Uvod

Erektilna disfunkcija je smetnja koja nastaje kad nastupe problemi u fazi uzbuđenja.

Već i sama definicija erektilne disfunkcije ukazuje nam na važnost procjene učestalosti i trajanja problema u fazi uzbuđenja ciklusa seksualne reakcije. Naime, ciklus seksualne reakcije predstavlja sve događaje u ljudskom tijelu u trenutku kad osoba uđe u seksualnu aktivnost (bilo koje vrste). Faze ciklusa seksualne reakcije jesu: želja, uzbuđenje, orgazam i razrješenje. Erektilna disfunkcija je smetnja koja nastaje kad nastupe problemi u fazi uzbuđenja. Činjenica da je za dijagnozu erektilne disfunkcije potrebno da ovi problemi budu prisutni u preko 75% slučajeva seksualne aktivnosti, govori nam koliko su zapravo prolazni problemi s erekcijom uobičajeni i normalni. Drugim riječima, muškarac koji povremeno otežano održi ili ne može postići erekciju nema seksualnu disfunkciju, nema erektilnu disfunkciju, već je potpuno zdrav. Tek kad su ovi problemi toliko česti da gotovo redovito (u preko 75% slučajeva) onemogućuju seksualnu aktivnost, tek tada se mogu smatrati seksualnim poremećajem i tek tada je potrebno liječenje.

Uzroci nastanka erektilne disfunkcije

Muškarac koji ima jasni organski uzrok erektilne disfunkcije ima dodatnu psihogenu komponentu koja njegovo stanje erekcije dodatno pogoršava.

Uzroci nastanka erektilne disfunkcije su brojni i mogu biti u rasponu različitih čimbenika, od bioloških (npr. oštećenje živaca kod dijabetesa), preko psiholoških (npr. anksioznost) do socio-kulturoloških (npr. nerealno očekivanje da muškarac mora uvijek biti spreman za seks). U prošlosti se erektilna disfunkcija dijelila na organsku i psihogenu, no novija istraživanja su pokazala da gotovo u svakom slučaju erektilne disfunkcije postoji istodobni učinak više čimbenika. Tako npr. muškarac koji ima polineuropatiju uslijed dijabetesa te zbog toga ima određene probleme u postizanju erekcije, razvit će dodatne probleme zbog psiholoških razloga. Naime, ako mu se nekoliko puta dogodi da ne postigne čvrstu erekciju, obično u sljedeći seksualni odnos ulazi sa strahom i razmišljanjem hoće li mu se ponovno dogoditi isti problem i tada zapravo više ne uživa u seksualnoj aktivnosti, već stalno promatra svoj penis i pita se hoće li mu erekcija pasti. Dakle, muškarac koji ima jasni organski uzrok erektilne disfunkcije ima dodatnu psihogenu komponentu koja njegovo stanje erekcije dodatno pogoršava. Upravo zbog ovog nerazdvojivog odnosa psihološkog i organskog, u novoj klasifikaciji bolesti (MKB-11) nema organske i psihogene erektilne disfunkcije, već je erektilna disfunkcija samo jedna.

Koji psihološki čimbenici utječu na pojavu ili na održavanje erektilne disfunkcije?

Anksioznost se smatra osnovnim čimbenikom kronifikacije seksualnih problema, uključujući i erektilnu disfunkciju.

Iz didaktičkih razloga, ipak možemo govoriti o psihološkim čimbenicima koji utječu na pojavu ili na održavanje erektilne disfunkcije (iako uvijek moramo voditi računa da je moguć i dodatni organski faktor kojeg ne smijemo zaboraviti). Na prvom mjestu je potrebno napomenuti anksioznost. Anksioznost je najvažniji psihološki čimbenik održavanja erektilne disfunkcije. Neki su ljudi više skloni anksioznim razmišljanjima i strahovanjima i takve će osobe i u situaciji kad im se dogodi (prolazni) problem s erekcijom, umjesto da na njega zaborave, u budućnosti imati veći strah i bojazan da će se ovakva situacija ponoviti. Upravo zbog ovog straha, veća je šansa da će se novi problem s erekcijom zaista i javiti i na ovaj način ovi muškarci uđu u začarani krug. Stoga se danas anksioznost smatra osnovnim čimbenikom kronifikacije seksualnih problema, uključujući i erektilnu disfunkciju. Što je osobi viša razina temeljne anksioznosti, to je veća šansa da će erektilna disfunkcija zaista potrajati duže (od šest mjeseci) i iz stanja normalnih varijacija u erekciji prijeći u stanje erektilnog poremećaja.

Osim ove općenite (generalizirane) anksioznosti, neki muškarci su posebno anksiozni vezano uz svoju seksualnost, izgled i veličinu penisa, sliku o sebi, sliku o svome tijelu. Ovakvi nesigurni muškarci imaju i veću šansu za razvoj seksualnih problema (a najčešće se zapravo radi o erektilnoj disfunkciji) jer se ne prepuštaju užitku već neprestano (i za vrijeme seksualne aktivnosti) razmišljaju o tome kako izgledaju, kako partnerica vidi njihovo tijelo, je li im penis dovoljno velik, je li dovoljno čvrst i slično. Umjesto uživanja u svim podražajima koje seksualna aktivnost stvara (dodir, miris, ugodan osjećaj), oni promišljaju o sebi i svome tijelu.

Osim anksioznosti i depresivnost može biti čimbenik rizika za erektilnu disfunkciju. Većina ljudi, kad su u depresivnom raspoloženju, gube interes za različite aktivnosti u kojima su ranije uživali. Stoga nije čudno da mnogo ljudi u depresivnoj fazi gubi i interes za seksom. No, osim što je pogođena seksualna želja, depresivni ljudi teže reagiraju na seksualne podražaje pa onda razviju i erektilne probleme. No, kod malog broja muškaraca (oko 10-15%) s depresijom, događa se paradoksalna reakcija, da se seksualna želja i reagibilnost pojačaju.

