Uvod

Ono što potiče ovisnost o društvenim mrežama je trenutni osjećaj zadovoljstva koji osobu preplavi kada dobije nove sljedbenike (follower), pozitivne komentare i like-ove.

Društvene mreže sastavni su dio suvremenog načina života kod gotovo svih generacija. Toliko su postale rasprostranjene i lako dostupne da se vjerojatno svi nekad zapitamo kako smo do nedavno mogli bez njih funkcionirati.

Sve manje koristimo pozive da bismo nekoga pitali kako je ili nešto dogovorili, a sve više komunikaciju svodimo na tipkanje i poruke. Sve manje odlazimo na druženja, a sve više takve aktivnosti zamjenjujemo videopozivima i višesatnim izmjenjivanjima kilometarskih poruka kako bi nekome predstavili sva ažuriranja u vlastitom životu.

Mlađim generacijama drugi oblici posredne komunikacije, recimo putem fiksnog telefona, su potpuno nepoznati.

Društveni život je veoma važan faktor mentalnog zdravlja. Kroz njega, između ostalog, zadovoljavamo potrebu za prihvaćanjem, pripadanjem, ispunjenošću i povezivanjem. Kada sve to izostane stvara se pogodno tlo za razvoj različitih problema mentalnog zdravlja.

Društvene mreže su nam pružile mogućnost lakše, besplatne komunikacije s ljudima bez obzira na to gdje žive, kao i brzu i jednostavnu razmjenu informacija. Međutim, s velikom sigurnošću se može govoriti o negativnim aspektima istih. Naravno, potrebno je naglasiti da društvene mreže nisu same po sebi ugrožavajuće, već je to njihova prekomjerna upotreba, a zatim i sadržaj kojem mladi mogu biti izloženi, kao i nasilje kom mogu biti izloženi u ,,cyber prostoru”.

Ono što potiče ovisnost je trenutni osjećaj zadovoljstva koji osobu preplavi kada dobije nove sljedbenike (follower), pozitivne komentare i like-ove. To je vid pozitivnog potkrepljenja koje aktivira lučenje dopamina, koji može stvoriti ovisnost kada je upotreba prekomjerna i nekontrolirana, kao i kod svih oblika ovisničkog ponašanja. Na ovaj način se također stvara i iluzija o vlastitoj grandioznosti, naročito kod onih osoba koje su po strukturi narcisoidne.

U realnom svijetu sigurno nam neće 100 ili više što poznatih, što nepoznatih ljudi reći kako im se sviđamo, kako smo privlačni, lijepi, interesantni itd. Moramo priznati da i kada bi se tako nešto dogodilo, većini ljudi to bi bilo sumnjivo, neugodno ili zastrašujuće iskustvo.

Anksioznost i ,,strah od propuštanja’’

S obzirom na to da su društvene mreže u današnje vrijeme samo na klik od nas i da je to mjesto na kom se odvija gotovo sve, kod velikog broja mladih se stvara takozvani strah od ,,propuštanja nečeg”. Srž ove pojave zapravo je anksioznost, konstantan osjećaj napetosti koji je praćen kompulzivnim prelistavanjem društvenih mreža, kako bi osoba bila ,,u toku sa svim događajima’’.

To se dalje odražava na:

• kvalitetu sna,
• zapostavljanje svakodnevnih obaveza,
• nemogućnost fokusiranja pažnje u drugim aktivnostima
• intenzivirana anksioznost vodi ka razvoju nekog od anksioznih poremećaja

Osobe kod kojih postoji strah od propuštanja pokazuju intenzivnu uznemirenost, čak i paniku kada npr.: izgube internet vezu, potroši im se baterija i slično.

Društvene mreže i depresija

Ako takva potvrda vrijednosti na društvenim mrežama izostane, počinju se osjećati manje vrijedni, odbačeni, nebitni, što osim za depresiju, može biti pokretač suicidalnih misli i/ili namjere.

Razvoj depresije može biti potaknut kod onih mladih koji stavljaju znak jednakosti između društvenih mreža i ,,ideala’’ kao što su popularnost, uspjeh i prihvaćenost. To znači da oni broj pratitelja, komentara, like-ova vide kao izvor vlastite vrijednosti i na tome grade identitet. Ako takva potvrda vrijednosti izostane počinju se osjećati manje vrijedni, odbačeni, nebitni, što osim za depresiju, može biti pokretač i za suicidalne misli i/ili namjere.

Okidač za depresiju svakako može biti i cyber nasilje – objavljivanje laži i tračeva, uvredljivih slika i komentara, prijetnji i sl. Značajan broj i mlađih i starijih adolescenata društvene mreže vidi kao mjesto za ,,reklamiranje’’ svog fizičkog izgleda, uz obradu fotografija kako bi prikazali ,,savršenstvo“. To je važan pokazatelj vrlo niskog samopouzdanja.

S ekspanzijom društvenih mreža, posebno je učestalo uspoređivanje s drugima. Uspoređivanje je karakteristično za osobe ženskog spola , a ono i proizvodi i učvršćuje nesigurnost čak i tamo gdje nesigurnost nije bila primarno čvrsta.

