Uvod

Višak teških metala i nedostatak minerala do kojih dolazi uslijed erozije tla mogu dovesti do smanjene razine magnezija u tlu. Rafinirana hrana također često sadrži vrlo nisku razinu magnezija. Ti razlozi mogu dovesti do povećane potrebe za unosom magnezija putem dodataka prehrani.

Magnezij je jedan od najvažnijih mikronutrijenata potrebnih za normalno funkcioniranje organizma i najzastupljeniji je intracelularni kation. Pripada skupini minerala, nutrijenata neophodnih za odvijanje brojnih reakcija u organizmu. Minerali se ne mogu sintetizirati u organizmu, te je nužna njihova primjena putem hrane, pića ili dodataka prehrani. Magnezij je uključen u više od 300 metaboličkih reakcija u tijelu, uključujući sintezu proteina, sintezu ATP-a, rast i razmnožavanje stanica te sintezu DNA i RNA. Zbog brojnih funkcija u organizmu, magnezij igra važnu ulogu u prevenciji bolesti i cjelokupnom zdravlju. Niska razina magnezija povezuje se s kroničnim bolestima popust migrene, Alzheimerove bolesti, kardiovaskularnih bolesti, šećerne bolesti tipa 2 i brojnih drugih. Višak teških metala i nedostatak minerala do kojih dolazi uslijed erozije tla mogu dovesti do smanjene razine magnezija u tlu. Rafinirana hrana također često sadrži vrlo nisku razinu magnezija. Ti razlozi mogu dovesti do povećane potrebe za unosom magnezija putem dodataka prehrani. Kako bi se dugoročno spriječile kronične bolesti, važno je usredotočiti se na pravovremeno prepoznavanje i liječenje uzroka koji mogu potpomoći nastanku istih, kao što je npr. nedostatak magnezija, a ne se samo fokusirati na liječenje akutnih bolesti.

Uloga magnezija u organizmu

Ljudski organizam sadrži oko 25 g magnezija. Većina, čak 90%, pohranjena je u kostima (67%) i mišićima (23%), dok se ostatak nalazi u stanicama različitih tkiva i organa. Svakoj stanici potreban je magnezij za normalno funkcioniranje. Magnezij djeluje kao kofaktor odnosno „pomoćna molekula“ u više od tristo enzimski kataliziranih reakcija u organizmu. Sudjeluje u energetskim procesima stanice, gdje se veže na molekulu ATP-a pri čemu ona postaje biološki aktivna. Omogućava formiranje proteina iz aminokiselina, sudjeluje u procesima stvaranja i obnove RNA i DNA molekula te je važan za odvijanje normalne neurotransmisije. Utječe na metabolizam inzulina i potpomaže održavanju normalne razine šećera u krvi. Važan je za pravilan rast zubi i kosti gdje djeluje u suradnji s kalcijem. Magnezij možemo naći u orašastim plodovima, zelenom povrću, banani, rajčici, žitaricama, mesu i brojnim drugim namirnicama. Kod zdravog organizma, 100% preporučena količina magnezija iznosi 300 mg dnevno, dok doza terapijske nadoknade u teškom manjku magnezija iznosi i do 800 mg na dan.

Bolesti i stanja koja mogu dovesti do hipomagnezemije

Kod određenih bolesti dolazi do povećanog gubitka magnezija što može rezultirati dodatnim kliničkim pogoršanjem. Kod gastrointestinalnih poremećaja, poput Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa ili dijareje zbog bilo kojeg uzroka, dolazi do povećanog gubitka magnezija. U tim se stanjima magnezij gubi putem intestinalnih sekreta pri čemu treba naglasiti da se taj gubitak događa neregulirano, odnosno da je jedino mjesto homeostatke regulacije koncentracije magnezija bubreg. Pri tome je bitno istaknuti da magnezij kod Crohnove bolesti ima važnu imunomodulatornu ulogu, jer djeluje antiinflamatorno. Uslijed njegove smanjene koncentracije dolazi do povećanog stvaranja proupalnih citokina i posljedično veće aktivnosti bolesti.

