Uvod

ED se liječi multidisciplinarno te uključuje najčešće tim urologa/androloga, endokrinologa, kardiologa i psihijatra/pshiologa iako se po potrebi u tim uključuju i druge specijalnosti.

Erektilna disfunkcija (ED) predstavlja veliki javno zdravstveni problem jer narušava kvalitetu života kako muškarca tako i žene. Epidemiološki podaci pokazuju visoku prevalenciju i incidenciju. Jedna od studija u SAD-u opisuje prevalenciju od čak 52% u muškaraca životne dobi između 40. i 70. godine (1). Druge pak studije pokazuju prevalenciju do 25% ovisno o starosnoj dobi (2). Prevalencija raste sa životnom dobi, a što se i podudara s mnogobrojnim komorbiditetima koje muškarci s godinama razvijaju. Uzroci su mnogobrojni, a kao najčešći se navode šećerna bolest, poremećaj lipida i hipertenzija. Jedna od teorija ukazuje na ranije začepljenje penilnih arterija što može ukazivati na kasnije srčane tegobe. ED nije bolest, već simptom. Potreban je oprez kako se ne bi previdjele ozbiljnije bolesti muškaraca te ih je potrebno na vrijeme prepoznati. ED se liječi multidisciplinarno te uključuje najčešće tim urologa/androloga, endokrinologa, kardiologa i psihijatra/pshiologa iako se po potrebi u tim uključuju i druge specijalnosti.

Etiologija

Razloge ED možemo podijeliti na vaskularne, hormonalne, neurološke, anatomske, iatrogene, traumatske, psihološke te one inducirane lijekovima (3). S obzirom da se radi o vrlo velikom broju razloga poremećaja erektilne funkcije i samom pacijentu je potrebno pristupiti vrlo detaljno, uzimajući iscrpnu anamnezu, ali i tražeći dodatne dijagnostičke testove kako bi što preciznije procijenili stupanj oštećenja, a samim tim i odredili najbolju terapiju.

Dijagnostika

Uključujemo i pretrage kardiologa, dodatne endokrinološke testove, ali ne smijemo zanemariti i psihološke poteškoće koje pacijenti često imaju.

Rad u androloškim ambulantama je potrebno prilagoditi bolesnicima s erektilnim poteškoćama, a to znači odvojiti dovoljno vremena za uzimanje anamneze. Osim životnog stila, pušenje, alkohol, pretjerana tjelesna masa, premalo fizičke aktivnosti može uvelike utjecati na stupanj ED-a. Nadalje, potrebno je zabilježiti uzimanje velikog broja lijekova koji kao nuspojavu imaju ED. Sve kronične bolesti mogu jako utjecati na stupanj oštećenja što anamnestički možemo vrlo dobro prepoznati. Osim iscrpne anamneze, tražimo i dodatne dijagnostičke testove. Osnovna dijagnostika uključuje određivanje slobodnog i ukupnog testosterona, GUK-a i lipidograma. Svakako, ukoliko je potrebno, proširujemo dijagnostičku obradu ovisno o ostalim simptomima i neprepoznatim bolestima do tada. Kada je potrebno, uključujemo i slikovne radiološke metode od kojih je najvrjedniji ultrazvuk color dopler penisa uz istovremeno davanje intrakavernoznih prostaglandina. Nadalje, uključujemo pretrage kardiologa, dodatne endokrinološke testove, ali ne smijemo zanemariti i psihološke poteškoće koje pacijenti često imaju.

Liječenje

Prva stepenica je uzimanje inhibitora 5-PDE, druga stepenica je korištenje lokalnih pripravaka kao što su injekcije prostaglandina te kao treća stepenica ugrađuju se penilne proteze kirurškim putem.

Prvo i osnovno je promjena načina i stila života. To znači da pacijenti trebaju konzumirati manje alkohola, prestati pušiti, smanjiti tjelesnu težinu te povećati tjelesnu aktivnost, maksimalno optimizirati svoje kronične bolesti te eventualno promijeniti neke lijekove koji mogu utjecati na simptome ED-a (najčešće antihipertenzivi, antidepresivi, anksiolitici, antipsihotici te antiandrogeni). Ukoliko ne uspijevamo dobiti pozitivne rezultate, pristupamo specifičnom liječenju ED-a koje se sastoji od 3 stepenice. Prva stepenica je uzimanje inhibitora 5-PDE, druga stepenica je korištenje lokalnih pripravaka kao što su injekcije prostaglandina te kao treća stepenica ugrađuju se penilne proteze kirurškim putem.

