Uvod

Iako pripadaju skupini elemenata, minerali su važni čimbenici u održavanju zdravlja.  Budući da se ne mogu sintetizirati u našem organizmu, moramo ih unositi hranom ili u obliku gotovih preparata, poput dodataka prehrani. Mineral magnezij, koji je nužan za pravilno odvijanje čitavog niza biokemijskih procesa već se više godina ističe kao „zvijezda“ među mineralima. Posjeduje neke osobine koje mu omogućuju da taj status „zvijezde“ opravdano nosi. Naime, magnezij je dokazano „antistresni” mineral. Uvelike djeluje na stabilizaciju funkcije endokrinog, imunosnog i živčanog sustava. Teško se određuje u krvi jer je uglavnom smješten unutar naših stanica. Najčešće je u kompleksima sa životno važnim energetskim spojevima, poput adenozin-tri-fosfata (ATP-a), a u biljaka čini glavni mineral zelenog pigmenta klorofila. Pojedini lijekovi i ksenobiotici općenito izazivaju smanjenje rezervi magnezija u organizmu koji se tada pojačano izlučuju putem urina. Napori u nalaženju najboljih oblika magnezija koji će djelovati na fiziološke sustave u našem tijelu zajedno u kombinaciji s vitaminima koji potpomažu njegovo djelovanje, rezultiraju nastankom novih, inventivnih dodataka prehrani. Riječ je o jedinstvenom djelatnom obliku magnezija sastavljenom od dviju magnezijevih soli, anorganskog oksida i organskog citrata te triju vitamina B skupine: B6, B9 i B12.

Magnezij

Magnezij je jedan od najvažnijih elemenata u našem organizmu čija dnevna potreba iznosi oko 300 mg. Međutim, ta se vrijednost može uvećati i do 400 mg uslijed određenih bolesti i stanja i za vrijeme povećanih umnih i tjelesnih aktivnosti. Stoga se danas smatra da je upravo količina od 375 mg ta koja osigurava 100% preporučenog dnevnog unosa ovog jedinstvenog minerala, budući da se on ne stvara u našem organizmu, a u namirnicama je sve manje zastupljen radi osiromašivanja tla nutritivno vrijednim mineralima. Dodatno, moramo uzeti u obzir i pojačano trošenje magnezija iz hrane ako se konzumiraju proizvodi poput prerađenih šećera, bijelog brašna i proizvoda napravljenih s tim brašnom i ako se konzumiraju pića s većim sadržajem alkohola. Danas se manjak magnezija očituje kod velikog broja ljudi. Smanjene vrijednosti magnezija nađene su kod dijabetesa melitusa, kroničnih bubrežnih bolesti, nefrolitijaze, osteoporoze, aplastične osteopatije, srčanih i krvožilnih bolesti.

Tri su patofiziološka procesa povezana s nastankom deficita magnezija u organizmu:

i)  smanjena resorpcija preko crijeva;

ii)  uvećani gubitak putem urina;

iii)  unutarstanično zadržavanje samog Mg²⁺⁺ kationa (Musso, 2009).

Hrana je bitan izvor magnezija. Magnezij nalazimo u svom zelenom povrću jer je sastavni dio zelenog pigmenta biljaka - klorofila, u avokadu, kokosu, orašastim plodovima, ali i u ostalim namirnicama, posebno bananama, rajčicama, žitaricama i mesu.

U kojim stanjima je potrebno dodatno uzimati magnezij?

Jedna od glavnih funkcija magnezija je stabilizacija molekule adenozin-tri-fosfat-a (ATP-a) koja je osnova pohrane kemijske energije u stanici. Zbog toga magnezij sudjeluje u aktivaciji tristotinjak enzima, a svaki nedostatak magnezija očituje se slabošću, grčevima u mišićima, probavnim tegobama, kljenuti, smušenošću i velikoj podložnosti stresu. U posebnim stanjima kao što su rekonvalescencija, trudnoća i dojenje potrebe za magnezijem su 25% više. Jednako je tako magnezij potrebno dodatno uzimati prilikom iznimno intenzivnog tjelesnog i umnog rada te nakon konzumacije alkohola i većih količina hrane jer se njegov nedostatak očituje gore navedenim simptomima, a gotovo je nemoguće točno odrediti količinu magnezija u serumu ili krvi jer se on uglavnom nalazi u tkivima, odnosno stanicama. Kako bismo nadoknadili utrošeni magnezij u pojedinim bolestima ili stanjima, vrlo često treba posegnuti za kvalitetnim nadopunama magnezija koji se lako apsorbiraju i djeluju gotovo trenutno. U tom slučaju idealni preparati su brzootapajuće granule koje se uzimaju oralno, a u sebi sadrže komplekse magnezija s pojedinim anionima i vitaminima koji će omogućiti njegovu brzu resorpciju u crijevima i osigurati da odgovarajuća doza dođe do mjesta djelovanja – naših stanica. Dosadašnji preparati magnezija na tržištu uglavnom su se sastojali od jednog oblika magnezija – magnezij oksida. Ponekad je magnezij-oksid stavljen u kombinaciju s magnezij karbonatom koji se odmah nakon dolaska u želudac pretvara u magnezij klorid uslijed djelovanja klorovodične kiseline u želučanom soku.