Šećerna bolest tipa 2 epidemiološki je i patofizološki usko povezana s hipomagnezemijom. Inzulin omogućava prijenos magnezija iz izvanstaničnog u unutarstanični prostor te se na taj način povećava reapsorpcija magnezija u bubrezima. Inzulinska rezistencija, koja je prisutna kod šećerne bolesti tipa 2, uzrokuje smanjenu količinu magnezija u stanicama. Magnezij je bitan za normalno lučenje inzulina iz beta stanica gušterače, a nužan je i za normalno djelovanje inzulina, pa u hipomagnezemiji dolazi do porasta inzulinske rezistencije. Stoga dolazi do začaranog kruga: šećerna bolest dovodi do povećanog gubitka magnezija urinom, a nastala hipomagnezemija pogoršava metabolizam glukoze i inzulinsku rezistenciju, itd. Time dolazi do lošije kontrole glikemije, te raste rizik od komplikacija poput retinopatije, nefropatije ili dijabetičkog stopala. Dokazano je da nadoknada magnezija u bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 poboljšava metabolizam glukoze i smanjuje inzulinsku rezistenciju. Utvrđeno je da je rizik od hipomagnezemije kod šećerne bolesti tipa 2 veći kod starijih pacijenata. Procjenjuje se da čak 14 do 48% oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 ima hipomagnezemiju. Rizik od manjka magnezija dodatno raste u slučaju terapije diureticima, inhibitorima protonske pumpe ili uz druge dodatne faktore koji mogu smanjiti apsorpciju ili povećati gubitak magnezija. Stoga se uzimanje magnezija u obliku dodataka prehrani može preporučiti osobama oboljelim od šećerne bolesti tipa 2. Ipak, valja biti oprezan ukoliko je istovremeno prisutna renalna insuficijencija, jer tad raste rizik od hipermagnezemije. U tim slučajevima uputno je pratiti razinu magnezija u serumu.

Veliki rizik od deficita magnezija javlja se kod alkoholizma. Procjenjuje se da približno 30% alkoholičara ima hipomagnezemiju. Za navedeno je odgovorno više mehanizama, a dva najvažnija su smanjeni unos magnezija prehranom i povećan gubitak urinom zbog alkoholom inducirane tubularne disfunkcije koja dovodi do smanjenja reapsorpcije magnezija.

U starijoj životnoj dobi nerijetko dolazi do manjka brojnih vitamina i minerala u tijelu. Neki od razloga tome su brojni komorbiditeti, uzimanje brojnih lijekova koji utječu na metabolizam vitamina i minerala kao i prehrana s oskudnim unosom istih. Nedostatan unos mikronutrijenata kod starijih može ubrzati proces prirodnog starenja i usporiti obnovu stanica, imunološke reakcije, vid, sluh i kognitivne performanse. Nekoliko studija ukazuje na povezanost niske razine magnezija sa starenjem i bolestima koje se javljaju kod starije populacije. Dokazano je da sam proces starenja utječe na deficit magnezija, uslijed kojeg može doći do smanjene memorije kod osoba starije životne dobi, neurodegenerativnih bolesti, smanjene snage mišića, otpornosti na inzulin i povećanog rizika od razvoja malignih bolesti. Magnezij ima veliku ulogu u profilaksi migrene. Cilj profilakse migrene je smanjiti učestalost, trajanje i težinu akutnog napadaja i povećati učinak liječenja. Magnezij blokira NMDA receptor, koji je odgovoran za osjet boli čime dolazi do analgetičkog učinka. Smjernice za liječenje migrene svrstavaju magnezij u drugu liniju profilakse. Kod psihijatrijskih poremećaja, poput shizofrenije, ADHD-a ili Alzheimerove bolesti magnezij može pomoći u smanjenju progresije bolesti. Utvrđeno je da je kod pacijenata koji boluju od spomenutih bolesti uočena niža razina magnezija u krvi nego kod zdravih osoba. Nedostatak magnezija može uzrokovati nesanicu, anksioznost i češće napadaje spomenutih bolesti. Magnezij je također jako bitan kod sportaša, pogotovo profesionalnih. Zbog napora kojima su izloženi i jakog znojenja, dolazi do većeg gubitka magnezija nego kod tjelesno neaktivnih osoba. Često se javljaju snažni grčevi mišića kod kojih magnezij može uvelike pomoći.

Magnezij i lijekovi

U slučaju diuretske terapije hipokalemija i hipomagnezemija imaju zajednički uzrok, uz bitnu napomenu da je nadoknada kalija u pravilu neuspješna sve dok se ne nadoknadi magnezij. Tome je tako zbog direktne uloge magnezija u zatvaranju membranskih kanalića kroz koje kalij izlazi iz stanica i potom se iz organizma gubi urinom.