Napredno liječenje ED

Kao prva stepenica se koriste inhibitori 5-PDE koje pacijenti dosta dobro podnose. Godine 1998. je prezentiran sildenafil u liječenju ED-a što je napravilo veliku prekretnicu u liječenju. Napominjem kako korištenje inhibitora 5-PDE ne liječi samu etiologiju ED-a, već direktno dolazi do povećanja prokrvljenosti u penilnim arterijama, ali i ostatku tijela. Nažalost, nakon nekog vremena ili kod određenog broja pacijenata, terapija inhibitorima 5-PDE više nije dovoljna te je potrebno pristupiti agresivnijem liječenju.

U drugoj stepenici se koriste mnogobrojni pripravci, ali se najčešće i kao najjednostavnije sredstvo koriste prostaglandini (alprostadil) koji se injekcijom ubrizgava direktno u kavernozno tijelo. Potrebno je pacijente prvo educirati u našoj ambulanti kako se točno provodi aplikacija prostaglandina prije nego oni sami u kućnim uvjetima budu primjenjivali istu terapiju. Na tržištu se trenutno nalazi samo alprostadil koji se smije davati maksimalno u dozi od 40 μg. Postupak davanja je jednostavan, a uključuje aplikaciju u kavernozno tijelo pri korijenu penisa (ne smije se davati u spongiozno tijelo) te je potrebno upozoriti pacijente kako su potrebne izmjene strana davanja kako bi prevenirali stvaranje fibroze i posljedične kurvature penisa. Prva doza se određuje u ambulantnim uvjetima te se određuje jačinom i dužinom trajanja erekcije. Kao najneugodnija nuspojava je prijapizam na koji treba promptno reagirati te ga medikamentoznom terapijom liječiti. Prednost lokalne terapije prostaglandina je kako nemaju sistemski učinak te je čak dozvoljeno korištenje u većini kardioloških pacijenata ukoliko njihova fizička sprema to dozvoljava. S vremenom je potrebno povisiti dozu prostaglandina, ali maksimalno do 40 μg.

Ako je pacijentu strana ideja samostalne aplikacije ili nema više dovoljnog učinka, možemo mu ponuditi ugradnju penilnih proteza. Specifičnih ograničenja za ugradnju penilne proteze nema, ali je jako bitan razgovor s pacijentom i njegovo shvaćanje kako će njegov spolni život izgledati u budućnosti. Na tržištu se nalaze semirigidne proteze i inflatable proteze. Semirigidne proteze su jednostavnije za korištenje te ih je jednostavnije ugrađivati. Naspram toga, inflatable proteze daju prirodniju erekciju, a time i više samopouzdanja pacijentima. Postoje dvo- i trokomponentne inflatable proteze. Trokomponentne proteze su najmodernije te se sastoje od dva cilindra koji se stavljaju u kavernozna tijela, pumpe koja se ugrađuje u skrotum te rezervoara s fiziološkom otopinom koji se ugrađuje najčešće pored mjehura. Hidrauličnom izmjenom tekućine iz rezervoara i cilindara se postiže zadovoljavajuća duljina, širina i čvrstoća erekcije. Najčešće komplikacije su infekcije koje danas iznose do 2% (4), protruzija cilindara te malfunkcija. Jednom ugrađena proteza može dugi niz godina kvalitetno služiti pacijente iako je ponekad potrebna i izmjena radi infekcije ili malfunkcije.

Konačno, svakom pacijentu se pristupa individualno te se u dogovoru s njim izabire najbolji način liječenja ED kako bi oba partnera bila zadovoljna (5).

Literatura

1. Feldman, H.A., et al. Impotence and its medical and psychosocial correlates: results of the Massachusetts Male Aging Study. J Urol, 1994. 151: 54.
   
   
2. Braun, M., et al. Epidemiology of erectile dysfunction: results of the 'Cologne Male Survey'. Int J Impot Res, 2000. 12: 305.
   
   
3. Rasmussen, L., et al. Cardiovascular drugs and erectile dysfunction - a symmetry analysis. Br J Clin Pharmacol, 2015. 80: 1219.
   
   
4. Hellstrom, W.J., et al. Implants, mechanical devices, and vascular surgery for erectile dysfunction. 
   J Sex Med, 2010. 7: 501.
   
   
5. Akakpo, W., et al. Critical Analysis of Satisfaction Assessment After Penile Prosthesis Surgery. 
   Sex Med Rev, 2017. 5: 244.