Kako poboljšati djelovanje magnezija?

Uz ispravne oblike (spojeve) magnezija, za uspješnost djelovanja i sigurnost upotrebe preparata važna je i prisutnost vitamina koji djeluju kao kofaktori u uspostavljanju normalne ravnoteže tog minerala, ujedno utječu na bolju resorpciju, djeluju protuupalno i potpomažu pri normalnom rastu i obnovi stanica. Jedan od glavnih čimbenika koji utječu na apsorpciju i pravilno iskorištavanje magnezija je upravo vitamin B6.

Općenito o vitaminima

Vitamini su uglavnom male molekule koje svoje djelovanje ispoljavaju u čitavom nizu bioloških ciklusa. Oni su pomoćne tvari u enzimskoj katalizi i sudjeluju u biokemijskim reakcijama u našoj stanici. Vitamini su nužni i nezamjenjivi za normalan proces izmjene tvari u našem tijelu. Većina vitamina ne može se sintetizirati u našem organizmu te se moraju unijeti putem hrane i pića. Samo male količine pojedinih vitamina nastaju u organizmu iz pojedinih molekula. Razlikujemo vitamine topive u vodi i one topive u mastima.

Najvažniji predstavnici skupine vitamina topljivih u vodi jesu vitamini skupine B i vitamin C. U organizmu se uglavnom ne mogu uskladištiti u većoj količini, brzo se izlučuju putem urina i vijek trajanja im je kratak, stoga je vrlo važna njihova stalna zastupljenost u svakodnevnim obrocima. Mogućnost nastanka hipervitaminoza u njihovu je slučaju relativno mala jer se eventualni višak lako izlučuje iz organizma putem mokraće.

Svi vitamini B skupine topivi su u vodi, a među njima, ubrajamo neke ključne za rad i funkcioniranje naših stanica. Pojedini od njih sadržani su u nekim farmaceutskim oblicima zajedno s mineralom magnezijem. To su redom: vitamin B6, vitamin B9 ili folna kiselina te vitamin B12.

Vitamin B6

Naziv vitamin B6 odnosi se na piridoksal, piridoksin, piridoksamin i njihove fosforilirane derivate. Aktivan oblik ovog vitamina, piridoksal-fosfat, ima brojne uloge u našem organizmu, većinom kao koenzim (pomoćnik enzima tijekom katalize), ali i kao prostetska skupina vezana trajno za neke enzime. Vitamin B6 tako sudjeluje u metabolizmu aminokiselina, lipida i glukoze, ali i u sintezi nekih važnih molekula (neuroprijenosnika, hemoglobina i nukleinskih kiselina). Također je od velike važnosti za zdravlje imunosnog, kardiovaskularnog i neuro-endokrinog sustava. Vrlo je rasprostranjen vitamin u namirnicama poput banana, mlijeka, jetri, kvascu, a najbolji izvori su meso, sve integralne žitarice, orašasti plodovi i mahunarke. Nedostatak ovog vitamina topivog u vodi nije učestao i javlja se u kombinaciji s nedostatkom drugih vitamina B skupine. Važno je naglasiti da je vitamin B6 potreban  i za dobro iskorištavanje proteina iz hrane. Štoviše, dnevno potrebna količina tog vitamina jako ovisi o dnevnom unosu proteina. Nedostatak vitamina B6 se očituje ljuštenjem kože, promjenama na sluznici, upalnim promjenama i žarenjem jezika, grčevima u rukama i nogama. U kombinaciji s magnezijem postiže izvrsne rezultate prema znanstvenim istraživanjima koja su nedavno provedena (Holton, 2016). Omogućuje smanjenje tipičnih neugodnih simptoma prije menstruacije, smanjuje otok nogu i nadutost u trbušnoj šupljini.