Magnezij može stupati u interakcije s nekim lijekovima, pri čemu treba prilagoditi njegovu primjenu.

Bioraspoloživost bisfosfonata smanjena je uz istodobnu primjenu magnezija, te je potrebno napraviti razmak od barem jednog sata nakon uzimanja lijeka.

U prisutnosti magnezija neki antibiotici poput tetraciklina i kinolona mogu stvarati netopive komplekse čime se smanjuje njihova učinkovitost. Preporuka je uzimanje preparata magnezija barem dva sata iza uzimanja spomenutih antibiotika.

Diuretici Henleove petlje (furosemid, torasemid) i tiazidi/tiazidima slični diuretici uzrokuju povećano izlučivanje magnezija urinom, dok diuretici koji štede kalij (amilorid, triamteren, spironolakton i eplerenon) uzrokuju smanjenu ekskreciju magnezija. Diuretici Henleove petlje uzrokuju smanjenu paracelularnu reapsorpciju magnezija u bubrezima zbog smanjenja pozitiviteta u tubularnoj tekućini, dok tiazidski diuretici smanjuju transcelularnu reapsorpciju magnezija. Diuretici koji uzrokuju povećano izlučivanje magnezija mogu dovesti do hipomagnezijemije, te se može preporučiti uporaba magnezija u obliku dodataka prehrani. Kod tih je bolesnika uputno prekontrolirati razinu magnezija u serumu, pogotovo ako je tijekom diuretske terapije prisutna hipokalemija, jer je poznato da oko 50% bolesnika s hipokalemijom ima hipomagnezemiju. U slučaju diuretske terapije hipokalemija i hipomagnezemija imaju zajednički uzrok, uz bitnu napomenu da je nadoknada kalija u pravilu neuspješna sve dok se ne nadoknadi magnezij. Tome je tako zbog direktne uloge magnezija u zatvaranju membranskih kanalića kroz koje kalij izlazi iz stanica i potom se iz organizma gubi urinom. Valja stoga imati na umu da hipomagnezemija dovodi do refraktorne hipokalemije.

Inhibitori protonske pumpe smanjuju apsorpciju magnezija u crijevu. Točan mehanizam nije u potpunosti razjašnjen, ali najvjerojatnije dovode do smanjenog transepitelnog prijenosa magnezija iz crijevnog lumena u krvotok.

Pri uzimanju bilo kojih lijekova koji utječu na razinu magnezija u krvi, savjetuje se redovito pratiti razinu magnezija.

Kliničke manifestacije manjka magnezija

Posebice važnu ulogu magnezij igra u trudnoći gdje pomaže kod grčeva u nogama koje brojne trudnice imaju.

Uslijed niskih razina magnezija može doći do umora, trnaca u šakama i stopalima, grčeva u mišićima, dezorijentiranosti, konvulzija, omaglica i povećanog broja otkucaja srca, a u težim slučajevima i do životno ugrožavajućih malignih aritmija uključujući torsade de pointes. Također može doći do drugih poremećaja elektrolita poput smanjenja razine kalija i kalcija u krvi. U tom smislu je bitno naglasiti da je magnezij potreban za normalno lučenje i djelovanje paratireoidnog hormona pa u njegovom manjku putem više mehanizama dolazi do hipokalcemije.

Posebice važnu ulogu magnezij igra u trudnoći gdje pomaže kod grčeva u nogama koje brojne trudnice imaju. Brojne studije su dokazale da teška hipomagnezemija u trudnoći može potpomoći razvoju visokog krvnog tlaka, dovesti do preuranjenog porođaja, povećati učestalost grčeva nogu i zatvora kod trudnica pa čak i ograničiti rast fetusa.

Razlike u biološkom učinku različitih preparata magnezija

Magnezijev oksid i citrat s vitaminima B6, B9 i B12 dovode do sinergističkog učinka te mogu povoljno utjecati na opće stanje i uspostavu ravnoteže energije i metabolizma u stanicama. Bioraspoloživost magnezija u takvoj kombinaciji je najmanje za tri do pet puta veća nego kad se magnezij uzima zasebno kao magnezij oksid.

