Osim toga, dijagnostičkim metodama dobiva se uvid u uzroke moždanog udara i faktore rizika. U kliničkoj procjeni moždanog udara i u praćenju stanja bolesnika primjenjuje se ocjenska ljestvica za moždani udar NIHSS (National Institute of Health Stroke Scale). Tablica 1. Ocjenska ljestvica za moždani udar (National Institute of Health Stroke Scale - NIHSS)

Kompjuterizirana tomografija

Kompjuterizirana tomografija (CT) je najvažnija početna dijagnostička pretraga za dijagnozu moždanog udara i razlikovanje ishemijskog (hipodenzna lezija) od hemoragijskom moždanog udara (hiperdenzna lezija), te za ralikovanje moždanog udara od ostalih lezija koje mogu uzrokovati fokalne neurološke znakove, kao što su npr. infekcije mozga, tumori mozga, kontuzije, epiduralni/subduralni hematomi itd). Suvremenim CT uređajima znakovi rane ishemije mogu se otkriti već nakon dva sata od nastanka moždanog udara. Vrlo je važno prepoznati rane znakove ishemijskog moždanog udara kao što su znak hiperdenzne ACM koji predstavlja ugrušak u arteriji (Slika 1), nejasni prikaz normalnih struktura (bazalni gangliji, talamus), te gubitak granica između bijele i sive tvari mozga.

Magnetska rezonancija

Magnetska rezonancija (MR) vjerno prikazuje mjesto i raširenost infarkta u svim područjima mozga, uključivo stražnju jamu i površinu moždane kore. Također prikazuje i intrakranijsko krvarenje i ostale abnormalnosti. MR mozga ima veću specifičnost u prikazu ranih znakova ishemije, a pogotovo ako se primjenjuju funkcionalne MR snimke kao što su difuzijsko i perfuzijsko snimanje (Diffusion-weighted imaging - DWI i Perfusion-weighted imaging - PWI). Magnetska angiografija (MRA) može pružiti dodatne podatke o stanju ekstrakranijskih i intrakranijskih krvnih žila.

Ultrazvučna dijagnostika

Lumbalna punkcija Iako se danas sve rjeđe koristi u dijagnostici moždanog udara, lumbalna punkcija i analiza cerebrospinalnog likvora može ponekad biti potrebna kod dvojbenih nalaza CT-a ili u bolesnika s vaskulitisom. Analiza likvora korisna je i u razlikovanju subarahnoidalnog krvarenja od infekcije, a može koristiti i u dijagnozi SAH-a ukoliko je nalaz CT-a negativan.

Ultrazvučna dijagnostika prikazuje u B-modu morfologiju ekstrakranijskih krvnih žila, dok se doplerske metode ultrazvuka mogu upotrijebiti da se prikaže protok krvi. Dupleks i kolor dupleks aparati kombiniraju obje mogućnosti prikaza. Transkranijski dopler (TCD) se primjenjuje za ispitivanje cirkulacije kroz intrakranijske krvne žile koje su nepristupačne ostalim metodama ispitivanja, a mogu i pospješiti medikamentoznu terapiju. Ultrazvuk može dodatno ukazati na uzrok moždanog udara detekcijom embolusa, a novijim metodama kao što je transkranijska kolor kodirana dupleks sonografija (TCCS) mogu se prikazati i izgled intrakranijskih krvnih žila, aneurizme i arterio-venske malformacije. Kod bolesnika sa subarahnoidalnim krvarenjem od iznimne je važnosti primjena ultrazvuka u detekciji i monitoriranju vazospazma te praćenju učinka terapije. Ostale ultrazvučne metode uključuju transtorakalnu i transezofagealnu ehokardiografiju za dokazivanje izvorišta kardiogenih embolija.

Ostale pretrage

Svim bolesnicima s moždanim udarom treba učiniti EKG zbog postojanja visoke incidencije srčanih bolesti u pacijenata s moždanim udarom, a moždani udar i akutni infarkt miokarda mogu se pojaviti istovremeno. Hemisferalni moždani udar može uzrokovati dizritmije i popuštanje srca. Dizritmije su, s druge strane, često uzroci embolijskog moždanog udara. Laboratorijski testovi uključuju kompletnu krvnu sliku, faktore koagulacije, elektrolitski status, acidobazni status i koncentraciju plinova u krvi, testove jetrene i bubrežne funkcije, glukozu u krvi i markere infarkta (enzimi). Digitalna suptrakcijska angiografija (DSA) se koristi za prikaz ekstra i intrakranijskih krvnih žila, ali u novije vrijeme sve više se upotrebljava magnetska ili CT angiografija (MRA, CTA). Nuklearno medicinske pretrage (Positron Emission Tomography - PET i Single Photon Emission Computerized Tomography - SPECT) mogu pružiti dodatne podatke, ali se rjeđe se upotrebljavaju zbog visoke cijene pretraga i nedostupnosti aparature.

Literatura

1. Demarin V, Lovrenčić-Huzjan A, Šerić V, Vargek-Solter V, Trkanjec Z, Vuković V, Lupret V, Kalousek M, DeSyo D, Kadojić D, Lušić I, Dikanović M, Vitas M. Recommendations for stroke management. Acta Clin Croat 2001; 40: 127-154. 2. Demarin V, Lovrenčić-Huzjan A, Trkanjec Z, Vuković V, Vargek-Solter V, Šerić V, Lušić I, Kadojić D, Bielen I, Tuškan-Mohar L, Aleksić-Shibabi A, Dikanović M, Hat J, DeSyo D, Lupret V, Beroš V. Recommendations for stroke management 2006 update. Acta Clin Croat 2006; 45:219-85. 3. Rumbaugh CL, Wang AM, Tsai Fy (ur.). Cerebrovascular disease: Imaging and Interventional Treatment Options. New York: Igaku-Shoin, 1995. 4. Demarin V (ur.). Moždani krvotomk klinički pristup. Zagreb: Naprijed, 1994. 5. Demarin V, Trkanjec Z. Neurovaskularne bolesti i moždani udar. U: Demarin V, Trkanjec Z. Neurologija za stomatologe. Zagreb: Medicinska naklada, 2008. 6. Ropper AH, Brown RH. Adam's and Victor's Principles of Neurology. 8. izdanje. New York: McGraw-Hill, 2005. 7. The European Stroke Organisation (ESO) Executive Committee and th ESO Writing Committee. Gidelines for Management of Ischaemic Stroke and Transient Ischaemic Attack 2008. Cerebrovasc Dis 2008; 25:457-507.