Vitamin B9 ili folna kiselina

Vitamin B9 ili folna kiselina važan je čimbenik rasta i razvoja te je potreban u suzbijanju upalnih procesa u organizmu. Vitamin B9 pogoduje smanjenju biomarkera upale homocisteina i C-reaktivnog proteina u krvi. Preporuča se za odgovarajuću pripremu organizma žene za začeće, ali i za pravilan rast i razvoj ploda. Pojačani unos folne kiseline, uz odgovarajuće preparate, omogućuju nam i namirnice koje u sebi sadrže ovaj jedinstveni vitamin: to su, u prvom redu, sve namirnice koje obiluju tamnozelenim lišćem, mahunarke, suho voće i pivski kvasac te pšenične klice. U kombinaciji s vitaminom B6, B12 i magnezijem, folna kiselina može ispoljiti svoje djelovanje adekvatnom transformacijom u jetri u svoj aktivni oblik i uvelike doprinijeti eritrocitopoezi i normalnom razvoju neuralne cijevi tijekom embrionalnog rasta, ali i prevenirati razorne neurološke bolesti u starijoj životnoj dobi (Kuan-Ju, 2005).

Vitamin B12 ili kobalamin

Vitamin B12 ili kobalamin osigurava pravilno iskorištavanje željeza i pravilno sazrijevanje eritrocita. Molekula kobalamina sadržava kobaltov atom u središtu porfirinskog prstena. Postoji nekoliko derivata kobalamina, a međusobno se razlikuju po ligandima vezanima na kobaltov atom. Jedan od derivata kobalamina jest i cijanokobalamin koji ne postoji u prirodi, ali se dobiva industrijski zbog niskih troškova proizvodnje i stabilnosti spoja. U stanicama cijanokobalamin prelazi u metilkobalamin ili adenozilkobalamin. Kobalamin je neophodan za normalan rast i prehranu svih stanica. U našem se tijelu pohranjuje u jetri i tu stoji u pričuvi. Kod nedostatka tog vitamina često se pojavljuje gastritis koji prate propadanje sluznice želuca, upalne promjene sluznice jezika i neurološke promjene. Istraživanja su pokazala da je suplementacija ovim vitaminom, u kombinaciji s folnom kiselinom (B9) i vitaminom B6 najbolja za prevenciju porasta homocisteina (upalnog čimbenika i jednog od biomarkera u Alzheimerovoj bolesti) u krvi (Kuan-Ju, 2005). Namirnice bogate vitaminom B12 jesu: pivski kvasac, žutanjak, tvrdi sirevi, vrhnje, meso, riba i jaja, pa se deficit može javiti prilikom dugotrajnije prehrane koja se zasniva isključivo na namirnicama biljnog podrijetla bez korištenja namirnica životinjskog podrijetla. Neophodno je stoga da vegani koriste kao zaslađivač ječmeni slad koji je bogat vitaminom B12 i da u svoju prehranu unose one alge koje su u stanju sintetizirati taj vitamin kako ne bi nastupio deficit B12. Vitamin B12 u kombinaciji s elementom magnezijem omogućuje pravilno sazrijevanje stanica eritrocitopoeze i redovito se primjenjuje u liječenju anemije izazvane neadekvatnim sazrijevanjem stanica crvene krvne loze.

Kombinacija različitih oblika magnezija i vitamina B6, B9 i B12

Navedeni vitamini sadržani u jedinstvenoj kombinaciji kojom se u naš organizam ujedno unosi magnezij u dva različita oblika: kao magnezij oksid (anorganska sol) i magnezij citrat (organska sol) u kombinaciji. Magnezij oksid sadrži najviše magnezija po jedinici doziranja i zajedno s lako topivim i bioraspoloživim magnezijem citratom postiže željenu koncentraciju magnezija u biološkim sustavima nakon oralne konzumacije. Naime, najmanja bioraspoloživost magnezij oksida iznosi oko 4%, što znači da će se nakon konzumacije 100 mg, 96 mg zadržati u crijevima, a 4 mg će ući u krvotok. Za razliku od tog oblika magnezija, magnezij citrat poznat je po svojoj visokoj bioraspoloživosti i ona može iznositi od najmanje 50 pa do 90%. Dakle, najmanje će se polovica od unesene oralne količine resorbirati u krv, a ostatak ostaje u crijevima. Upotrebom preparata u kojem je magnezij sadržan u obliku magnezij oksida od 255 mg i magnezij citrata od 120 mg dobivamo ukupno 375 mg magnezija po pripravku. Korištenjem takvog proizvoda osiguravamo od tri do pet puta veću resorpciju magnezija u krv i dovoljnu količinu magnezija koji je potreban za normalnu peristaltiku crijeva i metabolizam dobrih bakterija u crijevima osiguravajući na taj način sintezu malih molekula koje djeluju na brojne organe od mozga do kostiju i jetre. Stoga je razumljivo da sam magnezij oksid, osim što djeluje lagano laksativno i pomaže kod probavnih grčeva, poboljšava i stanja poput anksioznosti te povoljno djeluje na koštani sustav. Općenito je napredak u razvoju novih oblika lijekova i njihovih međusobnih kombinacija uvelike utjecao na bolju bioraspoloživost i poboljšanje farmakokinetskih osobina lijeka (Verbanac i Stepanić, 2013).

