Ovaj model promjene sheme razvio je dr. David Moscovitch, profesor kliničke psihologije na Sveučilištu Waterloo, i opisuje kako se sheme ažuriraju u mozgu integracijom nalaza temeljenih na dokazima iz područja kliničke psihologije i kognitivne neuroznanosti. Moscovitcheva istraživanja uključuju izravan rad s ljudima koji se bore sa svojim mentalnim zdravljem i razvoj psiholoških tretmana utemeljenih na dokazima, za poboljšanje kvalitete njihova života. “Kada smo počeli raditi zajedno, postalo je jasno da svijet kognitivne neuriznanosti i svijet kliničke psihologije imaju puno toga za naučiti jedni od drugih”, kaže Moscovitch. “Svoje smo ideje temeljili na opsežnim pregledima znanstvene literature, mojoj stručnosti u kliničkim poremećajima, kognitivno bihevioralnoj terapiji (KBT) i socijalnoj anksioznosti, te na znanju mojih suradnika o pamćenju i mozgu, a sve smo to integrirali u svoj novi model.”

Pojedinci koji imaju poteškoće s mentalnim zdravljem – poput onih s anksioznošću i depresijom – često imaju negativne sheme sebe koje utječu na to kako vide sebe i svoje odnose s drugima. Ove negativne sheme mogu nastaviti stvarati obrasce koji jačaju štetna uvjerenja, kao što su “nemoguće me je voljeti” ili “društvene interakcije su prijeteće”.

Moscovitch i njegovi suradnici predlažu da psihoterapije najučinkovitije liječe probleme mentalnog zdravlja istovremenim jačanjem pozitivnih shema i slabljenjem negativnih shema. Dok su se raniji modeli usredotočili na slabljenje negativnih shema, Moscovitchev novi model te procese vidi kao komplementarne i jednako bitne. Integrirani, ovi procesi stvaraju Schema-Congruent i Schema-Incongruent Learning, skraćeno SCIL model.

Biološka osnova ovog modela usredotočena je na regije mozga koje kodiraju autobiografska sjećanja, koja se odnose na sjećanja na specifična osobna iskustva koja su se dogodila u životima ljudi u određeno vrijeme i na određenom mjestu u prošlosti.

Model naglašava ulogu hipokampusa u usmjeravanju sustava autobiografskog pamćenja. Pomoću psiholoških intervencija koje mentalno simuliraju osobna iskustva, hipokampus se može aktivirati da promiče promjenu sheme pružanjem kritičnih informacija drugim regijama mozga gdje su sheme pohranjene.

“Navodimo korake koje kliničari mogu poduzeti kada osmišljavaju i provode kliničke intervencije kako bi bili što učinkovitiji u olakšavanju promjene sheme”, kaže Moscovitch. “Cilj nam je pomoći kliničarima da usvoje ciljani način razmišljanja o tome što trebaju učiniti u terapiji kako bi vodili pacijente prema najpovoljnijim ishodima mentalnog zdravlja.”

Buduća istraživanja odvijat će se i u laboratoriju i u klinici, napominje Moscovitch. Kliničari mogu raditi s pacijentima kako bi razvili i administrirali optimalno učinkovite tretmane temeljene na dokazima, a kognitivni neuroznanstvenici mogli bi razmisliti o tome kako najbolje kombinirati takve tretmane s novijim intervencijama kao što je neurofeedback koji bi mogao pomoći učinkovitijem aktiviranju hipokampusa.

“Ove primijenjene studije usporedile bi učinke primjene metoda koje smo opisali u našem modelu s uobičajenim liječenjem kako bismo pokušali izolirati aktivne terapijske sastojke koji su odgovorni za promjenu sheme, kako bihevioralno tako i neuralno; nakon toga možemo istražiti vrijednost uključivanje novih neuronskih alata u buduće protokole liječenja.”

Izvornik: Moscovitch DA, Moscovitch M, Sheldon S. Neurocognitive Model of Schema-Congruent and -Incongruent Learning in Clinical Disorders: Application to Social Anxiety and Beyond. Perspect Psychol Sci. 2023:17456916221141351.

Prevela: dr. sc. Marta Skelin, dr. med.