastiti život, zatim primaju i izloženi su različitim terapijskim postupcima za liječenje maligne bolesti, iscrpljeni su i umorni, te često proživljavaju intenzivne bolove. No, neliječena depresija u oboljelih od malignih bolesti dovodi do povećanog morbiditeta i mortaliteta.

Depresija je posebice česta u bolesnika s uznapredovalim karcinomom, u kojih se često previdi i stoga ne liječi.

 

Pojavnost depresije u različitim tipovima karcinoma

Depresija u žena s karcinomom dojke i ginekološkim karcinomima

Nezavisni faktori rizika za razvoj depresivne epizode su uključivali mlađu životnu dob, socijalni status, komorbiditet, psihijatrijsku povijest, lošije tjelesno funkcioniranje, pušenje, korištenje alkohola i indeks tjelesne mase

Psihosocijalni faktori povezani sa karcinomom dojke su najčešće proučavani. Prema studijama prevalencija depresije varira od 4,5%-37%. Prema Danskoj studiji koja je rađena na oboljelima od karcinoma dojke opisana je prevalencija velike depresivne epizode 13,7%, i to u dobnoj skupini od 18-35 godina prevalencija je bila 17,9%, dok je u  starijoj dobnoj skupini žena od 60-69 godina prevalencija je bila 11,2%. Nezavisni faktori rizika za razvoj depresivne epizode su uključivali mlađu životnu dob, socijalni status, komorbiditet, psihijatrijsku povijest, lošije tjelesno funkcioniranje, pušenje, korištenje alkohola i indeks tjelesne mase (BMI). (8)

Prema studijama rađenim u bolesnica sa karcinomom jajnika depresija se javlja u 6%, te je najviša prevalencija depresije na početku liječenja. (9,12)

Depresija u bolesnika sa karcinomom glave i vrata

Bolest i sam tijek liječenja pridonose gubitku vitalnih funkcija (hranjenje, disanje, govor i komunikacija) što dodatno pogoršava i razinu psihičkog funkcioniranja.

Malignomi glave i vrata  imaju visoki rizik morbiditeta i mortaliteta s obzirom na činjenicu da bolest i sam tijek liječenja pridonose gubitku vitalnih funkcija (hranjenje, disanje, govor i komunikacija) što dodatno pogoršava i razinu psihičkog funkcioniranja. Studije pokazuju da je najviša stopa depresije u vrijeme postavljanja dijagnoze  i iznosi od 11-40%, zatim  tijekom liječenja iznosi 25-52% te nakon 6 mjesečnog praćenja stopa depresije iznosi 11-45%, a nakon tri godine od postavljanja dijagnoze dolazi do smanjenja stope pojavnosti depresije te iznosi  9-27%. (10,12)

Depresija u bolesnika sa karcinomom pluća

Prema podacima iz literature karcinom pluća je povezan sa višim stupnjem distresa  nego karcinomi drugih lokalizacija. Studija o pojavnosti depresije i anksioznosti u bolesnika sa karcinomom pluća, prije i nakon postavljanja dijagnoze  opisuje da je 10% bolesnika bilo sa teškim anksioznim simptomima, a 12% sa depresivnim simptomima pri prvom pregledu, te se stopa depresije se povećala za 10% pri daljnjem praćenju, za razliku od anksioznosti koja je ostala na istoj razini. (11,12)

Depresija u bolesnika s limfomima, karcinomom želuca, crijeva, gušterače

Studije o prevalenciji depresije u bolesnika sa limfomima, sa karcinomom želuca, crijeva, gušterače su rjeđe, te sveukupno govoreći ukazuju da bolesnici sa karcinomom gušterače imaju više prevalenciju depresije od bolesnika sa limfomom i karcinomom želuca i crijeva. (12)

 

Zaključak

Možemo zaključiti da depresija u komorbiditetu sa somatskim bolestima često ima negativan utjecaj na tijek i prognozu somatskih bolesti, da smanjuje bolesnikovu kvalitetu života, te da je izuzetno važno prepoznati prisutnost komorbidnog depresivnog poremećaja u najranijoj fazi bolesti zbog adekvatnog pristupa terapiji. Pri izboru antidepresiva uvijek treba voditi računa o tipu i težini tjelesne bolesti, tipu i težini depresije, profilu nuspojava pojedinog antidepresiva, te naravno o kliničkom iskustvu s odabranim antidepresivom.

Literatura

1.Cottencin O: Severe depression: concomitant somatic disease, Encephale. 2009 Dec; 35 Suppl 7:S272-8.

2.Gili M, Comas A, Garcia-Garcia M, Monzon S, Antoni SB, Roca M: Comorbidity between common mental disorders and chronic somatic diseases in primary care patients, Gen Hosp Psychiatry. 2010 May-Jun; 32 (3):240-5. Epub 2010 Mar 1.

3.Bland P: Tackling depression in patients with chronic conditions. Practitioner. 2010 Jan; 254 (1725):28-32,3.

4.Hoen PW, Whooley MA, Martens EJ, Na B, van Melle JP, de Jonge P.: Differential associations between specific depressive symptoms and cardiovascular prognosis in patients with stable coronary hearth disease. J Am Coll Cardiol. 2010 Sep 7; 56(11): 838-44.

5.Kruse J, Petrak F, Herpertz S, Albus C, Lange K, Kulzer B.: Diabetes and depression - a life endangering interaction. Z Psychosom Med Psychother. 2006; 52 (3):289-309.

6.Dobkin RD, Menza M, Bienfait KL, Gara M, Marin H, Mark MH, Dicke A, Friedman J.: Depression in Parkinson's disease: Symptom improvement and residual symptoms after acute pharmacologic management. Am J Geriatr Psychiatry. 2010 Jun 26 (Epub)

7.Andres M Kanner: Depression in neurological disorders, 2005. Cambridge Medical Communication.

8. Christiansen S, Zachariae R, Jensen AB i sur. :Prevalence and risk of depressive symptoms 3-4 months post-surgery in a nationwide cohort study of Danish women treated for early stage breast-cancer. Breast Cancer Res.Treat.,2009., 113, 339-355.

9.Goncalves V, Jayson G. i Tarrier N. A longitudinal investigation of psychological morbidity in patients with ovarian cancer: a systematic cancer. Br J Cancer, 2008,99, 1794-1801.

10. Haisfield-Wolfe M.E., McGuire D.B., Soeken K., i sur.: Prevalence and correlates of depression among patients with head and neck cancer: a systematic review of implications for reseach. Oncol. Nurs. Forum,2009, 36, E107-E125.

11.Montazeri A, Milroy R, Hole D i sur. Anxiety and depression in patients with lung cancer before and after diagnosis: findings from a population in Glasgow, Scotland. J. Epidemiol. Community Health, 1998, 52, 203-204.

12. Kissane D.W., Maj M, Sartorius N: Depression and Cancer, 2011., Wiley Blackwell.