Kvalitetna prehrana povoljno utječe na imunosni sustav te smanjuje rizik od nezaraznih bolesti, posebno kod dojenčadi i male djece. Među ključnim nutrijentima, magnezij se ističe zbog uloge u više od 600 biokemijskih procesa u tijelu, uključujući očuvanje stabilnosti DNA i funkcije živčanog sustava. Magnezij je neophodan za procese kao što su replikacija i popravak DNA, čime doprinosi očuvanju genomske stabilnosti.

Oštećenje DNA može se dogoditi u bilo kojem razdoblju života, dok manjak određenih nutrijenata, poput magnezija može ubrzati spomenute procese. Pokazatelji oštećenja DNA, poput mikronukleusa, nukleoplazmatskih mostova i nuklearnih pupoljaka, koriste se za procjenu genomske stabilnosti i povezuju se s razvojem različitih bolesti. Narušeni status mikronutrijenata, poput niskih razina magnezija, može ometati procese popravka DNA. Uz to, visoke razine homocisteina, aminokiseline koja nastaje razgradnjom metionina iz hrane, doprinosi oštećenju DNA, povećavajući rizik od neurodegenerativnih bolesti.

Također, manjak vitamina B12 i folata, ključnih za pretvorbu homocisteina u metionin može dodatno ubrzati spomenute procese. Iako je uloga magnezija u zdravlju naširoko poznata, njegova funkcija u prevenciji oštećenja DNA kod ljudi nije u potpunosti istražena. Stoga je cilj nedavno provedene studije bio procijeniti u kojoj mjeri manjak magnezija, samostalno ili u kombinaciji s povišenim razinama homocisteina, može potaknuti oštećenje DNA kod ljudi.
Studija je uključila 172 sudionika, od kojih 36 muškaraca i 136 žena, dobi između 35 i 65 godina, iz Južne Australije. Svim su sudionicima izmjerene razine magnezija, homocisteina, folata i vitamina B12 u krvi, kao i pokazatelji oštećenja DNA, poput mikronukleusa, nukleoplazmatskih mostova i nuklearnih pupoljaka.

Prema rezultatima, uočena je značajna inverzna korelacija između razine magnezija i homocisteina (p < 0,0001). Nadalje, uočena je pozitivna korelacija između razine magnezija i folata (p=0,002) te vitamina B12 (p=0,007). Više razine magnezija povezane su s nižom učestalošću mikronukleusa (p < 0,0001) i nukleoplazmatskih mostova (p < 0,0001).

Sudionici s niskim razinama magnezija i visokim razinama homocisteina imali su značajno veću učestalost mikronukleusa i nukleoplazmatskih mostova, u usporedbi sa sudionicima s visokim razinama magnezija i niskim razinama homocisteina (p < 0,0001).

Zaključno, optimalan unos mikronutrijenata, poput magnezija i vitamina B skupine, može smanjiti razinu homocisteina te spriječiti oštećenje DNA. Također, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se odredila preporučena količina magnezija potrebna za postizanje zaštitnih učinaka.