Kada je riječ o magnezij citratu, on posjeduje dodatne blagodati po naš organizam. Još se tijekom 2003. godine u časopisu Magnesium Research objavio rezultat studije koja je provedena kao dvostruko-slijepa, randomizirana na 46 zdravih ispitanika. U ispitivanju je magnezij citrat pokazao najbolju bioraspoloživost i dostigao najvišu koncentraciju magnezija u slini u usporedbi s ostalim preparatima magnezija tijekom 60 dana istraživanja (Walker et al, 2003). Nadalje, istraživanja provedena u pacijenata koji su bolovali od bubrežnih kamenaca nastalih taloženjem kalcijeva oksalata još su jednom potvrdila opažanja uočena desetak godina prije, da magnezij citrat može pomoći u prevenciji stvaranja samih kamenaca. Novost tog istraživanja bila je ta da je uočeno kako magnezij citrat izuzetno doprinosi uspješnosti uklanjanja oksalatnih kamenaca iz bubrega nakon provedene intervencije šok-valovima i litotripsije ako se kontinuirano uzima tjedan dana prije intervencije. Utvrđeno je da magnezij citrat čini kamence kalcijeva oksalata fragilnijima i na taj način je postupak njihovog uklanjanja učinkovitiji (Barbera et al, 2016). Potrebno je ovdje iznijeti i istraživanje prilikom kojeg su testirani razni preparati magnezija kod magnezij-depriviranih štakora i ustanovljeno je da su organske soli magnezija bolje bioraspoložive od anorganskih soli (Coudray et al, 2005). Međutim, logičan zaključak koji se nameće govori u prilog da je kombinacija unošenja obiju vrsta soli, magnezij oksida i magnezij citrata ona koja će najbolje zadovoljiti potrebe za magnezijem jer se djelovanje na pojedine sustave u organizmu pojedinih soli magnezija razlikuje.

Navedena kombinacija, magnezij oksid i citrat s vitaminima B6 (odgovornog za već spomenutu bolju apsorpciju magnezija iz crijeva u krv), B9 i B12 dovodi do sinergističkog učinka na poboljšanje općeg stanja i uspostavu ravnoteže energije i metabolizma u stanicama. Bioraspoloživost magnezija u takvoj kombinaciji je najmanje za tri do pet puta veća nego kad se magnezij uzima zasebno kao magnezij oksid. Stoga se ova kombinacija, uvelike preporuča za svakodnevnu upotrebu prilikom većih tjelesnih ili umnih napora, prije i nakon sportskih aktivnosti, u stanjima koja su povezana s grčevima u mišićima i općenito kod bolesti koštano-mišićnog sustava. Nadalje, uputno ju je koristiti kod problema u probavom traktu i poteškoćama povezanim sa spavanjem, ali i kao pomoć u svladavanju napetosti i tjeskobe povezanih sa svakodnevnim stresnim situacijama.

Literatura

1. Barbera M, Tsirgiotis A, Barbera M, Paola Q. The importance of citrates in treatment and prophylaxis of calcium oxalate urinary stones. Arch Ital Urol Androl. 2016, 88 (4): 343-344

2.Coudray C, Rambeau M, Feillet-Coudray C, Gueux E, Tressol JC, Mazur A, Rayssiguier Y. Study of magnesium bioavaialbility from ten organic and inorganic Mg salts in Mg-depleted rats using stable isotope approach. Magnes Res. 2005; 18 (4): 215-223.

3. HoltonK. The role of diet in the treatment of fibromyalgia. Pain Manag. 2016; 6(4): 317–320.

4. Kuan-Ju C, Wen-Harn P, Feili-Lo Y, Ien-Lan W, Ning-Sing S, Bi-Fong L. Association of B vitamins status and homocysteine levels in elderly Taiwanese Asia Pac J Clin Nutr 2005; 14 (3):250-255.

5. Musso CG.Magnesium metabolism in health and disease. Int Urol Nephrol. 2009; 41 (2):357-362.

6. Ranade VV, Somberg JC. Bioavailability and pharmacokinetics of magnesium after administration of magnesium salts of humans. Am J Ther. 2001, 8 (5): 345-357.

7. Verbanac D, Stepanić, V. Novi pogled na istraživanje lijekova – nove formulacije i kombinacije. Farmaceutski tehničar : stručno informativni časopis farmaceutskih tehničara Hrvatske. 2013, 63: 7-12

8.Walker AF, Marakis G, Christie S, Byng M. Mg citrate found more bioavaialable than other Mg preparations in randomized, double-blind study. Magnes Res. 2003, 16 (3):183-191.