Na tržištu danas nailazimo na brojne dodatke prehrani koji u svom sastavu sadrže magnezij. Važno je znati da nemaju sve soli magnezija isti učinak, odnosno istu bioraspoloživost. Magnezijev oksid primijenjen oralno ima bioraspoloživost oko 4%, magnezijev karbonat oko 30%, dok magnezijev citrat prednjači s bioraspoloživošću oko 90%. Visoku bioraspoloživost također imaju magnezijev glicinat (oko 80%) i malat (oko 70%). Dio magnezija koji se ne apsorbira u krvotok, ostaje u crijevima gdje stimulira peristaltiku. Preparati magnezija koji sadrže kombinaciju njegovih različitih soli, najbolje su iskoristivi u organizmu. Primjer toga je kombinacija magnezij citrata i magnezij oksida. Magnezij citrat, kao što je spomenuto ima vrlo visoku bioraspoloživost te će se većina te soli apsorbirati u krvotok. Apsorpcijom u krvotok magnezij citrat potpomaže održavanju normalne funkcije mišićnog i živčanog sustava, ravnoteže elektrolita te prevenira nastanak bubrežnih kamenaca. S druge strane, magnezijev oksid je sol primjenom koje se svega 4% magnezija apsorbira u krvotok, dok ostatak ostaje u crijevima gdje potpomaže njihovom normalnom radu; omogućava održavanje normalne mikroflore, ima blago laksativno djelovanje, smanjuje grčeve u probavnom sustavu te sudjeluje u metabolizmu bakterija crijevne flore. Kombinacijom ove dvije soli koje sadrže 255 mg magnezija u obliku oksida i 120 mg magnezija u obliku citrata dobivamo preparat koji sadrži dnevnu dozu magnezija od 375 mg. Djelovanje magnezija, osim kombinacijom citratnog i oksidnog oblika soli, dodatno se može pojačati dodatkom određenih vitamina B skupine. Piridoksin ili vitamin B6 djeluje sinergistički u kombinaciji s magnezijevim solima, dovodi do smanjenja tipičnih neugodnih simptoma prije menstruacije, smanjuje otok nogu i nadutost u trbušnoj šupljini. Vitamin B9, poznatiji kao folna kiselina, u kombinaciji s vitaminima B6, B12 i magnezijem, može ispoljiti svoje djelovanje pretvorbom u jetri u svoj aktivni oblik i uvelike doprinijeti eritrocitopoezi i normalnom razvoju neuralne cijevi tijekom embrionalnog rasta, ali i prevenirati razorne neurološke bolesti u starijoj životnoj dobi. Vitamin B12 u kombinaciji s magnezijem sudjeluje u pravilnom sazrijevanju stanica eritrocitopoeze. Magnezijev oksid i citrat s vitaminima B6, B9 i B12 dovode do sinergističkog učinka te mogu povoljno utjecati na opće stanje i uspostavu ravnoteže energije i metabolizma u stanicama. Bioraspoloživost magnezija u takvoj kombinaciji je najmanje za tri do pet puta veća nego kad se magnezij uzima zasebno kao magnezij oksid. Stoga se ova kombinacija, uvelike preporuča za svakodnevnu upotrebu prilikom većih tjelesnih ili umnih napora, prije i nakon sportskih aktivnosti, u stanjima koja su povezana s grčevima u mišićima i općenito kod bolesti koštano-mišićnog sustava. Nadalje, uputno ju je koristiti kod problema u probavom traktu i poteškoćama povezanim sa spavanjem.

Zaključak

Magnezij je najzastupljeniji unutarstanični kation koji kao kofaktor sudjeluje u mnogobrojnim enzimskim reakcijama u organizmu. Hipomagnezemija je česti klinički entitet koji se međutim rijetko prepoznaje, jer se koncentracija magnezija uglavnom rutinski ne provjerava. Osobe s hipomagnezemijom, kao i one s povećanim rizikom od razvoja manjka magnezija treba prepoznati te im u odgovarajućim kliničkim okolnostima preporučiti uzimanje preparata magnezija u obliku dodatka prehrani. Prilikom terapije magnezijem dodatan oprez potreban je kod oštećenja bubrežne funkcije. 

Primjeri iz prakse

1. Umirovljenica, 72 god, dolazi u ljekarnu i žali se na otečenost i grčeve u nogama. Tegobe se pojačavaju s dolaskom toplijih dana. Radi bolova neki puta uzme analgetik. Iz razgovora saznajemo da gđa. boluje od hipertenzije i šećerne bolesti tipa 2, te da je prije godinu dana preboljela infarkt miokarda.