Najčešće je to nezadovoljstvo vlastitim izgledom (zbog prištića, masne kože, debljine – što je sve očekivana pojava u pubertetu). Društvene mreže hrane i intenziviraju ovaj neugodan osjećaj.

Društvene mreže nameću ,,standarde ljepote i seksualne atraktivnosti’’ te usporedba sa ,,savršenstvom’’ kod djevojaka nerijetko dovodi do poremećaja viđenja vlastitog tijela. Osoba počinje u ogledalu vidjeti samo svoje mane i nikada nije zadovoljna vlastitim izgledom, jer nikada ne može biti  dovoljno mršava/zgodna, provokativna (jer ogledalo nema ,,filter ili photoshop”).

To dalje vodi u jednu od dvije krajnosti:

• povučenost i nesigurnost koja se odražava na cjelokupno funkcioniranje osobe
• pretjerano bavljenje vlastitim izgledom i brojne estetske intervencije

Velika je mogućnost da će se kod ovih osoba razviti i neki od poremećaja ishrane.

Kako nas mijenjaju društvene mreže?

Provođenje puno vremena na društvenim mrežama, prije svega danonoćno prelistavanje sadržaja koji se postavlja, ,,trenira’’ naš mozak da konstantno prelazi s jednog podražaja na drugi. U tom „surfanju“ mozak je izložen velikom broju beskorisnih informacija koje se i ne obrađuju na adekvatan način nego ostaju na površnom nivou. Vremenom to može utjecati na mogućnost fokusiranja pažnje. Kada ta mogućnost fokusiranja pažnje,,zakržlja” postaje nemoguće koncentriranje na čitanje knjige ili dužeg teksta, pa se čini kao nepodnošljiva, naporna i dosadna misija.

To se dalje može odraziti i na sveukupne intelektualne sposobnosti.

Ovaj problem društvenih mreža će naročito doći do izražaja kod mladih osoba koje već imaju predispoziciju za poremećaje pažnje.

Zaključak

Negativni utjecaji društvenih mreža više će uticati na one osobe koje nemaju izgrađeno samopouzdanje i kod kojih nije razvijeno adekvatno nošenje s vanjskim stresorima.

Jesu li emotikoni zamijenili osjećaje ?

Jesu li like-ovi zamijenili zagrljaje, a videopozivi šetnje?

Odlazimo li u prirodu kako bismo osluškivali tišinu šuma, a ne snimili novi status?

Negativni utjecaji društvenih mreža više će uticati na one osobe koje nemaju izgrađeno samopouzdanje i kod kojih nije razvijeno adekvatno nošenje s vanjskim stresorima. Kod mladih su ovi aspekti svakako tek u fazi razvoja i adolescencija sama po sebi nosi mnogobrojne nesigurnosti i preispitivanja, te je i očekivano da će mladi u ovom periodu odrastanja biti podložni lošim stranama virtualne komunikacije.

U današnje vrijeme neophodno je da roditelji njeguju odnos povjerenja sa svojom djecom, da djeca osjećaju slobodu da s roditeljima razgovaraju o različitim temama i s njima dijele svoje probleme, strahove, brige i nesigurnosti.

Kada djeca imaju dobro razvijeno samopouzdanje i vlastito prihvaćanje, neće im biti potrebna ,,publika’’ koja će im reći da li i koliko vrijede ili ne vrijede. Treba kod djece njegovati uvjerenje da je u redu da imaju svoje interese drugačije od interesa većine vršnjaka.

Najvažnije je da roditelji svojim primjerom pokažu odgovorno ponašanje u virtualnom svijetu, te da djeci pruže alternativu kada je u pitanju struktura vremena – više zajedničkih aktivnosti, izvannastavnih sadržaja, druženja van društvenih mreža.

Živimo u vremenu u kojem je nemoguće potpuno se odvojiti od tehnologije. Čak i oni koji su većinu svog života proveli bez ikakvih smartphone-a, došli su u situaciju kada moraju naučiti baratati s nekim osnovama, jer smo kao društvo prihvatili takve tehnološke promjene kao nužne u svakodnevici.

Ipak najviše trebamo paziti na mlađe generacije koje se rađaju u ovom svijetu tehnologije i koje već ne shvaćaju što znači život bez mobilnih telefona. U tom slučaju, svaki roditelj je prepušten sam sebi i svojoj kreativnosti ili se barem tome možemo nadati.

Literatura

1. Berryman, C., Ferguson, C. J. i Negy, C. (2018). Social media use and mental health among young adults.Psychiatric quarterly, 89(2), 307-314.
2. Morin, A. (2019). Why Social Media Takes a Toll on Everyone’s Mental Health. Psychology Today.
3. Naslund, J. A., Aschbrenner, K. A., Marsch, L. A. i Bartels, S. J. (2016). The future of mental health care: peer-to-peer support and social media. Epidemiology and psychiatric sciences, 25(2), 113-122.
4. Ungar, M. (2019). Does Social Media Increase Teen Depression?Psychology Today.
5. Whitley, R. (2020). Social Media and Mental Health: Time for a Digital Detox?Psychology Today.