Nerealna očekivanja također mogu imati negativan učinak na erekciju. Društveni stereotipi i pogrešna očekivanja, kao što je očekivanje da muškarac uvijek treba biti spreman na seks i da čim vidi zgodnu ženu treba imati čvrstu erekciju, mogu dovesti do problema s erekcijom. Naime, seksualna je želja individualna te premda muškarci općenito imaju češće seksualne misli i želje od žena, to ne znači da u svakom slučaju i svaki dan muškarac treba biti spreman za seks. Kao što nekad nismo gladni i nije nam do hrane, tako nam ponekad nije ni do seksa. I to je potpuno normalna i prirodna stvar. Čovjek koji prihvaća ove socijalne nerealne stereotipe zapravo ima neostvariva i nerealna očekivanja i neminovno će se razočarati (u sebe).

Liječenje erektilne disfunkcije

Liječenje erektilne disfunkcije kad god je moguće je partnersko. Tijekom partnerske terapije radit će se na komunikaciji među partnerima, poboljšanju njihove intimnosti i bliskosti.

U liječenju erektilne disfunkcije postoje brojne mogućnosti liječenja (inhibitori fosfodiesteraze tipa 5, alprostadil u obliku za intrakavernoznu ili intrauretralnu primjenu, penisne pumpe, penoskrotalni prstenovi, psihoseksualna terapija), no kako je psihološka komponenta vrlo važna za normalno i zdravo seksualno funkcioniranje, ne smijemo je nikada zanemariti u liječenju erektilne disfunkcije. Kod svakog bolesnika s erektilnom disfunkcijom trebalo bi ispitati i psihološke čimbenike koji su važni za razvoj i održavanje njegovog problema te se u liječenju pozabaviti i ovim aspektom njegova stanja. To konkretno znači da bi svako liječenje trebalo uključivati i rad na smanjenju anksioznosti kao i rad na povećanju samopouzdanja, poboljšanju slike o sebi.

Inhibitori fosfodiesteraze tipa 5 visoko su uspješni lijekovi u liječenju erektilne disfunkcije, no longitudinalna istraživanja pokazuju da velika većina muškaraca tijekom vremena prestaje s njihovim korištenjem. Jedan od važnih razloga zbog kojeg se to događa (unatoč njihovoj učinkovitosti) jest zanemarivanje ove psihološke komponente. Zbog toga bi liječenje uvijek trebalo biti kombinirano.

Na kraju treba reći i da pravilno liječenje erektilne disfunkcije uvijek uključuje i partnera ili partnericu. Erektilna disfunkcija ne postoji u vakuumu te kao što na nju djeluju organski i psihološki čimbenici, tako na nju utječu i čimbenici veze. Stoga je liječenje erektilne disfunkcije kad god je moguće partnersko. Tijekom partnerske terapije radit će se na komunikaciji među partnerima, poboljšanju njihove intimnosti i bliskosti.

Literatura

1. Albaugh JA, Kellogg-Spadt S. Sensate focus and its role in treating sexual dysfunction. Urologic Nursing, 2002;22:402-403.
2. Arbanas G. Do older people suffer when they have sexual problems? Socijalna psihijatrija, 2019;47(3):373-379.
3. Arbanas G. Pregled seksualnih poremećaja kod muškaraca. u Arbanas G, Brajković L, Jurin T, Buhač I, Jakševac Mikša M. Ljekarnička skrb za pacijente s poremećajem seksulanog zdravlja. Hrvatsko farmaceutsko društvo i Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju, Zagreb, 2014.
4. Bancroft J. Human sexuality and its problems. Churchill Livingstone Elsevier, Edinburgh, 2009.
5. Brotto L, Atallah S, Johnson-Aqbakwu C, Rosenbaum T, Abdo C, Byers ES, Graham C, Nobre P, Wylie K. Psychological and interpersonal dimensions of sexual function and dysfunction. Journal of Sexual Medicine, 2016;13(4):538-571.
6. Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, peto izdanje, DSM-5, Jastrebarsko, Naklada Slap, 2014.
7. Heidelbaugh JJ. Management of erectile dysfunction. American Family Phyxician, 2010;1:305-312.
8. Kirana PS, Tripodi F, Reisman Y, Porst H. (ed). The EFS and ESSM syllabus of clinical sexology. Amsterdam, Medix, 2013.
9. Lewis RW, Fugl-Meyer KS, Corona G, Hayes RD, Laumann EO, Moreira ED, Rellini AH, Segraves T. Definitions/epidemiology/risk factors for sexual dysfunction. Journal of Sexual Medicine, 2017;7:1598-1607.
10. McCabe M, Althof SE, Assalian P, Chevret-Measson M, Leiblum SR, Simonelli C, Wylie K. Psychological and interpersonal dimensions of sexual function and dysfunction. Journal of Sexual Medicine, 2010;7:327-336.
11. Muneer A. Erectile dysfunction. BMJ 2014;348:1-9.
12. Ponholzer A, Temml C, Mock K, Marszalek M, Obermayr R, Madersbacher S. Prevalence and risk factors for erectile dysfunction in 2869 men using a validated questionnaire. European Urology, 2005;47:80-85.
13. Štulhofer A, Bajić Ž. Prevalence of erectile and ejaculatory difficulties among men in Croatia. Croatian Medical Journal 2006;47:114-124.
14. Telch MJ, Pujols Y. The erectile performance anxiety index: scale development and psychometric properties. Journal of Sexual Medicine, 2013:10(12):3019-3028.