Terapija: bisoprolol/hidroklorotijazid 5mg/6,25mg; 1, 0, 0

metformin 850mg; 1, 1, 1

acetilsalicilna kiselina 100mg; 0, 1, 0

klopidogrel 75mg; 0,1,0

ibuprofen 600mg; po potrebi, do maksimalno 2 tablete dnevno

Hidroklorotijazid i inzulinska rezistencija kod šećerne bolesti tipa 2 mogu uzrokovati smanjenje serumskih koncentracija magnezija zbog čega pacijentica može osjećati grčeve i bolove u nogama. Preporučiti pacijentici oralni pripravak magnezija koji sadrži kombinaciju citrata i oksida, najbolje u obliku granula koje zaobilaze gastrointestinalni trakt, u dozi od 375mg dnevno. Eventualno preporučiti pacijentici lokalnu primjenu analgetika na oboljela mjesta u obliku gela.

2. Muškarac, 28god, profesionalni košarkaš, dolazi u ljekarnu te traži vitaminsko-mineralni pripravak. Kaže da trenira dva puta dnevno, te tijekom i nakon tjelesne aktivnosti ima grčeve u nogama, najviše u području zadnje lože i lista. Navodi da mu se jednom dogodio grč u obje zadnje lože tolikog intenziteta da je skoro pao u nesvijest. Od lijekova ne uzima ništa, zdravo se hrani i spava barem osam sati dnevno. Smatra da prehranom ne unosi dovoljno vitamina i minerala i traži preporuku za određeni dodatak prehrani.

Zbog intenzivne tjelesne aktivnosti, muškarcu bi preporučili dodatak prehrani koji sadrži kombinaciju vitamina i minerala koji se postupno oslobađaju kako bi se tokom dana održala njihova potrebna razina u organizmu. Poželjno je također da prije spavanja uzme pripravak magnezija koji sadrži kombinaciju soli citrata i oksida u dozi od 375mg koji će potpomoći smanjenju grčeva tokom noći.

3. Žena, 39 godina, dolazi u ljekarnu te se žali glavobolju, osjećaj umora i iscrpljenosti. Prije pola godina zbog čestih i jakih glavobolja posjetila je neurologa, koji joj je propisao lijekove. Prije korištenja lijekova često je uz intenzivnu glavobolju osjećala mučninu, znojenje ruku, nije podnosila sunce i jako joj je smetala buka. Od tada se stanje poboljšalo, ali problemi su još uvijek prisutni. Prije 3 sata već je uzela propisani lijek, međutim nije joj do kraja pomogao.

Terapija: sumatriptan 50mg; po potrebi jednom dnevno

Iz anamneze pacijentice, vidi se da je bolovala od migrena, čiji su se simptomi poboljšali nakon uvođenja sumatriptana. S obzirom da je već uzela dozu lijeka koja joj je propisana, pacijentici treba savjetovati uzimanje nesteroidnog protuupalnog analgetika, te po mogućnosti preporučiti mirovanje tokom ostatka dana. Pacijentici je svakako preporučljivo i uzimanje oralnog oblika magnezija, najbolje kombinaciju citratnog i oksidnog oblika, koji bi mogao povoljno utjecati na simptome migrene i smanjiti intenzitet boli.

4. Muškarac, 56 god, dolazi u ljekarnu žaleći se na bol u želucu i osjećaj jakog lupanja srca. Navodi da se problemi pojačavaju nakon što odigra s prijateljem tenis i pojede neku brzu hranu. Iz razgovora saznajemo da se već godinama bori s osjećajem boli i kiseline u želucu radi čega uzima terapiju. Prije tjedan dana završio je da drugom eradikacijskom terapijom Helibacter pylori infekcije , koju je teško podnio.

Terapija: pantoprazol 40mg; 1,0,1

bismutov oksid 120mg; 2,0,2

amoksicilin 1000mg; 1,0,1

metronidazol 400mg; 1,1,1

Iz anamneze pacijenta vidimo da ima dugotrajnih problema sa želucem zbog čega uzima inhibitor protonske pumpe pantoprazol. U ovom slučaju bitno je napomenuti pacijentu kako pravilna prehrana igra važnu ulogu u ublažavanju simptoma bolesti. Treba savjetovati izbjegavanje alkoholnih pića i teške, začinjene hrane. Osjećaj pojačanog lupanja srca može biti posljedica pojačane fizičke aktivnosti, ali ne smijemo isključiti činjenicu da mogući uzrok može biti i manjak magnezija u organizmu uslijed dugotrajne primjene IPP-a. Savjetovat ćemo pacijentu uzimanje 375mg magnezija u obliku kombinacije oksida i citrata. Svakako pacijenta treba uputiti na pregled gastroenterologu radi dugotrajnih gastrointestinalnih problema.

5. Žena, 32 god, dolazi u ljekarnu žaleći se na umor, kihanje i začepljen nos. Kaže da joj se često s dolaskom proljeća pojavljuju isti simptomi. Navodi da ne koristi ništa od lijekova, osim trenutno dekongestiva u obliku spreja. Iz pacijentičinih simptoma zaključujemo da se najvjerojatnije radi o reakciji na inhalatorne alergene koji se javljaju početkom proljeća. Preporučujemo joj uzimanje antihistaminika na bazi loratadina, te preporučujujemo pripravak magnezija u obliku granula u kombinaciji s vitaminima B6, B9 i B12 koji joj mogu pomoći u smanjenju simptoma umora. Svakako savjetovati praćenje alergena i izbjegavanje izlaganja alergenima.

Literatura

1. Agencija za lijekove i medicinske proizvode – HALMED. Sažetak opisa svojstava lijeka: Zipantola. Dostupno na: http://www.halmed.hr/Lijekovi/Baza-lijekova/Zipantola-40-mg-zelucanootporne-tablete/11755/. Datum pristupa informaciji 23.travnja 2018.
2. Agencija za lijekove i medicinske proizvode – HALMED. Sažetak opisa svojstava lijeka: Hiramicin. Dostupno na: http://www.halmed.hr/Lijekovi/Baza-lijekova/Hiramicin-100-mg-tvrde-kapsule/11311/. Datum pristupa informaciji 21.travnja 2018.
3. Agencija za lijekove i medicinske proizvode – HALMED. Sažetak opisa svojstava lijeka: Bonnedra. Dostupno na: http://www.halmed.hr/Lijekovi/Baza-lijekova/Bonnedra-150-mg-tablete/12269/. Datum pristupa informaciji 21.travnja 2018.
4. Arundhati Dasgupta, Dipti Sarma, Uma Kaimal Saikia, Hypomagnesemia in type 2 diabetes mellitus. Indian J Endocrinol Metab. 2012; 16(6): 1000–1003.
5. Naser SA, Abdelsalam A, Thanigachalam S, Naser AS, Alcedo K. Domino effect of hypomagnesemia on the innate immunity of Crohn's disease patients. World J Diabetes. 2014; 5(4):527-35
6. Verbanac D., Preparat magnezija koji se najbolje iskorištava u našem organizmu. Dostupno na: http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/12840/Preparat-magnezija-koji-se-najbolje-iskoristava-u-nasem-organizmu.html. Datum pristupa informaciji 23. veljače 2018.
7. Gommers LM, Hoenderop JG, Bindels RJ, de Baaij JH. Hypomagnesemia in Type 2 Diabetes: A vicious Circle? Diabetes. 2016 Jan;65(1):3-13.
8. Huang CL, Kuo E. Mechanism of hypokalemia in magnesium deficiency. J Am Soc Nephrol. 2007 Oct;18(10):2649-52.
9. Ryan MP. Diuretics and potassium/magnesium depletion. Directions for treatment. Am J Med 1987; 82:38.
10. Epstein M, McGrath S, Law F. Proton-pump inhibitors and hypomagnesemic hypoparathyroidism. N Engl J Med. 2006;355:1834-1836.
11. DiNicolantonio JJ, O’Keefe JH, Wilson W. Subclinical magnesium deficiency: a principal driver of cardiovascular disease and a public health crisis. Open Heart. 2018; 5(1)
12. Killilea DW, Maier JAM. A connection between magnesium deficiency and aging: new insights from cellular studies. Magnes Res. 2008 Jun; 21(2): 77–82
13. Antonaci F, Dumitrache C, De Cillis I, Allena M. A review of current European treatment guidelines for migraine. J Headache Pain. 2010 Feb; 11(1): 13–19.
14. Gröber U, Schmidt J, Kisters K. Magnesium in Prevention and Therapy. Nutrients 2015, 7, 8199-8226.
15. Enaruna NO, Ande A, Okpere EE. Clinical significance of low serum magnesium in pregnant women attending the University of Benin Teaching Hospital. Niger J Clin Pract. 2013 Oct-Dec;16(4):448-5